Dvije godine nakon smrti kubanskog revolucionara Fidela Castra, koji je izgradio komunističku državu Kubu na samom pragu SAD-a i pet desetljeća prkosio moćnom susjedu, te samo tri mjeseca nakon što je 57-godišnji Miguel Diaz-Canel postao prvi predsjednik Kube koji se rodio nakon kubanske revolucije, Kuba je započela svoju transformaciju tako što uvodi reformu ustava iz 1976. godine kojom će biti uvedena funkcija premijera, čime će se razdvojiti uloge šefa vlade i šefa države s time da će Komunistička partija i dalje ostati jedina politička snaga u zemlji i u novom izdanju ustava.
Ustav u skladu s promjenom
Izmijenjeni ustav uvodi novine kad je riječ o slobodnom tržištu i privatnom vlasništvu u kubanskom društvu te se o njemu mora glasati do ponedjeljka, nakon čega će biti poslan na referendum prije konačnog usvajanja. Kuba će preoblikovati vladu, sudstvo i gospodarstvo, uvesti ustavnu reformu, koju Nacionalna skupština treba odobriti.
Kubanski dužnosnici reformu ustava iz 1976. pravdaju time što se nisu održavale promjene koje su proteklih godina provedene na Kubi. Najinteresantniji je u nacrtu ustava članak 68. koji brak definira kao “dobrovoljnu zajednicu dvoje ljudi, bez navođenja spolova”, dok je ustav iz 1976. brak definira kao “dobrovoljnu zajednicu muškarca i žene”.
Novinar i gay aktivist Francisco Rodriguez, koji je i član vladajuće Komunističke partije, smatra kako će to će zasigurno otvoriti vrata daljnjem napretku prema legalizaciji istospolnih brakova” ističući kako nacrt “uključuje i principe nediskriminacije na temelju seksualne orijentacije ili roda, što bi moglo omogućiti “nove legalne standarde i politike” zaštite prava LGBT zajednice na Kubi, napominjući kako je “ovo samo prvi korak” i da “borba neće biti laka”.
Više interneta
Seksualne su manjine nakon revolucije Fidela Castra 1959. stigmatizirane, a homoseksualci su zlostavljani i čak slani u logore na “preodgoj”. Marginalizacijom im je zabranjeno i zaposlenje u javnom sektoru. Fidel Castro je 2010. priznao “nepravdu” počinjenu prema homoseksualcima u prošlosti.
Kubanska narodna skupština radi na reformi ustava iz 1976., kojoj je cilj zadržavanje socijalističke naravi tog dokumenta, ali i prilagodba novom ekonomskoj i društvenoj eri. Kubanci su uvjereni kako je do ustavnih promjena došlo zahvaljujući novom predsjedniku Miguelu Diaz-Canelu, koji pripada mlađoj generaciji vođa. Obećao je modernizirati otok, ali od njega, kao dugogodišnjeg dužnosnika Komunističke partije, ne očekuje se da inzistira na velikim političkim promjenama. Ipak, kao mladi lider stranke u pokrajini, Diaz-Canel se suprotstavljao politici Partije podupirući kulturne epicentre koji su prijateljski prema LGBT zajednici.
Na nacionalnoj je razini pozvao državne medije da pokrivaju događaje s više kritika i traže veći pristup internetu. Raul Castro je Miguela Diaz-Canela 2013. godine izabrao za desnu ruku imenujući ga potpredsjednikom Kube te ga je pohvalio zbog njegove “čvrste ideološke moći”.
Povorka ponosa u Zagrebu:
iz jednog pakla u drugi