Ubojstva uglavnom nenaoružanih Afroamerikanaca koja su zaredala posljednjih mjeseci diljem SAD-a pokazala su i na površinu izbacila tamnu stranu podijeljenog društva u toj zemlji koja se voli hvaliti jednakošću i ravnopravnošću svih svojih građana. Posebno su do izražaja došle rasne podjele jer su ubijeni bili većinom tamnoputi stanovnici SAD-a, a ubojice bijeli policajci. Sve je počelo ubojstvom osamnaestogodišnjeg Michaela Browna u Fergusonu, a eskaliralo prosvjedima diljem zemlje nakon što je porota odlučila da se bijelom policajcu koji ga je ubio neće suditi. Osim što je do izražaja došla podijeljenost u društvu, pokazalo se da su, izgleda, određene strukture ili, budimo precizniji, rase još uvijek jednakije od ostalih.
Bijelci su sve stariji
Koliko god se pravosudni organi pozivali na činjenice i zakonska pravila, svima je jasno da je u najmanju ruku čudno što nijedan od policajaca bijelaca neće pred sud zbog ubojstva mladih crnaca. I mnogobrojna zajednica Afroamerikanaca, ali i drugih manjina poput Latinoamerikanaca s pravom se pita gdje je tu pravda i jesu li oni građani drugog reda. A najnoviji podaci američkog Census Bureaua pokazuju da će upravo ta manjina, koja trenutačno u Sjedinjenim Američkim Državama čini oko trideset posto stanovništva, do 2044. godine postati većina. Pokazatelji govore da će bijelci za trideset godina prvi put u povijesti SAD-a biti manjina. Točnije, procjenjuje se da će ih 2044. godine biti 49,7 posto.
Prema posljednjim procjenama, danas bijelo stanovništvo čini između sedamdeset i sedamdeset i pet posto američke populacije. Podatak o gubitku statusa većine nije jedini koji bi trebao zabrinuti bjelačko stanovništvo SAD-a. Procjene, naime, govore da će do 2060. godine samo 44 posto ukupnog stanovništva u Americi biti bijelci, od čega će ih pedeset i pet posto biti starijih od 65 godina. Zanimljivo je da među manjinskim skupinama većinu ne čine Afroamerikanci, kako se često percipira u javnosti, već Latinoamerikanci, čiji će udio u stanovništvu u idućih tridesetak godina dosegnuti, procjenjuje se, 25,1 posto, što je dvostruko više od Amerikanaca afričkog podrijetla. Njih će, prema tim prognozama, biti oko trinaest posto.
Još je jedan zanimljiv podatak koji govori o strukturi američkog stanovništva u budućnosti. Procjenjuje se da će već do 2027. godine više od polovice stanovnika mlađih od trideset godina, znači najproduktivnijeg dijela društva, biti iz redova rasnih manjina, a na izborima za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država 2028. godine četrdeset posto ukupnog broja birača bit će pripadnici nebjelačkih manjina.
Tri pokazatelja promjene
Ovakve najave i prognoze službenih institucija u SAD-u nisu nikakva novost, no ono što pomalo iznenađuje i same Amerikance jest pomicanje rokova kada će do promjene strukture stanovništva doći. Demografi u Sjedinjenim Američkim Državama prije samo pet godina predviđali su da će do ovakvog razvoja događaja doći desetak godina kasnije nego što se sada misli.
Nekoliko je događaja pokazalo da su demografske promjene u SAD-u više nego očite. Prije svega to je pobjeda tamnoputog predsjednika Baracka Obame na predsjedničkim izborima – on je prvi Afroamerikanac u povijesti koji je osvojio Bijelu kuću – što je samo nekoliko godina prije bilo nezamislivo iako su neki godinama upozoravali da će Amerika kad-tad platiti cijenu svoje kolonijalne politike.
No, budimo iskreni, ovakav razvoj događaja i predviđanja nisu od jučer. Još od vremena kada je Martin Luther King vodio borbu za prava i ravnopravnost crnaca u SAD-u mnogi su analitičari tvrdili da će se, ako se mentalna i društvena klima ne promijene iz korijena, Sjedinjene Američke Države urušiti iznutra same od sebe zbog sukoba među različitim etničkim i rasnim grupacijama.
Drugi, konkretan pokazatelj dogodio se prije tri godine kada se u najvećem američkom gradu New Yorku rodilo više beba pripadnika manjina nego bijelaca.
Treći znak, na prvi pogled beznačajan, zapravo je vrlo znakovit. Naime, prema pokazateljima američkih srednjih škola i fakulteta, sve je više Amerikanaca koji se kod učenja stranih jezika odlučuje za španjolski, koji je nakon dugo vremena oduzeo primat francuskom jeziku, koji je dosad bio omiljeni strani jezik stanovnika SAD-a.
Miješanje manjina
Postavlja se pitanje što će ovakav razvoj događaja značiti za najveću svjetsku silu, što Sjedinjene Američke Države svakako jesu. Prije svega to treba gledati u svjetlu starosti stanovništva jer pokazatelji jasno govore da će manjinsko stanovništvo zapravo činiti većinu mladog, najvitalnijeg dijela populacije.
– Bijelo stanovništvo sve je starije i većinom su davno prešli vrhunac svoje reproduktivne dobi. Budućnost Amerike ovisi o mladima. Oni su doslovno kotao u kojem se kuha etnička struktura budućnosti – rekao je za AP William Frey, demograf iz Instituta Brookings u Washingtonu.
Kenneth Johnson s University of New Hampshire's Carsey School of Public Policy izjavio je za Al-Jazeeru da će američka populacija u idućim godinama biti sve različitija te da u desetljećima koja su ispred nas možemo očekivati najveće demografske promjene u sferi strukture stanovništava u povijesti Sjedinjenih Američkih Država.
Prema Guyu Garciji, stručnjaku za etničke manjine u SAD-u, ovdje nije riječ samo o pitanju bijelaca, Latinoamerikanaca, Afroamerikanaca ili američkih Azijaca. Situacija je znatno kompleksnija jer se posljednjih godina pojavljuje sve više slučajeva miješanja manjina međusobno.
– Trideset posto djedova i baka u SAD-u ima unuke čije se podrijetlo razlikuje od njihova, odnosno čija su se djeca oženila ili udala za pripadnike nekih drugih etničkih zajednica. Rase, nacije, manjine, većine, međusobno se miješaju i taj će se trend nastaviti i u budućnosti – kaže Garcia. Usto, mišljenja je kako ovakav razvoj situacije zapravo pruža dodatne mogućnosti za pripadnike svih zajednica jer će pojedinci iskoristiti sve prednosti i one najbolje osobine svih segmenata svojeg podrijetla.
Američki Census Bureau navodi kako je vrlo velika vjerojatnost da u 21. stoljeću u Sjedinjenim Američkim Državama više neće postojati etnička ili rasna skupina koja bi za sebe mogla reći da čini većinu u državi.
Na kraju postavlja se pitanje može li se i na koji način situacija iz SAD-a preslikati na druge dijelove svijeta, poglavito na Europu. Općenito gledajući, teško je usporediti multikulturalnost zapadne Europe u kojoj etničke zajednice njeguju svoj identitet za razliku od SAD-a, gdje su svi nadnacionalno Amerikanci. No neke sličnosti ipak postoje, posebno u bivšim kolonijalnim silama poput Velike Britanije, Francuske ili Belgije. U predgrađima Pariza gotovo da i nema bijelog stanovništva, a puno drugačije nije ni u drugim velegradovima Europe. Dovoljno je podsjetiti da je najviše novorođenih dječaka u Velikoj Britaniji protekle godine dobilo ime po proroku Muhamedu. Situacija je stoga više nego jasna, no pitanje je mogu li SAD i pojedini dijelovi Europe prihvatiti ovakve promjene.
>> Hrvati iz St. Louisa: Ferguson će propasti
Pa oni su istrijebili Indios, i njih ce netko ''istrijebi''. Obicno to tako biva, oteto prokleto.