Koji dan! Prvo presica Ivice Todorića u ovalnoj dvorani HND-a, slušam kako nekad najmoćniji čovjek u državi najavljuje svoj obračun s Plenkovićem te izborni juriš virtualnim vojskama fantomskog Agrokora na Sabor i Banske dvore. Zatim jurnjava u Donji Kraljevec kod Čakovca, gdje prema nalogu ureda europskog tužitelja biva uhićen Đuro Horvat, vlasnik Tehnixa i jedan od najcjenjenijih poduzetnika. A cijelo vrijeme ne odvajam pogled s medija koji u formi reality showa (a kako drugačije!) prate svaki kadar leta Donalda Trumpa od Mar-a-Lagoa do Manhattana, iščekujući hoće li završiti s lisicama na rukama.
Tako prolazi slava svijeta! Naravno, može i gore. Bašar se grčevito drži vlasti i zato jer mu pred očima bljeska huda sudba nekad svemoćnih diktatora Moamara i Sadama, a ni ruski ras-Putin ne spava mirno u svojem kremaljskom bunkeru okružen armijom kušača, koji će provjeriti svaki naprstak ruskog čaja, a kamoli ne trojanske kolače s nadjevom od plastičnog eksploziva ili novičoka.
U demokratskom svijetu ipak se više ne skončava tako dramatično. Tu vas opozivaju ili - takva je moda - otkazuju. Nije baš čudo što je, nakon svih Trumpovih gadosti koje klopoću za njim kao konzerve za jurećim repom ljutog narančastog mačka kojem je netko petardom pokvario friz, sad tako mnogo inače vrlih demokrata spremno na kakvugod alkemiju kako bi ga onemogućili u utrci za Bijelu kuću. Rastegnuti i razvaljati zakon koliko god treba da bi se Trumpove prijestupe i prekršaje premijesilo u kaznena djela! Nažalost, to nije slika o globalnom svjetioniku demokracije i nezavisnog pravosuđa, kakva se nekima pričinjava, nego sve baš posve suprotno.
Ponavljam stalno - da je Trump bio bolji čovjek, mogao je biti veliki predsjednik. I još uvijek u Bijeloj kući. No, da je bio bolji čovjek, nikad ne bi ni dogurao do Bijele kuće. Biden je očito mnogo bolji kao humano biće, no to i dalje ne znači nužno da je manje korumpiran. Posve je jasno da iza ovog progona nije interes demokracije, zakona i pravde, već strava od pomisli da bi se Trump mogao poput Terminatora opet vratiti. No, ovaj cirkus s uhićenjem mogao bi im se s lihvarskim kamatama naplatiti. Sasvim je moguće da su ovime torpedirali DeSantisa te Trumpu na pladnju isporučili republikansku nominaciju, koja prije uopće nije bila sigurna. Neki među demokratima možda i vjeruju da im više paše Trump, no vrate li ga u utrku pod aureolom žrtve političkog progona, njegova reinstalacija u ovalni ured više nije misija nemoguće.
Ivici Todoriću nitko neće pomoći u terminatorskim ambicijama. Jedino što ga povezuje s Trumpom želja je za osvetom prema onima koji su ga (s)rušili, koja nadjačava čak i potrebu za preživljavanjem.
Dvorac je jedino što imam! Većina Hrvata, u nevjerici je slušala taj usklik malog, nekad velikog, Ivice. No, prema udjelu koje je njegovo osobno bogatstvo imalo u nacionalnom BDP-u, Todorić je proglašavan sedmim najbogatijim na svijetu, većim od Buffetta i Gatesa, a kamoli ne od Trumpa. Da ga nisu planski rušili sa svih strana, neki i ne shvaćajući što rade, možda bi i danas bio u sedlu. Njegov dug uopće nije bio takav da je on morao odmah pasti. No, nakon što je izazvan stampedo dobavljača i vjerovnika, iz tog vrtloga više se ni Superman ne bi ispio izvući.
Bilo kako bilo, Todorićevi grijesi u medijskom spinu pripisani su HDZ-u, iako to nema veze s istinom. Baš kao i u Bandićevom slučaju. No, sad kad je uhićen Horvat zbog natječaja u crvenoj Rijeci koji je očito osmišljen tako da jedino Tehnix može pobijediti, jedva itko spominje SDP-ovsku vezu u tom poslu. Što je zapravo u redu, jer nije jasno zašto netko ne bi smio unaprijed htjeti baš Horvatovu tehnologiju, ako je ona najbolja. No, da je ta veza bila HDZ-ovska, zasigurno bi vrištala već u naslovima.
Kao član žirija koji su birali biznismene godine, svoj glas bez ikakvih predrasuda davao sam i Todoriću i Horvatu. I da mogu, odluku ni sad ne bih mijenjao. A tko zna, možda je to prokletstvo nagrada za menadžera godine. U intervjuu nakon puštanja na slobodu, Horvat mi reče da je i njemu to palo na pamet. Još od Kutlinih vremena, bivao je to loš omen, nasluta da će lovorom ovjenčani uskoro u Remetinec. Ostaje trojba na koju ne nudim odgovor: biramo li mi u žirijima nepogrešivo one najgore, jesu li i oni najbolji najuspješniji zapravo baš zato što se ne ustručavaju zaplivati vodama punih morskih pasa onkraj zakona i pravila koja vrijede za nas male Hrvate - ili smo svi već toliko kvarni da i u najboljima vidimo samo najgore?
Zdravka Peveca ste zaboravili...i on je bio menadžer godine.