Još prije samo nekoliko dana život 51-godišnje Nade N. G. iz Medulina bio je gotovo poput noćne more. Svaki joj je korak bio težak, bolan, hod uz i niz stepenice gotovo nemoguć, čučanj zabranjen. A ni osam sati sjedenja na poslu nije joj pričinjavalo zadovoljstvo jer, kako nam je rekla, “ni satima sjediti nije lako”. Nakon dvije godine svakodnevnog trpljenja odlučila se na operaciju teško oštećenog koljena koje joj je zagorčavalo život. Operirana je ne Klinici za ortopediju zagrebačkog KBC-a na Šalati. S gospođom Nadom razgovarali smo samo dan nakon operacije u jedinici za intenzivno liječenje.
Ostao vanjski dio
– Ne znate kako sam sretna! Ništa me ne boli, vjerujem da će tako i ostati i kad se dignem iz kreveta i stanem na noge. Krajem tjedna idem kući i moj će se život napokon promijeniti – kaže gospođa Nada s čijeg lica ne silazi osmjeh i riječi hvale za kirurga prof. dr. Domagoja Delimara i medicinsko osoblje. Posebno je zadovoljna i stoga jer je prva u Hrvatskoj, a prema riječima prof. Delimara, ako ne prva, a ono među prvim pacijentima u cijeloj regiji, kojoj je ugrađena djelomična endoproteza patelofemoralnog endoprozeta koljena – zglob između ivera i natkoljenje kosti – koji popularno zovemo “čašica”.
– Pacijentici je bio teško oštećen samo dio, a ne cijelo koljeno. Konstatna jaka bol u koljenu posljedica je potpuno potrošene hrskavice, osteoartritisa, točnije gonartroze, zbog degenrativnih promjena – kaže prof. Delimar, predstojnik Klinike za ortopediju na Šalati. Ističe da se dosad takvim bolesnicima morala ugraditi totalna endoproteza koljena jer su se djelomičnom endoprotezom mogli zamijeniti samo unutarnji i vanjski, stručno medijalni i lateralni, odjeljci koljena.
– Sada smo prvi put ugradili endoprotezu patelofemoralnog zgloba koji se nalazi između ivera i natkoljene kosti. Ili, jednostavnije, zamijenjen je prednji dio koljena. Gospođa Nada je zbog velikog oštećenja, dobila i djelomičnu endoprotezu unutarnjeg odjeljka koljena. Biološki joj je ostao vanjski dio koljena, koji je zdrav i bila bi apsolutno šteta uklanjati zdravu hrskavicu. Kod izrazito teških promjena prednjega dijela koljena dosad smo bili prisiljeni ugrađivati totalnu endoprotezu koljena što podrazumijeva i uklanjanje dobrog dijela zdrave kosti. Umjetno je koljeno kvalitetno i skupo, ali je to ipak komad željeza i polietilena pa time i lošije od biološkog tkiva. Da bi se bolesniku moglo ugraditi djelomičnu endoprotezu neophodno je da mu sve druge strukture koljena budu očuvane – veli prof. Delimar.
Odmah na svoje noge
Delimar dodaje da se kod bolesnika do 50 godina s još relativno dobrim biološkim potencijalom može ući u zahvat regeneracije hrskavice, ali samo ako je riječ o manjim hrskavičnim defektima, o leziji od jedan do dva cenimetra. Nada nije imala takav biološki potencijal, ali je operacija kojoj je podvrgnuta maskimalno poštedna, omogućava brzi oporavak, a uspostavlja se gotovo prirodna funkcija koljena.
Bolesnik može potpuno ispružiti i ‘skvrčiti’ takvo koljeno i u odnosu na totalnu endoprotezu, znatno brže se vraća normalnom životu, pa i rekreacijskom sportu. Smije skijati, plivati, voziti bicikl, plesati, dopušteno mu je sve osim podizanja eksremnog tereta.
Gospođa Nada će po izlasku iz bolnice na rehabilitaciju. Ali, za razliku od bolesnika s totalnom endoprotezom koljena koji tek peti do šesti tjedan nakon operacije ostavljaju štake, ona će odmah moći stati na noge s punim opterećenjem na operirano koljeno.
Urađena ????????????????? Tako naši susjedi govore. Ja ovu riječ ne razumijem.