Novinarka Jasna Babić umrla je danas u bolnici na Jordanovcu u dobi od 60 godina od posljedica teške bolesti, doznaje se od Hrvatskog novinarskog društva (HND) koje je obavijest o smrti dobilo od njezina prijatelja.
Babić je u svibnju ove godine dobila HND-ovu nagradu za životno djelo Otokar Keršovani. Kako je istaknuto u obrazloženju nagrade, Jasna Babić je sinonim hrabrog novinarstva u Hrvatskoj. Godine 1988., kao već izrazito afirmirana novinarka, ušla je u profesionalno novinarstvo.
Babić nije mogla doći na dodjelu nagrada, ali su bile citirane njezine riječi: "Slobodu nam nitko neće dati, novinari imaju onoliko slobode koliko su je sami napravili. Ni više ni manje. I ne želim uopće da mi Sabor, da mi bilo tko jamči slobodan prostor, jer to znači da mi je darovan. Kad je nešto darovano, kad je sloboda darovana, bila to i sloboda novinarstva – onda se, brate mili, može i oduzeti. Onaj tko daje taj i uzme."
U vrijeme Domovinskog rata radila je kao ratna reporterka, a u drugoj polovini devedesetih "novinarsko pero hrabro umače u društvenu kaljužu, otkrivajući brojne društvene i političke afere poslijeratnog, tranzicijskog društva".
Novinarstvu posvetila više od pola života
Jasna Babić diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti, a novinarstvu je posvetila više od polovice života. Najveći dio bogatog novinarskog iskustva stjecala je na terenu od prvih reportaža u Poletu do dokumentiranja raspada Jugoslavije, najprije u Danasu, a onda i u Zapadu, jednima od od prvih privatnih novina u ondašnjoj Jugoslaviji. Radila je u redakcijama lista Danas, Zapada, Večernjeg lista, Slobodne Dalmacije, Globusa, Nacionala, 24expressa, portala Lupiga.com.
Bila je među osnivačima tjednika Globus, potom i Nacionala, autorica je knjiga „Zagrebačka mafija“ i „Urota Blaškić“.
Babić: Sve što je mama čitala na kraju bih ja zagrabila
U intervjuu od lipnja za portal HND-a ispričala je da joj je prvi tekst koji su joj objavili napisala kad joj je bilo deset godina, a da je na nju u odluci da se bavi novinarstvom najviše djelovao Plavi vjesnik. "Čitala sam sve, ne samo novine. Čitala sam stvarno puno. Bila sam jedinica i mama je stalno gledala da mi se nešto ne dogodi. Jedini način da joj se maknem iz vidokruga bio je da zaronim u knjigu, pa da me ne ispituje stalno jesam li gladna, je li mi hladno. Naravno, i ona je puno čitala, a sve što je ona čitala, to bih na kraju ja zgrabila", ispričala je Babić.
U tom je intervjuu otkrila i da joj je reportersko praćenje raspada Jugoslavije bilo dragocjeno iskustvo. "I to je i dandanas neprocjenjivo iskustvo jer nitko mi sada ne može prodavati fore o tome da je bilo ovako ili onako. Bila sam tamo i znam kako je bilo", istaknula je i dodala da se godine nakon raspada Jugoslavije mogu nazvati zlatnima zbog procvata reportaže. "Reportaža je apsolutna kraljica novinarstva jer tu iznosiš sve činjenice, priču dramaturški fino posložiš, približiš atmosferu… I tad su političari vjerovali novinarima. Iako su neki trikovi i reakcije režima do danas ostali potpuno identični kao kad me Slobodan Milošević napao da sam hrvatska novinarka koja je pokušala umanjiti važnost njegova skupa u Novom Sadu. Napisala sam da je bilo 300 ljudi i to ga je jako razljutilo. Ali u Hrvatskoj je tada postojala publika, a očito i u bivšoj Jugoslaviji koja je vjerovala Danasu i dobrim dijelom mojim reportažama", istaknula je Babić.
Komemoracija u ponedjeljak u 10 sati
U uvodniku HRT-ove emisije Nedjeljom u 2, emitirane 2. siječnja 2011., novinarka Đurđica Čočić opisala ju je kao „jednu od rijetkih iz novinarske sorte koja je cijeli svoj radni vijek posvetila otkrivanju afera, raskrinkavanju kriminalaca, pisala o mafiji, ubojstvima, ratnim zločinima, ali i političkim manevrima od Tuđmana do Ive Sanadera“, a novinar Ladislav Tomičić za isti je uvodnik rekao da je Jasna Babić „među deset posto hrvatskih novinara koji još uvijek mogu hodati uzdignute glave“.
Jasna Babić rođena je 13. veljače 1957. u Zagrebu, a komemoracija će joj biti u ponedjeljak 6. studenoga u 10 sati.
