Pod aktualnim čvrstim vodstvom, Eritreja se pretvorila u jednu od najzatvorenijih i najrepresivnijih zemalja na svijetu, često uspoređivanu sa Sjevernom Korejom zbog razine kontrole koju vlada ima nad životima svojih građana. Isaias Afwerki, predsjednik Eritreje od njene neovisnosti 1993. godine, kontroverzna je ličnost čija je vladavina obilježena autoritarizmom, represijom i međunarodnom izolacijom. Nekada slavljen kao borac za slobodu i neovisnost, danas je Afwerki širom svijeta poznat kao vođa čija je vladavina sinonim za teška i kontinuirana kršenja ljudskih prava. Afwerkijev režim zabranjuje neovisne medije, provodi prisilnu vojnu službu na neodređeno vrijeme i arbitrarno zatvara političke protivnike, stvarajući atmosferu straha i bespomoćnosti među stanovništvom. Represivna politika dovela je do masovnog egzodusa građana, posebno mladih. Međunarodna zajednica opetovano osuđuje stanje ljudskih prava u Eritreji, ali Afwerkijev režim ostaje otporan na vanjske pritiske.
Afwerki, rođen 1946. u Asmari, prekinuo je studij inženjerstva 1966. godine kako bi se priključio Eritrejskom oslobodilačkom frontu (ELF). Nezadovoljan vodstvom ELF-a, 1970-ih je osnovao i preuzeo vodstvo nad Eritrejskom narodnom oslobodilačkom frontom (EPLF). EPLF je, pod njegovim vodstvom, okončao tridesetogodišnji rat za neovisnost porazivši etiopsku vojsku 1991. godine. Dvije godine kasnije, referendum je potvrdio težnje Eritrejaca za samostalnošću, a Isaias je preuzeo ulogu prvog predsjednika novonastale države.
Nakon stjecanja neovisnosti, Eritreja je pod Afwerkijevim vodstvom krenula putem koji je bio daleko od obećane demokracije. Umjesto demokratskog razvoja, Afwerki je postupno preuzeo svu moć. Obećani nacionalni izbori, koji su trebali označiti početak nove ere za mladu naciju, nikada nisu održani. Ova odluka je zaustavila bilo kakav pokušaj stvaranja višestranačkog sustava i onemogućila građanima da izraze svoju političku volju. Uz to, ustav koji je s velikim očekivanjima sastavljen 1997. godine, a koji je trebao postaviti temelje za funkcioniranje demokratske države, nikada nije implementiran. Ovaj potez ostavio je Eritreju bez ključnog pravnog okvira koji bi ograničio izvršnu vlast i zaštitio prava građana.
U nastojanju da učvrsti svoju vlast, Afwerki je pokrenuo opsežnu kampanju protiv bilo kakve opozicije. Politički protivnici, uključujući nekadašnje suborce koji su se usudili kritizirati njegov način vladanja, bili su uhićeni i zatvoreni bez suđenja. Mnogi od njih su nestali u mreži tajnih zatvora, a njihova sudbina ostaje nepoznata do danas. Paralelno s obračunom s političkim neistomišljenicima, režim je 2001. godine ugasio sve neovisne medije. Novinari su uhićeni, a novine i radio stanice zatvorene, čime je Eritreja postala jedna od zemalja s najstrožom cenzurom u svijetu.
Ključni instrument Afwerkijeve kontrole nad društvom postao je sustav obveznog vojnog roka na neodređeno vrijeme. Ovaj program, koji je službeno predstavljen kao nužnost za obranu zemlje, u praksi funkcionira kao oblik prisilnog rada. Ujedinjeni narodi su ovaj sustav oštro osudili, opisujući ga kao moderan oblik ropstva. Mladi Eritrejci, često još tinejdžeri, prisilno se novače u vojsku bez jasnog datuma otpusta. Mnogi provode desetljeća u službi, radeći ne samo vojne zadatke već i na raznim građevinskim projektima i u državnim poduzećima, često u teškim uvjetima i bez adekvatne naknade. Ovaj sustav ne samo da krši ljudska prava, već i onemogućava mladima da grade karijere, zasnivaju obitelji i doprinose ekonomskom razvoju zemlje. Kombinacija opće represije, nedostatka političkih sloboda i sustava prisilnog rada dovela je do masovnog egzodusa, posebno među mladom populacijom Eritreje. Tisuće Eritrejaca svake godine riskiraju svoje živote pokušavajući pobjeći iz zemlje, često preko opasnih ruta. Režim opravdava represivne mjere potrebom za nacionalnom sigurnošću i obranom od vanjskih prijetnji.
Afwerkijeva vanjska politika obilježena je sukobima i izolacijom. Rat s Etiopijom oko graničnog spora odnio je desetke tisuća života. Iako je 2018. potpisan mirovni sporazum s etiopskim premijerom Abiyem Ahmedom, to nije dovelo do popuštanja represije u Eritreji. Eritreja je bila pod sankcijama UN-a zbog navodne podrške islamističkim skupinama u Somaliji, uključujući Al-Shabaab. Sankcije su ukinute 2018., ali zemlja ostaje izolirana, s Kinom i Rusijom kao rijetkim saveznicima.
"Afrička Sjeverna Koreja"
Afwerkijeva vladavina pretvorila je Eritreju u jednu od najrepresivnijih i najzatvorenijih zemalja na svijetu, često uspoređivanu sa Sjevernom Korejom zbog sličnih metoda kontrole i izolacije. Eritreja pod Afwerkijevim vodstvom postala je simbol totalitarne kontrole i suzbijanja osnovnih ljudskih prava. Predsjednik koristi strategiju "zavadi pa vladaj", vješto manipulirajući društvenim strukturama Eritreje. Ova taktika uključuje poticanje nepovjerenja i antagonizma između različitih etničkih, vjerskih i regionalnih skupina unutar zemlje. Režim namjerno produbljuje postojeće podjele i stvara nove, sprječavajući tako formiranje ujedinjene opozicije. Istovremeno, on koristi percepciju vanjskih prijetnji, posebice straha od Etiopije, kako bi opravdao represivne mjere i mobilizirao podršku među stanovništvom. Afwerki konstantno naglašava opasnost od "zlih" vanjskih sila, poput Sjedinjenih Država i njezinih zapadnih saveznika, tvrdeći da žele potkopati eritrejski suverenitet. Ova retorika služi kao opravdanje za kontinuiranu militarizaciju društva i ograničavanje građanskih sloboda.
Isaias Afwerki poznat je po nizu kontroverznih izjava koje oslikavaju njegovu autokratsku vladavinu i pogled na svijet. Njegov stav prema međunarodnoj pomoći, primjerice, ogleda se u izjavi: "Pomoć je poput pilule koja ublažava bol, ako je prečesto uzimate, postajete ovisni." Time je, na neki način, opravdavao politiku izolacije i oslanjanja na vlastite snage, često kritiziranu zbog negativnog utjecaja na humanitarnu situaciju u zemlji. Afwerki često negira kritike i optužbe upućene njegovoj vladavini pa je tako izjavio: "Neka pišu izmišljotine, eritrejski narod nikada nije bio zaveden lažima i obmanama." Ta izjava reflektira njegovu općenitu strategiju odbacivanja bilo kakvih negativnih izvješća o stanju u Eritreji.
Isaias Afwerki, sada u kasnim sedamdesetim godinama, nema imenovanog nasljednika. Njegova dugogodišnja vladavina ostavila je duboke ožiljke na eritrejskom društvu, a budućnost zemlje ostaje neizvjesna. Njegova taktika uključuje stalno rotiranje vojnih i civilnih dužnosnika, sprječavajući stvaranje bilo kakve opozicije unutar sustava. Čak je i unutar vojske stvorio atmosferu nepovjerenja i rivalstva, osiguravajući da nitko ne može ugroziti njegovu apsolutnu vlast.
GALERIJA Top 10 zemalja s najviše američkih vojnika: Znate li koja je na samom vrhu?
Pa ako je tako zaustavio rat i ne da plemenima da se međusobno ubijaju onda bolje za sve njih globalno gledajući. Ovako on je gazda i rade što im se kaže umjesto da ubijaju i ruše.