U novom broju prestižnog magazina Boat International objavljena je i tema o obiteljskim charter jahtama. Među nekoliko luksuznih brodova predstavljen je i Seagull II.
U prekrasnim fotografijama garniranoj priči opisuje se kako je ovaj nekadašnji priobalni putnički brod 2004. godine pretvoren u superjahtu s interijerom uređenom u art nouveau stilu koji služi kao podsjetnik na bogatu povijest. Prostranost je jedan od glavnih aduta velikog broda, gdje su palube velike poput kakvih igrališta pa će roditelji koji su unajmili brod, lako uteći od vike ali će djecu uvijek imati na oku.
– Djeca obožavaju koristiti palube za igru. Prošle smo godine imali za goste tri dječaka od 10, 12 i 14 godina koji su na njima igrali nogomet, rekao je vlasnik broda. A on je nitko drugi nego Juroslav Buljubašić, jedan od najbogatijih Hrvata poznat i po tome što je bio jedan od prvih ljudi koji je rezervirao mjesto na prvom turističkom letu u svemir koji bi trebao napraviti Virgin Galactic Richarda Bransona. Posada Seagulla II ujedno su i domaćini broda koji se podjednako kao o brodu brinu i o njegovim gostima.
VIDEO: Brod Galeb
– Tomislav voli podučavati djecu zmajarenju na vodi ili wakeboardanju. U tjedan dana može ih od početnika pretvoriti u puno više, ispričao je Buljubašić reporterki luksuznog časopisa o brodovima.
Odrasli se, pak, zabavljaju bogatom poviješću Seagulla II, arhaičnoj izradi u kojoj dominiraju zakovice, pa je tako zanimljiv način na koji su se brodovi radili u bivšoj državi, kao što zanimanje pobuđuju i mjesta na kojima je brod sve bio. Ruta i destinacije koje će brod obići za najma uključuje Dubrovnik, Korčulu, ali i kakvu lijepu plažu koju putnici ugledaju kada će Galeb II stati, djecu ostaviti da se zabavljaju jet-skiima, dok će odrasli odmarati na plaži, što je ujedno i efikasan način da se cijelo vrijeme održi harmonija na Buljubašićevoj jahti.
Video: Trailer za film
Na Seagullu, dakle, Galebu II, čini se, doista daju sve od sebe kako bi se putnicima do kraja isplatio novac koji plate za tjedan dana chartiranja brodom napravljenim u Uljaniku 1952. godine čijih 52 metra prima 12 putnika. I to nipošto nije malen novac. Tjedan dana platit ćete 105.000 eura. Da, dobro ste pročitali, više od 100.000 eura stoji tjedan dana plovidbe Jadranom na Galebu II. Međutim, vrlo uskoro budući bi njegovi gosti mogli imati i dodatan razlog da plate taj novac. Iako je brod prezentiran lijepo i u zaista uglednom magazinu, nigdje ne piše ono što je možda najintrigantnije. Ima sigurno među vama onih koji su uočili da se brod zove Galeb II. Logika nalaže da je negdje ili je negdje postojao i Galeb.
Da, Galeb II posveta je Galebu koji čeka svoju restauraciju na riječkim dokovima, a koja bi već bila u punom zamahu da se nije dogodila nesretna pandemija. Ima još. Buljubašićev Galeb II jedan je od aktera sasvim novog filma koji će, ako bude sreće, biti prikazan na ovogodišnjem Pulskom festivalu. Sinji galeb redatelja Ivana Živkovića Žike bavi se politikom i plovidbom, Titom i Nesvrstanima gdje njegovi sugovornici o Pokreta nesvrstanih, govore upravo na palubi Galeba II. Kojega predstavlja sam Jure Buljubašić.
– Napravljeno je ukupno pet brodova poput Galeba II. Ovo je nekada bio Vladimir Nazor, ne znam da je sačuvan ijedan drugi od tih pet sagrađenih u Uljaniku, kaže Buljubašić u filmu. Sam originalni Galeb zapravo nikada nije bio zamišljen kao jahta. Bio je to u stvari najprije ratni, pa onda teretni brod koji je služio i prijevozu, primjerice, banana. U jednom je trenutku i potopljen, pa izvađen, 'prokuhan', što je popularni izraz za obnavljanje broda izvađenog iz morske vode.
– Predložio sam da se brod nazove Galeb II, po uzoru na Galeba koji je bio neobično uspješan u međunarodnoj politici. I nama je trebalo takvih uspjeha, pa nam to ime možda i donese sreću, govori otprilike Stjepan Mesić u filmu koji je ovom autoru ustupljen na pretpremijerno gledanje.
– Pa ako je predsjednik tako rekao, onda je sigurno tako!, potvrdio je Juroslav Buljubašić Mesićeve riječi. U filmu čiju smo montiranu verziju vidjeli, a kojemu trebaju tek neke dorade da bi bio spreman za pulsku premijeru kroz Galeba priča se storija o stvaranju pokreta Nesvrstanih čiji je Tito bio pokretač, zajedno s Nasserom i Nehruom.
Sugovornici u filmu uključuju i Budimira Lončara, Tvrtka Jakovinu s kojim su jedino razgovori napravljeni na starom Galebu, Stanka Crnobrnju, redatelja i profesora vizualnih umjetnosti ali i sina Titova osobnog tajnika Bogdana Crnobrnje te Tanju Petovar, kćer generala Rudolfa Petovara, zapovjednika pozadine JNA koja je odrasla na Dedinju i često se puta nalazila u blizini Tita i najvažnijih aktera tog doba.
- Gotova je prva ruka filma. Sad još mjesec dana peglanja i rješavanja prava na arhivu. Nadam se premijeri na Pulskom filmskom festivalu i prikazivanju na Festivalu dokumentarnog filma od Al Jazeere u Sarajevu. Poslije toga Titovim putovima pa po zemljama Afrike i Azije. Naravno, ako virus sve to dozvoli, a ako ne - putujemo virtualno i mrežno, kaže Živković spominjući i umjetničku vrijednost filma u vidu fotografije Lutve Mektića.
Iako bi se vrlo lako po akterima a bez prethodnog gledanja filma dalo zaključiti kako je u pitanju vjerojatno autentična jugonostalgija, nije sasvim tako. Ne može niti biti ako ideja potiče od Denisa Kuljiša koji se zadnjih desetak godina intenzivno bavio Titovim likom i djelom. Zadnjeg svojeg dana prije smrti napravio je bilješku o filmu koji Živković sada dovršava. I zamisao o filmu potekla je pri završetku knjige Titov tajni imperij koju je Kuljiš napisao s također pokojnim povjesničarom Williamom Klingerom.
- Ideja Sinjeg galeba je da se bavi Titovim projektom Nesvrstanih, impresivnim okupljanjem zemalja trećeg svijeta u organizaciju izvan dva tadašnja bloka. Denis se dogovorio s Juroslavom Buljubašićem o koprodukciji filma, kaže Živković govoreći kako je Galeb prije svega bio politički instrument lidera bivše Jugoslavije.
- Tito je na putovanja na kojima je gradio taj svoj projekt išao Galebom, što je bilo impresivno, imperijalno efektno, ali i jako zahtjevno te iscrpljujuće. Slijedeći tu važnu simboliku Nesvrstanih, Kuljiš i Buljubašić su na njegovom brodu za snimanje filma dogovarali okupljanje ljudi koji će opisati atmosferu Titovog originalnog Galeba i Titovu politiku Nesvrstanih, objašnjava redatelj filma o Titovu brodu koji je bio luksuzno opremljen za njega i Jovanku, za druge, ipak puno manje, a imao je dvostruku ulogu, bio je, podsjetimo, i školski brod.
- Bitno je kazati da je bez Denisa ovo neki drugi film. On ga je inicirao, ali ovako bez njega je to potpuno drugačiji sadržaj. Denis bi unio svoju energiju, provokaciju, izanalizirao bi i Tita i Nesvrstane iz svog publicističkog rakursa, pošto je Tita istraživao od kad ga poznam. Kuljiš bi svakako oponirao Lončaru u mnogim stvarima. On je, recimo, smatrao da je projekt Nesvrstanih Tito radio u dosluhu s post-staljinističkim moskovskim rukovodstvom Hruščova i da je po neto dekoloniziranim zemljama propagirao socijalističku ideju. Budimir Lončar se s tom teorijom ne slaže. S Denisom bi to, kažem, bio drugi film, no mislim da smo na brodu, i u ovoj verziji snimili jako dobar materijal, govori Živković.
Znajući kakav je Kuljiš bio kao novinar i publicist, lako se složiti s tim tvrdnjama. No, Tito u svakom slučaju nije ostao bez kritike. Manje je u nas poznat lik Tanje Petovar koja je u bivšoj državi bila odvjetnica često i u političkim procesima, borac za ljudska prava, jedan od osnivača Helsinškog komiteta Jugoslavije.
- Tanju Petovar sam odmah zavolio; neodoljiva je: intelektualna i buntovna. Ona nema nikakvu nedoumicu u Titov režimski nedemokratski stil vladavine i cijelom vremenu daje neko svoje zanimljivo viđenje koje je kreirala još kao buntovna studentica 1968. u Beogradu. Naravno da ovakav film ne može bez dobre arhive, a toga je u beogradskim arhivima puno sačuvanog, kaže redatelj Sinjeg galeba, filma o brodu kojim je Tito obavio prijelomno putovanje u Veliku Britaniju 1953. godine gdje je, kako je u svojoj bilješci o filmu napisao Kuljiš, s Churchillovom vladom dogovorio repozicioniranje Jugoslavije u međublokovskim odnosima a onda njime putovao još 14 puta posjetivši 18 zemalja na tri kontinenta, pristavši u 29 luka, prešao 157.420 km, sveukupno 478 dana o čemu govore i brojne arhivske snimke koje se vide u filmu.
Zločin je na današnji dan i u ovoj situaciji podsjećati nas na jednog od najvećih svjetskih zločinaca, sigurno najvećeg u Europi nakon II svj.rata, a svakako najvećeg nad hrvatskim narodom. Galeb je samo jedan od nebrojenih luksuza kojeg je imao taj zločinac i njegov svita. Trošiti novac gladnog naroda za to čudovište samo je otvaranje brojnih predubokih rana Hrvata.