Stanari nebodera u riječkom kvartu Gornja Vežica nikada neće zaboraviti kako su u noći 12. ožujka 2007. godine bježali od požara koji je plamtio u stanu na 12 katu i prijetio se proširiti na niže katove. Nisu ni slutili da u stanu koji gori beživotno leže tijela njihovih susjeda: oca i sina Vukoše, Benita (75) i Đanija (42) i Đanijeve djevojke Mirjam Švaljek (29).
Prije paleža smaknuti su hicima iz kratke devetke, pištolja Makarov. Te je noći u stan Vukošinih upao monstruozni ubojica, 21 godišnji Ivan Dvorski, poznat po nadimku Psiho, mladić od kojeg su u kvartu zazirali i stari i mladi, sa za svoju mladu dob podebljim policijskim dosjeom, koji je niti mjesec dana prije okrutnog ubojstva obitelji Vukoša izašao iz pritvora u kojem je bio zbog ranijeg napada na policajca.
Petnaest mjeseci kasnije, zadnjeg dana lipnja 2008. godine, Psiho je osuđen za trostruko ubojstvo, razbojstvo i palež. Dosuđena mu je kazna zatvora od 101 godinu zatvora, po 30 godina za svako ubojstvo, osam za razbojstvo i tri za izazivanje požara kojim je htio prikriti okrutni zločin, no kako hrvatski zakon ne predviđa zbrajanje pojedinačnih kazni, izrečena mu je najveća moguća kazna od 40 godina zatvora, prva takva na riječkom Županijskom sudu.
Prijatelji koji su s njim krenuli u pljačku, Luka Obrovac i Rene Ljubojević, osuđeni su zbog sudjelovanja u razbojstvu na kazne u trajanju od osam i šest godina zatvora.
Dvorski je presudu saslušao prilično mirno, kao da se ne radi o njemu. Novinarima je u sudnici pokazao srednji prst što je redovno činio i za trajanja suđenja dobacujući pritom uvrede i psovke i njima i svjedocima, prijetio je suoptuženicima, a trunka osjećaja na njegovu se licu mogla iščitati samo kad je prilikom dolazaka u sudnicu pozdravljao svoju djevojku koja mu je ustrajno ponavljala da ga voli. I uporno dolazila pod prozore riječkog zatvora i izvikivala “Ivane, volim te”. Oni koji su pratili suđenje vjerojatno će zauvijek pamtiti dan kad su se u sudnici gledale snimke s očevida u stanu i obdukcije tijela ubijenih. I dok su svima pogledi skretali u stranu jer je snimke bilo teško gledati Dvorski se nagnuo prema naprijed, glavu podbočio rukom i netremice gledao u ekran.
Kad su istražitelji u stanu pronašli tri karbonizirana tijela istragu su vrlo brzo usmjerili na pravi put, među dovedenima u policiju bili su i Dvorski i njegova dva prijatelja. Šutjeli su, tako su se i obvezali nakon stravične noći, a istražitelji su prikupljali dokaze i čekali. Sve je upućivalo na Dvorskog, a onda je i progovorio. Od njegove se priče ledila krv u žilama – do detalja je opisao kako je prethodno te večeri s Ljubojevićem bio u casinu, a kad su sve potrošili, priznao je, njemu je sinula ideja da opljačkaju Đanija Vukošu. Pozvali su i Obrovca od kojega je Dvorski uzeo pištolj uvjeravajući obojicu da ga uzima “za svaki slučaj”. Bili su protiv njegova plana, ali ih je nagovorio.
U stan je Dvorski ušao razvalivši vrata nogom, Mirjam i Đanija s mačetom u rukama zatekao je u sobi. Kad mu je Dvorski prislonio pištolj na čelo odložio je mačetu i legao na pod . Isto je učinila i prestravljena djevojka. Rekli su mu da nemaju ni novca ni droge, ali da možda ima “stari” pa je djevojka s Dvorskim otišla u njegovu sobu i dala mu novac, a Obrovac je čuvao Đanija. Kad su se vratili , ispričao je, Đani je počeo vikati i prijetiti da će ga ubiti, a kad se počeo dizati i vidio im lica, udario ga je nogom u glavu. Potom mu je ispalio hitac u prsa, pritisnuo glavu o pod i ispalio dva metka u potiljak. Hladnokrvno je s dva hica u potiljak smaknuo i djevojku, a kad su odlazili iz stana Dvorski je u hodniku ugledao Đanijeva oca Benita i bez razmišljanja mu pucao u glavu. Već su bili u prizemlju kad se Dvorski sjetio da su ostavili mnogo tragova. Vratili su se, obrisali sve što su dirali, a Dvorski je zapalio deke i posteljinu. Za priznanje koje nije bilo jedini dokaz njegova zločina i kajanje koje je iskazao Dvorski je kasnije tvrdio da je iznuđeno, da on nikoga nije ubio i da priznanje nije ni potpisao što je opovrgnulo grafološko vještačenje.
Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu iz Lepoglave, gdje služi kaznu, tužio je Hrvatsku zbog kršenja prava na pravedno suđenje no tužba mu je odbijena uz obrazloženje da mu nije povrijeđeno ni jedno pravo niti je bio zlostavljan tijekom ispitivanja u policiji. Prije toga bio je osuđen i na godinu dana zatvora zbog napada na pravosudne policajce u riječkom zatvoru za trajanja suđenja. Prijetio im je da će ih “pobiti” , a jednog je udario šakom u glavu . Na tom je suđenju rekao da mu godina, dvije ništa ne znače i da sve priznaje samo zato što mu se ne da voziti “gore – dolje.
- Ionako neću stići odslužiti sve što sam dobio – rekao je tada čekajući da ga odvezu natrag u Lepoglavu. Vrhovni sud mu je odbio obje žalbe. Prvih godina služenja kazne do Rijeke su znale stizati vijesti da se Dvorskog u Lepoglavi svi boje, a potom je stigla i vijest da je potkraj ljeta 2010. godine s cimerom iz ćelije planirao spektakularan bijeg za koji je pripremio i oružje – bodež napravljen brušenjem žlice , britvicu od koje je napravio sječivo, a metalna noga stolca trebala je poslužiti kao palica. Govorio je da ne može više izdržati i da će ubiti stražara dok ga budu vodili na terapiju, a medicinsku sestru uzeti za taoca. - Tražit ću da mi daju helikopter i novac za bijeg. Ako ne uspije i ako me ubiju, bar će se pričati o meni – govorio je , no za plan se doznalo i obojicu su zaskočili stražari i oduzeli im oružje.
Dvorski je opovrgavao da je planirao pobjeći, a oružje je, ispričao je, imao za svoju obranu jer se u zatvoru ne osjeća sigurno. U Lepoglavi bi Dvorski, danas 29-godišnjak, trebao ostati do 2048. godine i svoje 62 godine života.
>> Očekivao je blago doneseno s rada u Njemačkoj, a ubio zbog 3 tisuće kuna
>> Psiho izgubio na sudu: Imao dovoljno hrane i vode dok su ga ispitivali
trebao bi dobiti 3 puta po 40