Prošlog tjedna Hrvatski je sabor usvojio posebnu odluku kojom je 15
nekretnina u vlasništvu Hrvatskih željeznica (šest kuća, dva hotela,
četiri zgrade, dvije oranice i tri gradilišta) oduzeo status javnoga
dobra u općoj (narodnoj) uporabi. Time je Sabor, na prijedlog Vlade,
omogućio upravi HŽ-a slobodnu prodaju te imovine: radi namirivanja
silnih dugova te javne tvrtke.
Prodaja “obiteljskog srebra” koje su skupljale generacije hrvatskih
željezničara od doba Austro-Ugarske do današnjih dana time je i
simbolično započela. U saborskoj raspravi tražio sam imenovanje
posebnog saborskog povjerenika koji bi imenom i prezimenom –
željezničarskim razumom i srcem – željezničarima i “putnicima”
(javnosti) barem jamčio moralni i stručni nadzor nad praksom rasprodaje
koja je započela i kojoj se kraj ne nazire.
Naime, HŽ je vlasnik milijuna četvornih metara potencijalnih
gradilišta, hotela, kuća, zgrada, odmarališta, ljetovališta,
zimovališta, kolodvorskih i upravnih zgrada diljem Lijepe naše. Tržišna
vrijednost te je imovine golema, a kulturna neprocjenjiva.
Upravo zbog toga u Saboru sam tražio da se predložena odluka precizno
objasni jer su šturi podaci, na temelju kojih su zastupnici glasovali,
bili nedostatni za odgovorno donošenje tako odgovorne odluke. A riječ
je o jednoj od onih odluka koje postavljaju nova pravila. Na temelju
presedana sadržanog u njoj (da se navode šturi podaci o nekretninama,
bez naznaka o njihovim tržišnim i kulturnim vrijednostima) već sutra bi
se u saborskoj proceduri mogla naći odluka kojom bi se, primjerice,
upravi HŽ-a omogućila prodaja Zapadnog kolodvora u Zagrebu (zašto ne i
Glavnoga), Splitske željezničke stanice, Osječke ili Varaždinske.
Upravo zbog opasnosti od pomodne prodaje “obiteljskog srebra” Saboru
sam predložio da za “saborskog stručnog (i moralnog) povjerenika”
imenuje Hermana Vukušića starijeg. Željezničara s “dna kace”, kako bi
kazao veliki mag poslovne inteligencije Stevan Dedijer. Sabor nije
prihvatio moj prijedlog, iako sam Dražena Bregleca, državnog tajnika u
Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka, podsjetio o kakvom se
željezničaru, javnoj osobi i čovjeku radi.
Herman Vukušić stariji je željezničar druge generacije, bivši direktor
financija i računovodstva HŽ-a, operativni zapovjednik legendarnog
Bijelog puta za srednju Bosnu te najtrofejniji hrvatski trener svih
vremena. Ako bi takav čovjek nadzirao prodaju imovine HŽ-a, sigurno ne
bi dopustio nemoralnu prodaju “obiteljske stečevine”.
Kako moj prijedlog nije prihvaćen, prilika je da ovim putem skrenem
pažnju javnosti na ono što se može dogoditi s prodajom imovine HŽ-a.
P. S. Još uvijek očekujem odgovor dr. Ive Sanadera na moje otvoreno
pismo.
GOST SURADNIK
