Poljski ministar investicija i razvoja Jerzy Kwieciński u Zagrebu je ovih dana, kaže, prvi put čuo da Hrvatska ima kvalitetnu drvnu industriju pa se pita zašto, između ostalog, dvije države ne kupuju tako kvalitetne proizvode izravno, a ne preko zapadnih kompanija. O tome, kao i o drugim temama, kao što su mjere kojima su rasteretili investitore, kao i o fondovima EU, razgovarali smo nakon konferencije o poticanju kohezije i konkurentnost kroz regionalnu suradnju.
Kako vidite suradnju Poljske i Hrvatske i gdje ima mjesta poboljšanju?
Svugdje. Iskustvo mi kaže da smo se mi svi u regiji čije su se države pridružile EU 2004., mi, Češka, Slovačka, baltičke zemlje,... previše usredotočili na suradnju sa središtem Europske unije, sa starim članicama, a da smo zaboravili da postoji ekonomski potencijal za suradnju između naših država, pa tako i s Hrvatskom. Više pozornosti bismo trebali posvetiti suradnji sjever-jug, a manje istok-zapad.
Koliko je Hrvatska privlačna poljskim investitorima i ima li najava konkretnih investicija?
Ne mogu odlučivati gdje će i kako ulagati privatne kompanije, ali imamo dobar primjer ulaganja tvrtke OT Logistics u luku Rijeka. U Poljskoj postoji dva milijuna kompanija i naravno da ih sve ne možemo uvjeriti da dođu. Stoga, treba s obje strane – i poljske i hrvatske – locirati kompanije kojima su tržišta, pogotovo niše, privlačne. Znate li koliko proizvoda kupujemo, i mi i vi, za koje uopće ne znamo da su poljski ili hrvatski? Primjerice, strojevi za poljoprivredu. Proizvedeni su kod nas ili kod vas, ali se prodaju pod markom kompanije sa zapada i plaćamo ih dva-tri puta više nego da izravno trgujemo. Tek sam danas čuo o uspješnim hrvatskim drvnim tvrtkama. Kod nas prevladavaju proizvodi iz Švedske, Njemačke, Austrije. Za hrvatske se ne zna, što je šteta.
Poljska se apostrofira kao primjer dobrog baratanja europskim fondovima. Koje su pretpostavke dobrog sistema povlačenje novca iz EU?
Iza svega mora stajati jaka politička volja. Primjerice, nama su nedostajali kompetentni ljudi pa smo povećali plaće u ministarstvima kako bismo ih privukli. Ta odluka, vjerujete, nije bila popularna. Centralizirali smo koordinaciju i upravljanje fondovima. No treba reći da nama kohezijska politika nije krajnji cilj, već su nam fondovi najvažniji instrument u implementaciji nacionalne ekonomske strategije.
Poljska ekonomija raste. Kako privlačite investicije i podržavate gospodarstvenike?
Imamo srednjoročnu ekonomsku strategiju i odlučili smo se na poticanje ravnomjernog razvoja industrije diljem zemlje. Unutar strategije gotovo je 200 strateških projekata. Neki su legislativne prirode i potpuno smo promijenili zakone o ekonomskim aktivnostima. Jedna od mjera je ta da je dozvoljeno sve ono što nije zabranjeno. Poslovni ljudi su se do sada koncentrirali i neprestano provjeravali što smiju. Druga je mjera da javna uprava svakog biznismena mora tretirati na fer način, a ne kao potencijalnog lopova. Ukinuli smo stotinjak birokratskih barijera. Kad se kompanija prijavljivala za fondove EU, prilagala je hrpu dokumenata o tome da nema obveza prema javnim institucijama, o porezima, PDV-u... Zaista glupo i nepotrebno jer uprava ima već pristup svim tim podacima. Sada se prijava sastoji od samo jednog papir na kojem kompanija označi ima li ili nema obveze, a na institucijama je da, ako žele, provjere te podatke. Osnovali smo Poljski razvojni fond, institut koji integrira šest javnih institucija, s jakim institucionalnim kapacitetom i financijskom snagom koji nije samo podrška poslovnom sektoru, već i javnoj upravi.
Izrazili ste nezadovoljstvo prijedlogom europskog proračuna 2021.-2027. Poljska dobiva manje novaca iz kohezijskih fondova, no razvojno ste pretekli neke države poput Grčke.
Svjesni smo da budžet nije mogao biti ambiciozan koliko smo htjeli, i zbog Brexita, i zbog toga što naše države postaju bogatije i zbog toga što postoje novi prioriteti, poput sigurnosnog aspekta, jačanje granica. Slagali smo se s inicijalnom izjavom povjerenikom za proračun Güntherom Oettingerom da financiranje novih prioriteta ne smije biti na račun postojećih važnih politika, kao što je kohezijska politika i Zajednička poljoprivredna politika (CAP). Tako da nas je iznenadilo što predstavljanje budžeta nije bilo transparentno te što je Komisija manipulirala. Govorili su da se sredstva za kohezijsku politiku smanjuju 7, a za CAP 5 posto, što nije točno jer padaju za 10 i 15 posto. No više nas je pogodila metodologija izračuna alokacija i smatramoje nepoštenom. Vidimo prijenos sredstava s istoka na jug EU. Bez obzira na to što se razvijamo, Poljska je još peta najsiromašnija zemlja EU. Ne dovodimo u pitanje probleme juga, no kad smo 2004. predlagali da se kriterij nezaposlenosti uvede kao dodatni kriterij za alokaciju, Komisija nas je odbila kazavši da je BDP per capita najbolji indikator. To smo prihvatili, ali sad – kad jug ima problema s nezaposlenosti – uvode taj kriterij.
Priprema li se nova runda borbe na relacije Varšava-Bruxelles?
Ne bih upotrijebio tako teške riječi, ali smatramo da prijedlog proračuna unosi podjelu u EU, što nije dobro. Proračun se mora jednoglasno izglasati, što neće biti moguće. Čak i države koje su veliki uplatitelji u proračun, kao Nizozemska, kritiziraju ga. No kako dolaze europski izbori, nadam se da će Europski parlament i EK činiti ljudi koji će bolje predstavljati svoje države.
