Prema anketama (na izlazu iz birališta i telefonskim putem) raznih agencija za ispitivanje javnosti, Pokret 5 zvijezda (M5s) premijerskog kandidata Luigija Di Maija bi trebao dobiti između 29 i 32 posto glasova, Demokratska stranka (PD) Mattea Renzija između 20,5 i 23,5 posto, pokret Naprijed Italijo bivšeg premijera Silvija Berlusconija između 13 i 16 posto, a Liga čelnika Mattea Salvinija između 13 i 16 posto.
Prema tome, koalicija desnog centra u kojoj su Naprijed Italijo, Liga i Talijanska braća (između 3 i 5 posto) bi mogla imati iznad 30 posto glasova. To bi bilo više od M5s, a na trećem mjestu bi bila koalicija lijevog centra u kojoj su PD, Više Europe i još neke manje stranke s ukupno nešto manje od 30 posto glasova. No, ako bi se lijevom centru pridružila novoosnovana stranka ljevice Slobodni i jednako s između 4 i 6 posto glasova, onda se opet redoslijed mijenja. No, ni koalicije ni stranka M5s ne dostižu 40 posto glasova s kojima bi imali većinu parlamentarnih mjesta. Na birališta je pozvano 46,6 milijuna talijanskih birača starijih od 18 godina za izbor 650 zastupnika i 42,8 milijuna birača starijih od 25 godina za izbor 315 senatora. Izborni sustav je mješovit, odnosno uninominalnim se bira 232 zastupnika i 116 senatora, a proporcionalnim sustavom bira se ostali dio parlamentaraca, odnosno dvije trećine.
Dobar odaziv birača
Predsjednik republike Sergio Mattarella glasovao je u nedjelju već u 8.30 sati u njegovu Palermu, premijer lijevog centra Paolo Gentiloni glasovao je u svojem Rimu, Matteo Renzi u Firenci, Luigi Di Maio u svojem mjestu Pomigliano d’Arco pokraj Napulja. Do nedjelje u 19 sati na birališta je izašlo 58 posto upisanih birača, što je za četiri postotne točke više nego na parlamentarnim izborima 2013. godine kada je do 19 sati glasovalo 46 posto upisanih, ali tada se glasovalo dva dana, odnosno i u ponedjeljak, pa će se tek nakon što birališta budu zatvorena znati je li se sada odazvalo više birača nego na prethodnim izborima kada je glasovalo 75 posto upisanih. No, prema onome što se moglo vidjeti na izbornim mjestima odaziv je dosta velik, možda i neočekivan, što opet može promijeniti izborne rezultate u odnosu na one koje su bili predviđeni ispitivanjima javnosti. Jer, sva su ispitivanja javnog mnijenja pokazivala kako se čak 40 posto upisanih birača neće odazvati. Iznenađenja su moguća bez obzira na prve podatke dobivene anketama.
Osim velike utrke u troje (koalicija lijevog i desnog centra te stranke M5s), postoji i utrka unutar desnog centra. Naime, njihov dogovor je da stranka koja dobije najviše glasova ima pravo istaknuti svog premijerskog kandidata. Matteo Salvini je premijerski kandidat Lige (bivša Sjeverna Liga) kojoj je na čelu, a Berlusconi, budući da ne smije biti kandidat, imenovao je predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija za premijerskog kandidata ako Naprijed Italijo pobijedi Ligu. Obje stranke, kako Liga tako i Naprijed Italijo, mogle bi dobiti svaka po oko 15 posto glasova, pa je utrka i među njima neizvjesna. Zapravo, veliki povratak Berlusconija o čemu mnogi pišu, samo je fiktivan, jer neće biti u parlamentu, neće biti u vladi, neće odlučivati ni o čemu, a i politički je toliko oslabljen da više ne može vući ni konce izvana. Mnogi se varaju i držeći kako su teme o izbjeglicama ili o sigurnosti ključne za ove izbore. Salvinijevi govori nalikovali su na govor Edwarda Nortona u filmu American History X i vjerojatno su “pogodili” samo one koji i inače misle da izbjeglice oduzimaju posao Talijanima ili ne rade ništa, a dobivaju novac od talijanske (u filmu, dakako, američke) države. No, prema temama koje su najviše raspravljene u Facebooku su ekonomija, posao, obrazovanje, pravda i zdravlje.
Renzi jedini realan
A, glede ekonomije najrealnije ponude dala je Renzijeva Demokratska stranka, dok su i Berlusconi i Salvini ponudili jedinstvenu alikvotu za porez (jedan 23, a drugi 15 posto), minimalnu mirovinu od tisuću eura itd. Za ta obećanja nema pokrića u proračunu, kao ni za obećanje M5s da će dati plaću i onima koji ne rade. M5s bi uveo plaću za građane koju bi moglo dobivati oko devet milijuna Talijana, odnosno oni koji traže zaposlenje i oni koji primaju plaću manju od 780 eura mjesečno. Provedba toga prijedloga godišnje bi koštala porezne obveznike oko 17 milijardi eura. Listovi, primjerice Corriere della Sera, objavili su usporedbu dijelova programa stranaka te komentare o provedivosti. Tisak piše o izbornim pitanjima, jer se predizborna šutnja (u subotu i nedjelju) odnosi samo na političare, a ne za novine. Inače, prvi sastanak novog parlamentarnog saziva trebao bi se održati 23. ožujka.
Ljevica doživjela kolaps. Viva l'Italia!