Prava proročanstva lako su provjerljiva. Treba samo pričekati i vidjeti
jesu li se najavljeni događaji ispunili. Po tom pitanju s odličnim je
test prošao Jacques Cazotte, francuski pjesnik i pisac iz
18. stoljeća.
Tijekom pariške večeri 1788. godine jedan od uzvanika na
večeri vojvotkinje De Gramont bio je i Cazotte, tada već starac od
sedamdesetak godina. Često je padao u trans i budio se s neobičnim
proročanstvima, no u to vrijeme uzdizao se razum, a svaki misticizam
odbacivao kao praznovjerje. Te večeri sjedio je na klupi malo udaljen
od gostiju. Vjerojatno je na trenutak pao u trans. Kad se probudio, čuo
je Chretiena Guillaumea de Malesharbesa, ministra Luja XVI., kako
nazdravlja “danu kad će razum pobijediti”
(aludirajući na revoluciju koja bi trebala srušiti
monarhiju), no koji on “neće doživjeti”.
Cazotte mu je prišao i rekao da se vara, da će ga doživjeti.
Gosti su se nasmijali i pitali ga ima li im što reći.
Cazotte se pogledom zaustavio na markizu De Condorcetu, filozofu i
matematičaru. Rekao mu je da će umrijeti na kamenom podu zatvorske
ćelije uzevši otrov kako bi prevario krvnike.
Kazališnom piscu Sebastienu Chamfortu rekao je da će jednom
prilikom 22 puta britvom prerezati žile, ali će umrijeti tek nekoliko
mjeseci kasnije jer mu rane neće dobro zacijeliti.
Astronomu Jeanu Sylvainu Baillyju, ministru De Malesharbesu, Jeanu
Roucheru i markizu De Nicolaiju prorekao je smrt na giljotini, a njegov
veliki protivnik, kazališni pisac i uvjereni ateist Jean
Laharpe, izrugao mu se pitajući ga može li se i on pridružiti
prijateljima na giljotini. No, Cazotte mu je rekao da neće biti
pogubljen, već da će postati pobožni kršćanin. Izjavio je da
će se njegova predviđanja ostvariti u sljedećih šest godina
te da će i on sam umrijeti.
Morgan
Robertson 15 godina ranije opisao je tragediju Titanica
Raspoloženje je splasnulo i svi su se razišli, a Laharpe je
zapisao Cazotteova predviđanja da bi mu se za šest godina
mogao smijati. No, nije se smijao. U revoluciju, koja je počela
sljedeće godine, uključio se i markiz De Condorcet, ali se kasnije
opirao vladavini terora i završio u tamnici. 1794. uzeo je
otrov kako bi izbjegao giljotinu.
Godinu dana ranije pisac Chamfort je 22 puta izrezao vene, ali je umro
tek dva mjeseca kasnije zbog loše medicinske skrbi. Ostala
četvorica su, kako je Cazotte i prorekao, završila na
giljotini, a Laharpe se tijekom utamničenja duhovno preobratio. Po
izlasku iz zatvora otišao je u samostan gdje je umro 1803.,
a 1806. objavljen je njegov dnevnik u koji je zapisao Cazotteova
proročanstva. 1792. godine uhićen je i Jacques Cazotte.
Proglašen je kontrarevolucionarom te pogubljen giljotinom.
Titan
i Titanic
Morgan Robertson živio je u New Yorku. Nije bio prorok već pisac i to
tek od četrdesete godine, zbog nestašice novca koja je
pogodila njega i njegovu bolesnu ženu. 1897. godine na um mu je pala
ideja za kratki roman. Bila je to ljubavna priča koja se događala na
prvome putovanju luksuznoga prekooceanskog broda, najvećega tog
vremena, koji je smatran nepotopivim. Plovio je pod britanskom
zastavom, a zvao se “Titan”.
U Robertsonovu romanu “Potapanje Titana” taj
luksuzni brod u travnju udara u santu leda u sjevernom Atlantiku i
nestaje u hladnim dubinama, a ono što je pisca tijekom
pisanja najviše zaokupljalo bila je nesreća koju je opisao
vrlo životno. 1912. mnogi su se sjetili njegova romana. Svi podaci
odgovarali su potapanju Titanica, a također i niz brojaka –
jednak broj propelera, 22 Titanicova čamca prema 24 Titanova, 16
Titanicovih vodonepropusnih odjeljaka prema 19 Titanovih, 2224
Titanicova putnika prema 3000 Titanovih i sl. Titanic je u santu udario
brzinom od 23 čvora, a Titan od 25 čvorova. Roberston svoj život 1915.
godine nije završio kao slavni pisac, ali zato jest kao vrlo
uspješan prorok.
Kennedy
i proročanstvo
1952. godine američka astrologinja Jeane Dixon u crkvi sv. Mateja u
Washingtonu imala je viziju koja će je proslaviti. Vidjela je Bijelu
kuću s brojevima 1960 iznad nje te mladoga čovjeka plavih očiju i
kestenjaste kose pred ulaznim vratima. Odjednom je znala da će 1960. za
predsjednika biti izabran mladi demokrat koji će tijekom mandata
stradati nasilnom smrću.
Vizije vezane uz smrt Johna F. Kennedyja imala je i tijekom idućih
deset godina. O njima je govorila velikom broju ljudi, a 1956.
predviđanje je ispričala i novinaru Jacku Andersonu koji ga je objavio
u časopisu Parade. Za razliku od mnogih proročanstava, ovo je
višestruko zabilježeno puno prije nego što se
događaj zbio. Kako se približavao kobni 22. studenoga 1963., Jeane
Dixon pokušavala je preko zajedničkih poznanika JFK-a
obavijestiti, no bez uspjeha. Da je i uspjela, malo je vjerojatno da bi
se išta promijenilo jer Kennedyjevi nisu marili za te
stvari. U Dallasu se njezina vizija pretvorila u stvarnost.
Jacques
Cazotte prorekao je Francusku revoluciju
Stručnjak
za pape
Maelmhaedhoc O’Morgair, zvan još i Sveti Malahija,
bio je irski svećenik. Rođen je 1094., a slavan je postao po spisu u
kojemu je prorekao 112 papa u razdoblju od 1143. godine do
današnjih dana i dalje od toga. Malahija je najiscrpnije
pisao o posljednjem papi. O ostalim papama je Malahije napisao samo tri
ili četiri riječi. Hadrijan VI. opisan je kao “De rure
albo”, što znači “od albanske
zemlje”. Alban je bilo ime Engleske, ali Hadrijan je, usto, i
rođen u blizini opatije sv. Albana.
“De rure albo” može značiti i “iz bijele
zemlje”. I zaista, prije nego što je postao
crkveni poglavar, Hadrijan je bio papin izaslanik u skandinavskim,
bijelim snijegom pokrivenim zemljama. Za Pija III., koji je bio papa
samo 26 dana tijekom 1503. godine, Malahije je napisao “De
parvo homine”, tj. “od malog čovjeka”.
Obiteljsko ime Pija III. bilo je Piccolomini, što na
talijanskom znači “mali čovjek”. Klement XIII.
(papa od 1758.-1769.), koji je imao dobre veze s vladarima talijanske
pokrajine Umbrije, a kao zaštitni znak uzeo je ružu, opisan
je kao “Rosa Umbrie” ili “umbrijska
ruža”.
Neobičnim metaforama sveti Malahije opisao je i pape iz 20. stoljeća.
Benedikt XV. službu je obavljao od 1914. do 1922. Za njega je Malahija
zapisao “Religio depopulata”, što može
značiti da su religija ili vjera za njegova papovanja bile
opustošene. Prvi svjetski rat doista je zbrisao velik dio
katoličke populacije. Ivan XXIII. (papa od 1958.-1963.) u Malahijinim
spisima nazvan je “Pastor et nauta” tj.
“pastir i mornar”.
Modernizirao je crkvu i napisao “Pacem in Terris”,
jedan od najvažnijih tekstova koji se tiču zaštite ljudskih
prava. Od 1953. do 1958. bio je biskup Venecije, grada mornara. Na
koncilu 1962. odabrao je dva simbola za obilježavanje toga događaja
– križ i brod. Njegov nasljednik Pavao VI. (papa od
1963.-1978.), opisan kao “Flors Florum” ili
“cvijet cvjetova”, nosio je odoru s tri ljiljana,
oznake francuske kraljevske obitelji.
