– Prijatelj me odveo na piće, naručio nam je jednu, drugu, četvrtu rundu, nije mi bilo jasno što se događa. Na kraju se rasplakao i rekao kako moram bježati iz Siska jer je kuća mojih roditelja na popisu za miniranje – prisjetio se Duško Lazić susreta sa Slavkom Dugančićem iz kolovoza 1991. u Sisku. Lazić je u utorak u Osijeku svjedočio na suđenju Dragi Bošnjaku i Vladimiru Milankoviću za ratni zločin nad srpskim civilima u Sisku 1991. i 1992.
Nije mu, nastavio je, odmah povjerovao. No kada je vidio da se dižu zgrade u zrak baš po rasporedu koji mu je Dugančić prenio, odlučio se spakirati i 6. kolovoza napustiti grad.
– Slavko mi je rekao kako je bio na sastanku HDZ-a i da se tamo govorilo tko je zadužen za koju kuću i kako će se protjerivati ljude – kazao je Lazić.
Bio je tada zaposlen u Rafineriji Sisak, gdje su mu, kazao je, spočitavali što se nije prijavio u ZNG.
– Izolirali su mene i kolegu na poslu, tako da smo nas dvojica bili na jednom kraju radionice, a ostalih 48 zaposlenih na drugom. Na ulici su mu dobacivali "Nećeš se ti još dugo šetati, j... ti mater četničku". Nisam, stoga, želio ostati i čekati da me ubiju na spavanju – posvjedočio je.
Prema optužnici, pripadnici interventne grupe PU Sisak, predvođene Milankovićem, iz kombija su pucali na kuću njegova oca Branka Lazića, u nakani da ga uhite. Bacili su nekoliko bombi u dvorište. Branko se uspio sakriti i pobjeći.
O toj je pucnjavi svjedočio i Nedjeljko Brekalo, tadašnji član protuzračne jedinice osnovane u Rafineriji.
– Pričalo se da je Lazić prvi otvorio vatru pa su naši dečku uzvratili. Kada je pucnjava prošla, susjedi su izašli na ulicu, nas 60-ak, a među kojima je bio i Drago Bošnjak.. Svi smo bili civili, nitko nije bio naoružan – ustvrdio je, pak, Brekalo.
Iako su potpisali u izjavi o Bošnjakovu ratnom putu, svjedoci Slavko Muža i Zlatko Oroz kazali su kako s njim nisu ratovali. Potpis su stavili, tvrde, jer ih je Bošnjak zamolio kako bi ostvario veća braniteljska prava.
Jedva čekam drugo poluvrijeme.