Radoslav Katičić, hrvatski jezikoslovac rođen je u Zagrebu, 3. 7. 1930. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao klasičnu filologiju 1954., doktorirao 1959. tezom Pitanje jedinstva indoevropske glagolske fleksije. Asistent na Katedri za indoeuropsku poredbenu lingvistiku na Filozofskome fakultetu postao je 1958., a od tada je počeo sustavno predavati sanskrt i paleobalkansku lingvistiku te poslije poredbenu indoeuropeistiku.
Docent je postao 1961., izvanredni profesor 1966. i redoviti 1972. Utemeljio je studij opće lingvistike i indologije, a od 1961. do 1977. bio je pročelnik novoosnovanoga Odsjeka za opću lingvistiku i orijentalne studije. Od 1956., zajedno s B. Lászlóm, sustavno je promicao, djelujući u Zagrebačkom lingvističkom krugu Hrvatskoga filološkoga društva, strukturalnu lingvistiku i druge moderne metode među mlađim djelatnim hrvatskim jezikoslovcima, a osim mnogobrojnih studija objavio je i knjige Osnovni pojmovi suvremene lingvističke teorije (1967), Jezikoslovni ogledi (1971), Prilog općoj teoriji poredbenog jezikoslovlja (A Contribution to the General Theory of Comparative Linguistics, 1979), Novi jezikoslovni ogledi (1986., 1992), Litterarum studia (1998), Na kroatističkim raskrižjima (1999); napisao je i prvu sustavnu povijest indijske književnosti u Hrvatskoj Stara indijska književnost (1973), te nekoliko knjiga o rekonstrukciji slavenskih i baltoslavenskih mitoloških tekstova na temelju njihovih tragova u folkloru (Božanski boj: tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine, 2008; Zeleni lug, 2010; Gazdarica na vratima, 2011; Vilinska vrata, 2014). Bio je jedan od autora Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (1967). Godine 1977. postao je redoviti profesor slavenske filologije na Sveučilištu u Beču, a 1978–87. bio je predstojnik tamošnjega Instituta za slavistiku; od 1998. profesor emeritus Sveučilišta u Beču. Član je JAZU (HAZU): izvanredni od 1973., a redoviti od 1986; dopisni je član Austrijske akademije od 1981. i pravi član od 1989; također je član ANUBiH od 1984. i Norveške akademije od 1987. Dobitnik je Državne nagrade za znanost za životno djelo (2006).
Započevši proučavanja na području klasične i bizantske grčke filologije ubrzo je područje svojih istraživanja proširio na poredbenu indoeuropeistiku (osobito indijsku i starobalkansku) te na općelingvističku teoriju. Na takvim širokim filološkim i čvrstim teoretskim temeljima pristupio je proučavanju širokoga kruga temâ slavenske i hrvatske filologije. Vodeći je stručnjak u starobalkanskoj lingvistici i međunarodno priznat znanstvenik na mnogim poljima, osobito u sintaksi i povijesti hrvatskog književnog jezika, slavenskoj mitologiji, bizantskoj filologiji, genetskolingvističkoj teoriji, teorijskoj sociolingvistici, ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj povijesti i dr. Objavio je više od 150 znanstvenih članaka i rasprava, niz drugih priloga i veći broj knjiga, stoji na stranicama Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.
Osvrt ravnatelja IHJJ-a Željka Jozića u povodu smrti akademika Katičića
"Odlazak u vječnost našeg profesora i učitelja akademika Radoslava Katičića sve nas je u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje silno ražalostio jer smo svjesni nenadoknadiva gubitka istinske znanstveničke i ljudske veličine. S druge strane, ponosni smo što smo imali privilegij napijati se izravno iz njegova neizmjerno duboka i nepresušna izvora znanja. Profesora Katičića, neprijeporno jednoga od najvećih hrvatskih jezikoslovaca uopće, pamtit ćemo posebno po njegovu vedru i optimističnom pogledu u budućnost hrvatskoga jezika. Za nju je uvijek govorio da ovisi isključivo o njegovim govornicima, koji će zapravo odrediti kakav će taj jezik biti, implicitno poručujući svima onima koji se bave hrvatskim jezikom da se s poštovanjem i razumijevanjem odnose spram govornika hrvatskoga jezika jer hrvatski jezik - to su njegovi govornici", napisao je Jozić.
Predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković uputio je u nedjelju izraze sućuti obitelji u povodu smrti akademika Radoslava Katičića ističući kako će u hrvatskoj povjesnici ostati zabilježen po iznimnom doprinosu u promicanju hrvatskoga jezikoslovlja i komparativne kroatistike.
"S iznimnim sam žaljenjem primio vijest o odlasku vrsnoga hrvatskog jezikoslovca, akademika Radoslava Katičića. Akademika Katičića, filologa svjetskoga ugleda i člana više europskih akademija znanosti, pamtit ćemo kao jednoga od sastavljača glasovite Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika. Posebno su dragocjeni njegovi jezično-povijesni radovi u kojima je istraživao kontinuitet hrvatske pismenosti i jezičnoga izraza od ranoga srednjeg vijeka, preko djela renesansnih i baroknih pisaca, sve do modernoga standardnog hrvatskog jezika. Pripadao je skupini hrvatskih jezikoslovaca koja je, pod utjecajem suvremenih lingvističkih spoznaja, srušila lažnu sliku o povijesnim mijenama hrvatskoga jezika i ocrtala novi hrvatski jezično-povijesni zemljovid te konačno kodificirala hrvatski standardni jezik. Hrvatska će ga znanost pamtiti i kao utemeljitelja studija opće lingvistike i indologije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, profesora slavistike na Sveučilištu u Beču te predsjednika Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. U hrvatskoj će povjesnici ostati zabilježen po iznimnom doprinosu u promicanju hrvatskoga jezikoslovlja i komparativne kroatistike, koji je bogatim znanstvenim opusom pridonio ugledu hrvatske znanosti u Europi i svijetu na čemu mu odajemo dužno priznanje", navodi premijer Plenković, priopćila je Vladina Služba za odnose s javnošću.
pokoj njegovoj, dobroj, plemenitoj i umjetničkoj duši! bio je živa, hodajuća enciklopedija! gotovo da nije bilo pitanja na koja nije imao spremne stručne odgovore. oni koji su studirali slavistiku u beču to najbolje mogu procijeniti! neka mu je lahka zemljica hrvatska!