Nakon što je Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju donio mišljenje da je ministar Pavo Barišić plagirao Stephena Schlesingera, mnogi su se zapitali kako se problem plagiranja može prevenirati, te kako se nekome, bez mogućnosti osporavanja, može nepobitno dokazati da je plagijator. Rješenje postoji, a već tri godine dostupno je na riječkom sveučilištu...
Pomoć i studentima
Riječ je o softveru, odnosno sustavu TURNITIN koji određeni tekst odnosno znanstveni, diplomski, seminarski ili bilo koji drugi rad može usporediti sa svima koji su dostupni u pretraživaču na internetu, otvorenim bazama podataka ili depozitorijima.
– Softver uspoređuje tekstove i gdje nađe više od pet istih riječi u nizu, prijavi kao mogući plagijat. No, onaj tko ocjenjuje određeni rad mora sve provjeriti jer pet riječi u nizu nije automatski plagijat – objašnjava rektor Sveučilišta u Rijeci prof. dr. Pero Lučin. Oni su licenciju za softver kupili 2014. godine, a koristiti je mogu studenti i profesori. Mogu pretraživati i uspoređivati svoje tekstove, a tako se provjeravaju seminarski, diplomski ili doktorski radovi.
– Radovi prolaze takvu provjeru, a onda mentor ili predsjednik Povjerenstva koje ocjenjuje rad potpisuje izjavu o stupnju podudarnosti s nekim radom, odnosno objasniti ako podudarnost postoji je li riječ o citatima ili plagiranju. Kao rektor taj dokument tražim i za promociju doktorata. U prvoj godini primjene softvera u akademskoj 2014./15. godini utvrdili smo da je oko 14 posto studentskih radova imalo visoku podudarnost s nekim drugim radom. Godinu poslije, 2015./16 visoku podudarnost ili pokazatelj na mogući plagijat imalo je samo 6 posto studentskih radova – kaže nam Lučin, naglašavajući da to ne znači da su svi ti radovi bili plagirani nego da su imali pokazatelj da ih treba dodatno provjeriti i vidjeti o čemu se radi.
Lučin kaže da nitko od njih nije zatražio provjeru Barišićeva rada, ali i naglašava da to ne smiju raditi jer bi time kršili licencijski ugovor.
– Postoje drugi softveri koji to mogu obaviti, i ja, recimo, privatno koristim Grammarly koji vidi sve što ima na internetu – dodaje Lučin.
Zagreb taj softver nema
Zalaže se, kao i rektori ostalih sveučilišta, da se definiraju ovlasti Odbora za etiku u znanosti i obrazovanju te da se pitanje plagijata prepusti sveučilištima. Sumnje da se kolege na sveučilištima međusobno štite, kaže, mogu se otkloniti korištenjem softvera za detektiranje plagijata i potpisivanjem izjave kao što se kod njih radi. Osim riječkog sveučilišta, u Hrvatskoj takav softver ima još samo osječko, dok ga najveće hrvatsko sveučilište, zagrebačko, nije nabavilo.
– Naš sustav provjerava oko tri i pol milijarde web zapisa i ima sustav za automatsko prevođenje – napominje prorektor Sveučilišta u Rijeci za informatiku prof. dr. Zlatan Car. Do listopada 2016. godine softver riječkog sveučilišta provjeravao je gotovo 16 tisuća raznih radova. I profesor emeritus Igor Čatić smatra da softveri mogu pokazati je li neki rad prepisan. Uz pomoć prijatelja kojeg nije želio imenovati uspoređivao je Barišićev rad.
– Pokazalo se manje od pet posto podudarnosti – kaže Čatić. No, članovi Odbora za etiku svoje mišljenje su rekli, a da bi neki rad bio plagijat, ne treba biti prepisan u cijelosti. Samo zbog pojedinih rečenica ili ulomka može dobiti etiketu plagijata.
>> 'Američki znanstvenik uvažio je moju ispriku, nemam nikakvog razloga podnijeti ostavku'
Cijeli zivot zivim od pisanja znamstvenih radova i patenata. Jos nikad nism cuo za toliko plagijata kao,u Hrvatskoj. I to od ministara, sveucilisnih profesora, akademika. Pa ako ti je znanstvenost tako teska da moras varati, bavi se necim drugim. A drugi fenomen je da to Hrvate puno ne smeta, biras varalice i ispodprosjecne ljude, drzava propada, zivi sve teze, i nikom nista. Glavno da je "nas". A oni pametni " nasi" zive po Bostonu, Kaliforniji, Svedskoj, Svicarskoj i stvaraju vrednote za druge.