Bila je to kap koja im je nakon dugogodišnjeg staža u represivnoj službi, ionako izloženoj stresu i kritikama, prelila čašu. Iako su njihove tjelesne, oku vidljive rane uspješno zaliječene, one druge, zapečaćene u sjećanju, još su svježe. Upravo zbog toga, otvorena mogućnost povratka na stari posao i ponovno nošenje odore koja ih je umalo stajala života, nakon godine dana bolovanja, zvuči im kao neukusna šala.
Godinu dana nakon krvave pljačke poslovnice Raiffeisen banke u Sesvetama tako razmišljaju Milovan Dakić, Boško Čenan i Jadranko Certin, policajci po kojima je pljačkaš Kazimir Dužnović, u dva navrata sasuo paljbu iz automata. Ivan Grbavac, njihov kolega, na žalost, nije preživio svoju prvu intervenciju.
Procurile snimke iz RBA
Ubijen je u trenutku kada je kročio u predvorje banke, a da za pištoljem nije ni posegnuo. Okolnosti pod kojima je mladi policajac izgubio život preispituju se na suđenju na zagrebačkom Županijskom sudu, a nedavno je u javnost, nekim čudnim kanalima, procurila i snimka s nadzornih kamera banke u vrijeme pljačke, inače sastavni dio sudskog spisa.
– Svi se mi policajci pravimo da smo muškarčine. Nitko ne priznaje da smo od krvi i mesa i da se na cesti svačega nagledamo, pogotovo na prometnim očevidima. Nekih se prizora nikada neću riješiti, osobito kada su u pitanju bila djeca. Sada je toga dosta – kaže Milovan Dakić.
Budući da ispunjava sve uvjete za odlazak u zasluženu mirovinu, nakon ranjavanja odlučio je raskrstiti s dotadašnjim poslom i posvetiti se obitelji i hobiju koji ga najviše opušta – ribičiji. Veselo nam objašnjava da se upravo s prijateljem sprema otići na Vransko jezero kampirati i pecati.
O onome što se lani u svibnju dogodilo u Sesvetama, otvoreno govori i bez ustručavanja otkriva: U banku još uvijek nema hrabrosti ući niti to želi učiniti. Nerado i prolazi pokraj njezine zgrade, u samom središtu ovoga zagrebačkog kvarta. Ako baš ne mora, bira neki drugi, lakši put.
– Još ne mogu ondje, nemam ni potrebe. Evo, sad ćemo svi zajedno otići onamo zapaliti svijeće Ivanu na godišnjicu, inače ne bih. Problem je u psihi. Čak i kada se nađem vani, na otvorenom prostoru među više ljudi, sav sam u grču jer imam osjećaj da će me netko napasti. Stalno se spremam na obranu. Pitanje je uopće kako bi kao takav reagirao u sličnoj situaciji kao što je bila pljačka banke i bih li ispravno postupio - objašnjava Dakić.
Na njegovu se priču nadovezuje kolega Boško Čenan i govori da od ranjavanja pred poslovnicom RBA još nije smogao snage otići do postaje u Sesvetama, gdje je bio vođa smjene, čak i zbog obavljanja najobičnijih svakodnevnih formalnosti.
– Šaljem uvijek Dakića kada mi treba potvrditi doznake za bolovanje ili nešto fotokopirati. Jednostavno ne mogu ondje otići – priznaje. Koliko će još moći biti na bolovanju, ne zna, a time se ni ne zamara. Na pitanje nedostaje li mu imalo posao i njegova svakodnevna užurbanost, odgovara s dozom crnog humora kako mu je Kazimir Dužnović propucao potkoljenice.
– Došli su neki mlađi zečevi koji brže trče od mene. Ja više ne mogu, a i nemam ni snage natjecati se s njima – kaže Čenan. Prema pljačkašu optuženome za ubojstvo svoga kolege, na kojeg su inače nakon što se predao policiji zamalo nasrnuli te ga javno linčovali razjareni građani, zatečeni na mjestu događaja u vrijeme pljačke, dvojica policajaca danas, sažeto rečeno, ne osjećaju ništa. Kažu da više nema ljutnje zbog onoga što im je ovaj učinio te da na spomen njegova imena ni ne reagiraju. Što će s njime biti, svejedno im je.
Kazimira Dužnovića obojica policajaca jako dobro poznaju otkako je bio dijete budući da su gotovo čitav radni vijek proveli u sesvetskoj postaji. Prepričavaju nam da je s njim i ranije policija imala pune ruke posla zbog niza razbojstava koje je počinio u kvartu. Prije nego li je odlučio opljačkati RBA banku, vratio se s odsluženja zatvorske kazne upravo zbog jednog razbojstva.
Zaostali geleri u ruci
Jadranko Certin, najteže ozlijeđeni policajac u kojega je pljačkaš sasuo sedam metaka te mu je život doslovno visio o niti dva tjedna, još se ne sjeća što se tog kobnog dana u Sesvetama dogodilo. Možda je tako u neku ruku i bolje. Trenutačno je zaokupljen svojim oporavkom jer su mu liječnici jesenas, po povratku iz Varaždinskih toplica gdje se donekle oporavio od 9-satne operacije nakon ranjavanja, vadili gelere iz lijeve ruke na čijoj nadlaktici pokazuje ugrađene fiksatore. U međuvremenu se oženio pa ga supruga Meri zadirkuje da zapravo i ne živi loše – doma naređuje svima, a uspio je “nabaciti” i devet kilograma.
– Kad se Kazo udebljao u zatvoru, mogu i ja – šali se Certin na svoj račun. Kristijan Novoselec, najmlađi među ozlijeđenim policajcima jer je u vrijeme pljačke bio tek na praksi u postaji, bez obzira na svoje “vatreno krštenje”, nije odustao od policijskog poziva.
Zimus je na Policijskoj akademiji završio prekvalifikaciju za zvanje policajca te je raspoređen na radno mjesto u zagrebačkoj Prvoj postaji na Zrinjevcu.
Zbog toga ga se često može vidjeti kako u šetnji, u pratnji starijih kolega, nadzire javni red i mir u središtu metropole te se na terenu uči poslu.
Živjeli policajci!