Hrvatska ubrzano gubi pozicije u tradicionalnoj industriji, brodogradilište Uljanik ide prema nekom obliku gašenja, slična sudbina namijenjena je i sisačkoj rafineriji, pitanje je isplativosti kutinske Petrokemije, a svejedno hrvatsko je gospodarstvo u drugom tromjesečju ove godine ostvarilo solidne stope rasta. Usporedo s gubljenjem starih industrija, očito se stvaraju neki novi igrači koji polako preuzimaju njihovo mjesto.
Pitanje je, međutim, tempa kojim se to događa. Vlada je najavila da će do kraja ove godine donijeti Strategiju digitalne transformacije Hrvatske, koja bi, zajedno s drugim mjerama koje bi trebale potaknuti inovacije i investicije u nove tehnologije, trebala dovesti do povećanja udjela industrije u BDP-u s 15 na 20 posto. No, indeks digitalne ekonomije i društva (DESI) kojega je u svibnju 2018. godine objavila Europska komisija pokazuje da je Hrvatska ostvarila slab napredak u digitalnom povezivanju, digitalnim vještinama, online aktivnostima, digitalizaciji poslovanja i digitalnim javnim uslugama.
Najavljujući donošenje strategije, Vlada je konstatirala da imamo vrlo nizak indeks spremnosti industrijskih poduzeća za industriju 4.0 te mali udio industrijskih poduzeća koja koriste najbolje svjetske metodologije, koncepte i alate. Upravo su te moderne tehnologije jedino sredstvo kojim Hrvatska može nadoknaditi gubitak starih industrijskih divova, kao što je to brodogradilište Uljanik. Istraživač i prorektor Dubrovačkog fakulteta Nebojša Stojčić kaže da je za Uljanikom trebalo kukati puno prije, odnosno trebalo je djelovati znatno ranije. Sada je kasno da se pomogne tom brodogradilištu, ali nije da se okrene industrijama budućnosti, kakvu primjerice razvija Mate Rimac u proizvodnji električnih vozila.
– Uvijek je neugodno kad radnici ostaju bez posla, ali ovo može biti prilika i za strateško restrukturiranje brodogradnje, stručni ljudi mogu naći posao. Radno-intenzivna industrija neće nam donijeti održive stope rasta, sektori budućnosti su poslovi temeljeni na znanju i tehnologiji. Tvrtke koje proizvode kućišta telefona ne zarađuju puno, ali sustavi koji prednjače u tehnologiji dobro prolaze – kaže Stojčić, jedan od autora ovih dana objavljenog znanstvenog rada o utjecaju liberalizacije ekonomskih tokova novih članica i Europske unije.
Hrvatski ekonomisti Zoran Aralica, Nebojša Stojčić i Perica Vojinić pokazali su da su ostale zemlje središnje i istočne Europe bolje iskoristile liberalizaciju trgovinskih tokova s Europskom unijom za jačanje vlastitih gospodarstava i industrije.
– Mi ne možemo više biti konkurentni u tradicionalnoj industriji, ali možemo u industriji sutrašnjice, recimo u industriji elektrovozila. No, za nove tehnologije morate imati ljude. Prvi preduvjet je ljudski kapital koji se prenosi iz generacije na generaciju, a mi smo ga donekle izgubili. Treba nam nova obrazovana baza, financijske i porezne mjere iza kojih će rezultati biti vidljivi za pet ili deset godina. Hrvatska godinama povlači samo one mjere koje daju kratkoročne učinke, a sektorskih mjera nema – zaključuje Stojčić.
Prerađivačka industrija s nešto više od dvjesto tisuća zaposlenih čini okosnicu hrvatske industrije unutar koje glavnu riječ ipak i dalje vode tradicionalne industrije koncentrirane oko proizvodnje hrane i pića, metalske, kemijske i naftne industrije. Svi zajedno i dandanas proizvode oko osam posto manje nego što su proizvodili 2008. godine, domaća je potražnja i dalje slabija nego što je bila prije krize, ali posljednjih je godina stasao zdraviji segment koji vuče naprijed – robni izvoz koji je narastao oko 50 posto u odnosu na pretkriznu 2008. godinu.
– Hrvatska je u tradicionalnim industrijama izgubila konkurentnost potkraj 90-ih godina, zakasnili smo na podjelu kolača, kad je automobilska industrija prebačena u zemlje Srednje Europe, Češka i Slovačka su najviše profitirale od rane liberalizacije trgovinskih odnosa i ulaska u EU, čak je i Slovenija kasnila za njima, a Hrvatska je postala posve nekonkurentna u tradicionalnim industrijama – kaže Stojčić.
Na te nove sustave vjerojatno je mislio i analitičar Velimir Šonje (Ekonomski lab) kad navodi “da bi čovjek pomislio da je sve u rasulu kada pogleda sve te naše socijalističke mastodonte u stanju sporog raspadanja”.
– U postmaterijalističkom svijetu, rast se događa u uslugama, uz pomoć mnogo znanja, u virtualnom i kriptosvijetu. Ni klasičnih industrijskih proizvoda više nema bez kompleksnog spleta usluga koje se strukturiraju oko materijalnih proizvoda. Taj uslužni svijet, za razliku od starih metalno-betonskih divova i dimnjaka, ne vidi se s udaljenosti od dvadeset kilometara i kad nije idealno vedar dan. U tom dijelu gospodarstva, koje ne asocira na plamene zore i tvorničke sirene, već je pohranjeno u nekim “oblacima”, Hrvatskoj ne ide tako loše. Ne samo zbog turizma, uvjeren je Šonje koji razlog za svoj optimizam crpi iz podatka o solidnom rastu BDP-a u drugom ovogodišnjem tromjesečju. Ključan je bio rast izvoza roba za 7,1 posto, iz čega Šonje zaključuje da kronični problemi u tradicionalnim industrijama više nemaju bitan utjecaj na ukupna ekonomska kretanja. Utezi se oko nogu hrvatskoga gospodarstva smanjuju. Oni sve teže sprečavaju da se zdravi dio gospodarstva razvije.
Pogledajte video prosvjeda radnika Uljanika u Puli:
Gdje nema dimnjaka nema ni države