Od 1991. godine na Markovu su trgu prosvjedovali radnici dvadesetak tvrtki, a razlozi su najčešće bili neredovite plaće, krađa ili nezadovoljstvo privatizacijom. Radnici Tvornice emajliranog posuđa štrajkali su 1993. godine. Tvrtka je svejedno likvidirana.
Bezuspješni su bili i pohodi zaposlenika Tvornice olovnih proizvoda 1994. i 1995. godine. Radnici Željezare Sisak više su puta dolazili na Markov trg u razdoblju od 1996. do 2003. godine. Njihovi su zahtjevi više-manje prihvaćeni.
Od 1998. do 2003. godine radnici Đure Đakovića triput su prosvjedovali, a zahtjevi su im prihvaćeni. Slična je situacija i s Petrokemijom iz Kutine, čiji su radnici redovito na Gornjem gradu, a zasad su im zahtjevi prihvaćeni. I slučajevi Dione 1998. godine, kao i Name djelomično su uspješno riješeni.
Za razliku od tih primjera, Zagrepčanka je završila u stečaju. Najdulje su prosvjedovali policajci. Počeli su u veljači 2002. i sjedili na trgu punih 500 dana.
Vlada im je samo djelomično uslišila zahtjeve za vraćanje na posao. Ove godine Vlada je udovoljila zahtjevima Mungosa, Goričanke i Industrogradnje.
