Dvadeset i četiri godine nakon što je postala časna sestra, kratki dodir rukava redovnika u salonu samostana u Prestonu, Lancashire, promijenio sve za sestru Mary Elizabeth. Priorica, upraviteljica samostana, jednog ju je dana odvela fra Robertu, koji je dolazio iz samostana u Oxfordu, da vidi želi li što za jelo. Ali priorica sestre Mary Elizabeth pozvana je da odgovori na telefonski poziv, pa su njih dvoje ostali sami.
"Bio nam je to prvi put u sobi zajedno. Sjedili smo za stolom dok je on jeo, a priorica se nije vratila pa sam ga morala pustiti van" ispričala je Sestra Mary Elizabeth, koja je živjela pobožnim, strogim i uglavnom tihim životom redovnice, provodeći većinu dana u svojoj "ćeliji". Dok je puštala Roberta kroz vrata, okrznula ga je za rukav i osjetila nešto poput iskre. "Osjetila sam tu kemiju, nešto, i bilo mi je malo neugodno. I pomislila sam, Bože, je li i on to osjetio. I dok sam ga pustila van, bilo je prilično neugodno." Prisjeća se da je otprilike tjedan dana kasnije primila Robertovu poruku u kojoj ju je pitao hoće li otići i udati se za njega.
"Bila sam malo šokirana. Nosila sam veo pa mi nije vidio ni boju kose. Nije znao ništa o meni zapravo, ništa o mom odgoju. Nije znao ni moje svjetovno ime", rekla je sestra Mary za BBC. Prije ulaska u karmelićanski red u dobi od 19 godina, sestra Mary Elizabeth bila je Lisa Tinkler iz Middlesbrougha. Iako njezini roditelji nisu bili religiozni, tetkino hodočašće u Lourdes probudilo je nešto u šestogodišnjoj Lisi, zbog čega je zamolila oca da izgradi oltar u njezinoj spavaćoj sobi. "Imala sam mali Gospin kip na njemu i malu bocu iz Lourdesa. Zapravo, mislila sam da je boca sveta, a ne voda - pa sam je samo punila iz slavine i pila vodu", otkrila je. Lisa bi sama išla do jedne od rimokatoličkih crkava u svom rodnom gradu i sama sjedila u drugoj klupi - gdje je, kako kaže, razvila ogromnu ljubav prema Djevici Mariji, Isusovoj majci, i konačno osjećaj da ima poziv, u što ju je dodatno uvjerilo povlačenje u samostan vikendom dok je još bila tinejdžerica. Samostan su vodile časne sestre karmelićanke iz reda koji potječe iz 12. stoljeća i gdje je život bio posebno spartanski, povučen i strog - ali ona je odlučila da je upravo takav život želi voditi.
Uzela sam hlače i četkicu za zube i nisam se više vratila
"Živjela sam kao pustinjak. Imali smo dva puta dnevno rekreaciju, oko pola sata, kada smo mogli razgovarati, inače si bio sam u sobi. Nikad nisi ni s kim radio, uvijek sam", rekla je. Tijekom godina, sestra Mary Elizabeth je osjećala kako joj se rječnik smanjuje jer nije imala više o čemu razgovarati s drugim časnim sestrama - koje su sve bile desetljećima starije od nje - osim o vremenu i prirodi u vrtu. Majku je viđala četiri puta godišnje kroz rešetku, ali u svemu tome je, kako kaže, postojao osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti. No, tog dana u samostanskom salonu sve se promijenilo dodirom rukava i porukom s pitanjem hoće li napustiti redovnički život i udati se. Sestra Mary Elizabeth nije Robertu odgovorila na pitanje i nije znala što učiniti. On možda nije znao ništa o njoj, ali ona je znala nešto o njemu.
Tijekom svojih posjeta iz Oxforda karmelićanskom utočištu u Prestonu povremeno je dolazio služiti misu u obližnji samostan, a Lisa je njegove propovijedi gledala iza rešetaka. Slušajući njegove anegdote dok je propovijedao, dobila je uvide u djeliće života odrastanja u Šleziji u Poljskoj blizu njemačke granice i o ljubavi prema planinama. Iako kaže da u to vrijeme nije imala osjećaj da je to imalo dubok utjecaj na nju, sada se to odjednom promijenilo. "Nisam znala kakav je osjećaj biti zaljubljen i mislila sam da sestre to vide na mom licu, pa sam postala prilično nervozna. Osjećala sam promjenu na sebi i to me uplašilo", kaže. Sestra Mary Elizabeth na kraju je skupila hrabrosti i rekla svojoj priorici da misli da osjeća nešto prema Robertu, ali odgovor koji je dobila bila je nevjerica. Nije mogla shvatiti kako se to dogodilo jer smo bili tamo 24 sata dnevno pod njezinim nadzorom cijelo vrijeme. "Priorica me je pitala kako sam se mogla zaljubiti s tako malo kontakta" ispričala je sestra Mary Elizabeth, koju je ova reakcija natjerala da učini nešto neuobičajeno naglo.
"Priorica je bila malo ljuta na mene, pa sam stavila svoje hlače i četkicu za zube u torbu i izašla van, i više se nisam vratila kao sestra Mary Elizabeth", kaže sada Lisa. Robert joj je poslao poruku da planira ponovno posjetiti Preston te večeri. Ovaj put je to bio susret s karmelićanskim prijateljem u obližnjem pubu, prvom osobom iz reda u kojega je imao povjerenja da mu ispriča o njegovoj i Lisinoj nevolji. No umjesto da to bude radostan trenutak, Lisa je te studene noći 2015. bila bačena u dubok nemir, pa je čak i razmatrala samoubojstvo, no odlučila je otići do puba u kojem se nalazio Robert.
"Kad sam je ugledao, srce mi je stalo", rekao je Robert, "ali zapravo sam bio paraliziran od straha, a ne od radosti, jer sam u tom trenutku znao da moram biti u potpunosti za Lisu, ali sam također znao da nismo praktički spremni za to", kaže. Robert je do tog trenutka bio karmelićanski fratar 13 godina. Bio je mislilac, akademik i teolog koji je došao u monaški život u potrazi za smislom tijekom, kako opisuje, krize vjere i identiteta. "Prije nisam znao puno o karmelićanima i nisam razmišljao o tome da budem redovnik. Zapravo, uvijek sam bio vrlo sumnjičav prema takvoj vrsti izražavanja vjere", priznaje Robert. Ali dodaje da ga je red naučio kako prigrliti tamu, poteškoće i krizu do točke u kojoj se osjećao smirenim. No, susret s Lisom - koju je tada jedva poznavao kao sestru Mary Elizabeth - preokrenuo mu je život naglavačke.
“Taj Lisin dodir na mom rukavu pokrenuo je promjenu, mislim da nisam nikada prije došao do točke u kojoj sam osjetio da se ludo zaljubljujem, jer kada postajete redovnik ili časna sestra, uče vas kako se nositi s emocijama poput ljubavi," kaže Robert. Objašnjava da je njegova poruka Lisi s pitanjem mogu li se vjenčati bila gotovo intelektualna svađa s njim samim. "Kada se pojavila u pubu, mali demon u meni bio je prestravljen. Ali moj strah nije bio vjerski ili duhovni, bio je to čisto o tome kako ću započeti novi život u dobi od 53 godine", kaže.
U braku nas je troje, bez Isusa ne bi funkcioniralo
Prijelaz je bio težak, osobito na početku. Lisa se prisjeća trenutka neposredno prije Božića, nedugo nakon što su oboje napustili svoje monaške živote. "Pogledala sam Roberta, bio je uznemiren i plakao je. U tom smo trenutku oboje dotakli dno i osjećali se kao da bismo trebali uzeti nešto poput Romea i Julije i završiti sa svim", kaže Lisa. "Bilo je tako teško jer smo se oboje osjećali tako usamljeno i izolirano i nismo znali put naprijed. Ali samo smo se držali za ruke i prebrodili to", kaže ona. Opisuju trenutak u centru za zapošljavanje kada su oboje briznuli u plač kada su ih pitali o njihovim prenosivim vještinama - i drugi put kada su se vozili iz Prestona u Yorkshire. "Naručio sam knjigu na poljskom o časnim sestrama koje su napustile svoje redove iz različitih razloga. Pročitao sam je i preveo za Lisu u autu, ali je morala stati na M62. Oboje smo plakali jer su njihove priče bile tako emocionalne i mogli smo se poistovjetiti s njima", kaže Robert.
Ono što im je donijelo mir bilo je ono što ih je ponajprije dovelo do redovništva – povezivanje s osobnom vjerom. "Cijeli tvoj vjerski život govore ti da bi tvoje srce trebalo biti nepodijeljeno i dano Bogu. Odjednom sam osjetila da mi se srce širi da zadrži Roberta, ali sam shvatila da sadrži i sve ostalo što sam imala. Ne osjećam se ništa drugačije prema Bogu i to mi je bilo umirujuće", kaže Lisa.
Lisa je prvo našla posao u pogrebnom poduzeću, a kasnije kao bolnički kapelan. Iako ga je uzrujalo pismo iz Rima kojim mu je javljeno da više nije član karmelićanskog reda, Robert je ubrzo primljen u Crkvu Engleske. Vjenčali su se i sada dijele dom u selu Hutton Rudby u Sjevernom Yorkshireu - gdje je Robert postavljen za vikara lokalne crkve. Još uvijek su na putu prilagodbe životu izvan samostana, naročito Lisa, koja je bila izolirana 24 godine i nije imala akademski život kakav je Robert imao prije, govori da se osjeća kao promatrač u vanjskom svijetu. Tek sada utvrđuje koja joj frizura i odjeća najbolje pristaju nakon života u samostanu.
Oboje i dalje čeznu za elementima samostanskog života, Lisa čak kaže da bi se sutra vratila karmelićanskim sestrama da nije bilo Roberta. "Toliko smo se navikli na tišinu i samoću, to je teško pronaći u ovom svijetu, odvuče te u toliko različitih smjerova, tako da je za mene i Roberta stalna borba da ostanemo usredotočeni i prizemljeni", kaže Lisa . Ali pronašli su rješenje koje funkcionira. "Često pomislim da ovdje s Robertom živim u samostanu, kao dvije karmelićanke gdje je sve što radimo predano Bogu. Usidreni smo u molitvi, ali ljubav može sve što radite učiniti sakramentom i shvaćam da se za mene zapravo ništa nije promijenilo, " objašnjava. Lisa kaže da se oboje slažu da ih je u braku troje. "Krist je u središtu i dolazi prije svega. Da ga izbacimo iz jednadžbe, mislim da to ne bi stvarno potrajalo."
VIDEO Deseci tisuća vjernika na Trgu sv. Petra odali počast Benediktu XVI.
Mene zanima onih 99% sestara i svećenika koji ostaju vjerni Katoličkoj Crkvi, unatoč napadima i progonima izvana. Koji imaju poziv, vjerni su, čiste se, i čine ovaj život ljepši. Hvala vam, dragi ljudi