PONEDJELJAK
7. SRPNJA
Moja kolumna od prošlog petka imala je naslov “Nastavi li se niz ‘retardiranih premijera’, za 5 ili 10 godina Hrvatska će biti protektorat”. Tri dana poslije jedan dnevni list piše slično, na 1. stranici ima glavni naslov “Hrvatska od 2016. pod prinudnom upravom EU”, a u podnaslovu se kaže: “Ako u idućih godinu i pol hrvatska ekonomija ne doživi rast, Unija neće imati drugog izbora”. Razlika je u vremenu do kojeg se predviđa pad Lijepe Naše pod međunarodnu stegu zato što više “neće biti kadra servisirati svoj vanjski dug”.
Zanimljivo je da tu zabrinutost sada prvi i najviše izražavaju dugogodišnji zagovornici detuđmanizacije Hrvatske, koja je među ostalim značila rasprodaju zemlje i gomilanje inozemnog duga. Potkraj Tuđmanova života i vladavine nijedna banka ili strateška državna tvrtka nije bila u većinskom stranom vlasništvu, a dug inozemstvu bio je gotovo zanemariv. Na početku 2000. godine s Račanom, Budišom i Mesićem počinje, a sa Sanaderom, J. Kosor, Josipovićem i Milanovićem do danas se nastavlja jedinstvena politika u povijesti. U ime “nacionalnih interesa” Hrvatska se predaje u ruke europskim i svjetskim političkim moćnicima i međunarodnim profiterima koji će je 15 godina pljačkati da bi se onda pojavili kao “prinudna uprava”, kao njezini spasitelji.
Famozna detuđmanizacija i Mesićev “izlazak Hrvatske iz izolacije”, to jest dokidanje svakog državnog autoriteta i svake prepreke posezanju za hrvatskim nacionalnim bogatstvima, bili su poruka strancima – uzmite sve: banke, Plivu, Inu, telekomunikacije, TV koncesije... Mi nećemo proizvoditi ništa što možemo uvesti iz vaših zemalja. Uvozni lobi, lihvarske strane banke i pogotovo Hrvatska narodna banka guše manje-više svaku proizvodnju, gospodarstvo propada, stotine tisuća građana postaju žrtve nemilosrdnih stranih profitera.
I dok u ovih 15-ak godina Račan, Mesić, Sanader, Jadranka Kosor, Milanović i Josipović širom otvaraju vrata europskim pohlepnicima, dotle ulazak u društvo tih pohlepnika slave kao hrvatski povijesni cilj. Krivotvore narodnu volju i s glasovima samo trećine birača na referendumu Hrvatska postaje članica Europske unije. I ne samo da ništa nismo dobili tim članstvom nego godinu dana poslije ulaska u EU ista ta obožavana, slavljena spasonosna Europska unija sprema se u Hrvatsku uvesti prisilnu upravu jer naša zemlja ne može servisirati inozemni dug na koji nas je natjerala upravo Europa. Korijeni toga zla sežu u najstrašniji politički sporazum u samostalnoj Hrvatskoj, koji se dogodio prije izbora 2000. godine, sporazum žrtve i krvnika, Budiše i Račana. U političkoj trgovini Hrvatska se predaje u ruke ljevici, a kako ljevici nikad nije bilo do hrvatske suverenosti, gospodarske, financijske i svake druge, i kako je uvijek politički autoritet imala izvan zemlje, i ovaj će ga put naći u Europskoj uniji. Put u prisilnu upravu EU u Hrvatskoj počeo je, dakle, 3. siječnja 2000. godine. Vodi u potpuni gospodarski slom, dužničko bezizlazje, siromaštvo i demografsku katastrofu. I kad je riječ o lijevim povlasticama i kad je riječ o demoniziranju “fašista” kojim se pozornost odvraća od ponora u koji zemlja ide – Tito dobro dođe. I sve dok ne dođe do toga ponora, Hrvatska će biti trg maršala Tita, a dalje će biti – ponor maršala Tita.
SUBOTA
5. SRPNJA
Političko poštenje Stazića košta sedam kuna na dan
Sad se više ne zna proziva li SDP-ov potpredsjednik Sabora Nenad Stazić HDZ kao “zločinačku organizaciju” češće nego što on sam ili brat mu blizanac upadaju u afere. Tako mu je braco Darko, odlazeći s mjesta ravnatelja kazališta “Gavella”, smislio za sebe novo, dosad nepostojeće radno mjesto višeg savjetnika ravnatelja, odredivši u natječaju uvjete koje samo on zadovoljava. Oporba ga u Zagrebu optužuje i da je s mjesta ravnatelja morao otići zbog malverzacija koje je napravio i da mu je protuzakonit novi posao na kojem će primati masnu plaću iz državnog proračuna. A da voli močiti stražnjicu u moru državnog proračuna, pokazao je svojedobno i brat mu Nenad koji se kao gost Rade Šerbedžije i Teatra Ulysses, kako se o tome naveliko pisalo te mu se često spominjalo u Saboru, na Brijunima mjesec i pol provodio za – sedam kuna na dan. Tko za tako povoljnu cijenu kojom se plaća političko poštenje ne bi od prigode do prigode pljuckao po “zločinačkom HDZ-u”!
NEDJELJA
6. SRPNJA
Za Josipovića u javnosti sve pa ako treba i Barbika
Da ga Ivo Josipović nije razglasio, akcijskom planu Barbika, ako bi i došao u javnost, malo bi tko posvetio osobitu pozornost. Ali i prdac s Pantovčaka odjekuje tako da stanovništvo u njemu treba razabrati autoritativnu poruku. To je bit predsjednikova vladanja svih ovih godina. Kao što je Barbika ništa, anonimno ništa, ništa je, na primjer, i Josipovićeva famozna “nova pravednost”. Premda se u društvu zbiva sve suprotno toj “novoj pravednosti” i premda je on sam svojom politikom niječe, ona odjekuje zbog imena njezina “autora”. Dnevno po nekoliko, tjedno na desetke, mjesečno na stotine stavova, načela, mišljenja, obećanja, utjeha, preporuka, ideja... izrekne Josipović, a da to ništa ne znači, nema nikakva učinka, nikome ne pomaže niti bilo što mijenja te je samo neprekidna predstava jedne taštine koja se panično boji da bi joj dva sata odsutnosti iz javnosti moglo biti pogubno. I objavljivanje Barbike na Pantovčaku nije ništa drugo nego proizvodnja predsjednikove nazočnosti u javnosti. Nema teme koja može pasti tako nisko, a da se ne drži u zoni predsjednikovih patuljastih apetita.
UTORAK
8. SRPNJA
Administrativno nasilje i ovaj će put zaštititi Srbe
Jako sam radoznao što bi Srbi u Vukovaru i drugdje u Hrvatskoj odgovorili na neka bitna pitanja o svom odnosu prema Hrvatskoj i bi li se tim odgovorima “kvalificirali” za ravnopravnu uporabu jezika u sredinama u kojima ih je više od trećine. Na primjer... Za koju reprezentaciju navijate kad igraju Hrvatska i Srbija, ili Hrvatska i Zanzibar? Treba li Srbija Hrvatskoj platiti ratnu odštetu? Je li se itko od vas u ratu usprotivio protjerivanju susjeda vam Hrvata iz okupiranih teritorija? Koliko ste masovnih grobnica otkrili hrvatskim državnim tijelima i koliko ste srpskih ratnih zločinaca prijavili? Odgovori bi na ta pitanja bili uglavnom izraz neprijateljstva prema Hrvatskoj, pa je zato lako skupljen dovoljan broj potpisa za referendum o ćirilici koji bi vjerojatno i glatko prošao. To vrlo dobro znaju i Milanović, i Josipović i Ustavni sud, koji će odlučivati o ustavnosti referendumskog pitanja, a odluku već znamo. Dakle, jezična “ravnopravnost” Srba bit će zaštićena administrativnim nasiljem, sredstvom koje je ljevicu i Srbe uvijek ujedinjavalo protiv Hrvatske.
SRIJEDA
9. SRPNJA
Tomašić, Borzan, Stier... izvrsni kao prodane duše
Ruža Tomašić, Biljana Borzan, Andrej Plenković, Davor Stier... hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu, kolju se oko mjesta u odborima toga tijela EU. Što će reći da imaju razvijenu zastupničku svijest i da su daleko od pomisli kako su europski plaćenici podmićeni golemim primanjima da bi od sebe što dalje odagnali osjećaj da su ta primanja krvarina stečena na otimanju hrvatskoj sirotinji. Njihovih sedam, osam tisuća eura mjesečno hrvatski je novac kojim smo platili ulazak u EU, novac od prodanih banaka i velikih državnih tvrtki koje su radnici stvarali desetljećima. Europa nas je najprije operušala, osiromašila, a onda primila u svoje društvo i bogato nagradila one koji će njezinoj grabežljivosti kao zastupnici u Europskom parlamentu dati legitimitet. Gospodo hrvatski zastupnici u tom parlamentu, vi ste iznimno dobro plaćeni kako biste prikrivali profite EU u Hrvatskoj, a činjenica da se gložite oko mjesta u odborima EP-a pokazuje kako ste se izvrsno uživjeli u ulogu prodanih duša.
ČETVRTAK
10. SRPNJA
Ljubite svoju vlast makar bila u Mađarskoj
Već godinama slušamo kako banke perušaju građane, a posebno su stradali nesretnici koji su uzeli stambeni zajam u švicarskim francima. Ali nešto se mijenja, banke će za 90 dana, prema upravo donesenom zakonu, građanima morati vratiti novac zarađen na razlikama u tečaju i povećanim kamatama. Rezultat je to “nove pravednosti” ne sramotnih poslušnika EU i stranog kapitala Ive Josipovića i Zorana Milanovića nego mađarskog premijera Orbana, a novac neće biti vraćen građanima u Hrvatskoj nego u Mađarskoj. Ljubite svoju vlast, makar bila u Mađarskoj!
PETAK
11. SRPNJA
Pupovac nema novca za srpsku sirotinju, ali ima za Novosti
Za srpsku elitu u Hrvatskoj poražavajuća je priča – a takvih ima mnogo – o srpskom selu Baljci kraj Drniša, razrušenom, zapaljenom i zasutom smećem. Od oko 140 uglavnom srpskih obitelji ostale su samo dvije, nekad je tu dolazio Milorad Pupovac i nešto obećavao, ali već ga dugo nema. No ako Pupovac nema novca za srpsku sirotinju, ima ga za bajoslovne plaće i honorare urednicima i suradnicima srpskih
“Novosti”, očajnicima koje je tržište davno prezrelo i u čije glasilo, u kojem se srbuje i četnikuje, čitatelji nikako da se usele, a u obnovljene kuće u Baljcima ipak bi se netko uselio.
>> Vukovar me razočarao! Očekivao sam naslov: 'Sabo dobio izbore i - godinu i pol zatvora'
Koga vise interesira Rvacka. Vec vise od dvadeset godina se urusava. Rijesenje je jednostavno, otpustiti 60% korumpiranih foteljasa iz drzavne sluzbe, ukinuti sve opcine, smanjiti sve poreze linearno, i stvar je rijesena. Niti ce to uniniti Milanovic, niti Josipovic, nititi Karamarko, niti Kolinda...... sve profesionalni politicari i neznalice. To moze samo netko iz vana a najbolji bi za to bio Mugabe.