Zašto su najagilniji opozicijski župani ovaj tjedan pohodili premijera i kako to da se u njegovu, u pravilu pretrpanu rasporedu, u dva dana našlo dovoljno vremena za tri takva župana, upravo iz tri najbogatije županije? Nit koja je početkom ovog tjedna povezala esdepeovca Zlatka Komadinu, ideesovca Ninu Jakovčića i haenesovca Radimira Čačića, formalno su razvojni projekti, koji se uz postojeću razinu centralizacije u Hrvatskoj ne mogu provesti bez suradnje s državnom vlašću. Jakovčić ne može realizirati projekt Brijuni rivijera bez asistencije nadležnih za prostorne planove i Ministarstva za zaštitu okoliša.
Čačić već dulje (uza sudjelovanje ministra Primorca) priprema projekt gradnje 60-ak škola po modelu javno-privatnog partnerstva, što bi omogućilo da djeca pohađaju nastavu u jednoj smjeni, no ni taj projekt nije ostvariv bez suradnje s državom. Sličan je motiv i Zlatka Komadine, problemi kojega su s energetikom i zaštitom okoliša u Primorsko-goranskoj županiji najvećim dijelom u rukama centralne vlasti.
U tim susretima zato vjerojatno ne treba iščitavati posebno idejno ili političko približavanje s HDZ-ovim premijerom iako svu četvoricu, doduše u različitoj mjeri, osim razvojnih projekata povezuje politički pragmatizam. Da su javno razgovarali o ulozi Crkve u svjetovnoj državi, razlike bi među njima vjerojatno bile veće, ali kad su posrijedi razvojni projekti, objema se stranama isplati javno demonstrirati dobru suradnju.
Prije tjedan dana Sanader je Komadinina stranačkog šefa nazvao lijenčinom, što je nenaviklom političkom promatraču moglo izgledati kao sudbonosni sukob HDZ-a i SDP-a. Ali nakon toga Sanader brzo nalazi zajednički jezik sa SDP-ovim primorsko-goranskim županom. Mogući je motiv da se Račana time dodatno zakuca, ali sigurno je da je i Sanaderu potreban imidž premijera svih građana. A to će dokazati, među ostalim, i konstruktivnom suradnjom s opozicijskim političarima kad je u pitanju razvoj države. U razgovorima o ukapljenom plinu, cijenama četvornog metra škola i školskih dvorana ili luksuznih hotela provlačio se i obostrani politički interes.
I županima je, naime, potreban imidž sposobnih političara, a ako njihovi projekti stoje zbog svađa s Banskim dvorima, ispast će jednostavno nesposobni. Postoji naravno i treći razlog "premijer-županovske" idile, koji se ne može pripisati pragmatizmu, toj osobini što se u pravilu lijepi uz sposobne političare novijeg kova. Hrvatska je jednostavno previše centralizirana država. U visoko centraliziranoj državi, a takvom je Hrvatska postavljena u počecima samostalnosti, lokalne vlasti imaju male proračune i ovisne su o volji središnje vlade.
Sabor je upravo jučer raspravljao o inicijativi HNS-a da se porezni sustav promijeni kako bi sav porez na dohodak ostajao lokalnoj samoupravi, čime bi se bar donekle podebljale blagajne lokalnih zajednica. Opozicijski zastupnici sipali su podatke u korist takve preraspodjele, ali vladajući HDZ odbija inicijativu.
Trenutačna situacija pogoduje financijskoj, pa onda i političkoj dominaciji centralne države i Zagreba, ali i vladajući uviđaju da sadašnje stanje nije održivo. Samo bi politički naivac povjerovao da će vladajući prihvatiti prijedlog opozicijske stranke u tako krupnoj stvari kao što je raspodjela državnih prihoda, ali neće nikoga iznenaditi ako vladajući već najesen, zajedno s proračunom za iduću godinu, izađu sa sličnim, vlastitim prijedlogom. U tom su smjeru išla i njihova jučerašnja obećanja.
