Subota 21. prosinca
“Zakoniti” Nadanovi deseci milijuna
Nadan Vidošević je cijeli svoj radni vijek imao samo plaću, naknade za članstva u nadzornim odborima i dividende “Kraša”, no isprva je u istrazi ustanovljeno da je nerazmjer između njegovih prihoda i rashoda 33,4 milijuna kuna. Sada je na suđenju taj nerazmjer pao na 9,2 milijuna kuna nakon što je vještačenjem otkriveno kako je 26 nekretnina i 444 umjetnine stekao zakonito, čime je dokazano podrijetlo 22,4 milijuna kuna. Ali kako je došao do tih “zakonitih” desetaka milijuna ako se nijednom matematikom ne može izračunati da ih čini zbroj Vidoševićevih plaća i drugih prihoda? Vidošević zacijelo nije jedini iz političkih i drugih elita kojima se može dokazati da imaju mnogo, mnogo više nego što mogu opravdati plaćama i dodatnim zaradama. Pa bi ovo smanjenje nezarađenoga kod optuženika moglo biti opomena istražiteljima i tužiteljima i ohrabrenje kriminalcima koji “zakonito” stječu bogatstva. I što je najgore, moglo bi biti dokaz da sustav ne kažnjava kriminal nego kriminal diktira pravila sustava. A to potvrđuje već sama činjenica da je u tom sustavu razlika između nalaza vještaka i istrage čak 22,4 milijuna kuna. Poštenije bi bilo “izvještačiti” da Vidošević nije ukrao ni kune.
Nedjelja 22. prosinca
Sretna nova godina – bez Miroslava Škore
“U miru ćemo dočekati Božić jer neće biti drugog kruga”, rekao je Miroslav Škoro prije izbora. Cinik bi mu sada uzvratio – sretna nova godina u kojoj Škore neće biti u drugom krugu. Lakoća zabavne glazbe u kojoj je napravio karijeru nije se pretvorila u lakoću uspjeha na izborima, premda je Škoro cijelo vrijeme predizborne kampanje pjevao. Pjevao je o povećanju ovlasti predsjednika, o napaćenom narodu, o povratku Hrvatske Hrvatima, o oslobođenju građana od straha, o ostavci Vlade i novim parlamentarnim izborima, o sebi kao spasitelju države i njezina pučanstva te o drugim apstrakcijama o kakvima pjeva i kao pjevač. Svijet pjesme je nestvaran, idealiziran, lažan te ni pjevača ni slušatelje ni na što ne obvezuje osim što treba biti dobra zabava. Stoga se u njegovu stožeru u izbornoj noći, nakon što se vidjelo da je gubitnik, slavilo i pjevalo kao da je pobijedio, ponovilo se ozračje koncerta iz kampanje i njegova glavnog posla. I prije se moglo znati – ili će Škoro pobijediti zahvaljujući svojoj pjevačkoj popularnosti, ili mu ta popularnost za pobjedu neće biti dovoljna. Među biračima je politička logika nadjačala koncertnu i gramofonsku. Nije Škorino “sad il’ nikada” nego – pjevač uvijek.
Ponedjeljak 23. prosinca
Tko se to vraća u Bosnu i Hercegovinu
U prvoj skupini radikalnih džihadista koji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu je i Jasmin Keserović iz Zavidovića, koji je u svijetu postao poznat zahvaljujući videosnimci Islamske države na kojoj govori: “Ustanite, muslimani. Ubijajte kršćane i njihove sluge u njihovim gradovima i državama. Postavljajte eksploziv pod njihove aute, u njihove kuće i u njihove urede. Ubijajte ih snajperima s prigušivačima, ubijajte ih onako kako možete, pa makar to bilo i nožem”. Zastrašujući je osjećaj da nam je takva osoba u blizini, da je sa sličnima ponikla u susjedstvu. Ali je opasna i odlučnost bošnjačke vlasti s kojom se suprotstavlja onima, među njima i nekim hrvatskim dužnosnicima, koji upozoravaju na opasnost od radikalizacije Bošnjaka jer se “time potiču nesnošljivost i predrasude prema bosanskohercegovačkim muslimanima”. Svojedobno je ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić optužio hrvatske obavještajne službe da naoružavanjem terorista potiču terorizam u BiH kako bi se “potvrdile izjave hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da je Bosna i Hercegovina leglo terorizma i da se u tu zemlju iz Sirije i Iraka vraća 10.000 pripadnika ISIL-a”. A tko se vraća, potvrđuje snimka.
Utorak 24. prosinca
Lijevi se mediji okrenuli protiv Milanovića
Dva možda najozbiljnija lijeva glasila među portalima i tiskanim novinama, Index i Jutarnji list, okrenula su se protiv “svog”, lijevog kandidata za predsjednika, pobjednika u prvom krugu izbora Zorana Milanovića. Index u jednom komentaru ima naslov – “Milanović želi biti predsjednik. Podsjećamo o kakvoj se štetočini radi”, a Jutarnji – “Ako su izbori koliko-toliko odraz političke scene – jao nama! Pobjeda Zorana Milanovća je dokaz kako birači doista imaju kratko pamćenje”. Za Jutarnji je bio “uvjerljivo najneuspješniji europski premijer” dok Index navodi kako je u izbornoj noći Milanović rekao da “nitko ne smije biti drugi ili zapostavljen”, a u vrijeme njegove vlasti “svakim drugim zakonom stvarali su se građani drugog reda”. Spominju mu predstečajni zakon po kojem su mali dobavljači spašavali bogate, nepravde, ovrhe i kaos deložacija, zatim da je štitio korupciju i ozloglašene članove svoje stranke Bandića, Sabu, Lovrić-Merzel pa i HNS-ovca Vlahušića..., branio je Vatikanske ugovore žešće od ekstremnih konzervativaca itd. Naravno, sve najgore o Milanoviću misle i u HDZ-u, ali ipak je bio pobjednik zahvaljujući “kratkom pamćenju” koje će mu u drugom krugu teško biti dovoljno.
Srijeda 25. prosinca
Zakon o radu nedjeljom kad “proučimo susjede”
Vijest kaže – iako je o politici na Božić odbio govoriti, predsjednik Sabora Goran Jandroković ipak je o nečemu govorio. Navodeći primjer Austrije u kojoj je rad nedjeljom smanjen na rad službi koji je prijeko potreban za život u zemlji, komentirao je nedavnu najavu ministra gospodarstva Darka Horvata kako u njegovu ministarstvu proučavaju rješenja vezana uz rad nedjeljom u zemljama u okruženju. Imala je politika, ponajviše HDZ-ova, gotovo 30 godina vremena da o tome donese zakon, i u tim desetljećima došla je dotle da “proučava rješenja” u “zemljama u okruženju”. Nevjerojatno! Tako je i sa zakonom o pobačaju, o ovrhama, i mnogim drugima važnim za državu koji uopće ne postoje ili su nepravedni, neusklađeni s hrvatskom tradicijom ili naslijeđeni iz zločinačkog komunizma. U kojem je diktator Tito govorio da se i zakona koji postoje ne treba “držati k’o pijan plota”. Zbog katastrofalnog nerada Vlade i Sabora, zbog nemara, zbog straha od “okruženja”, od EU, od domaćih urlatora, godinama se i desetljećima oklijeva i odgađa, ali su zato Plenković, Jandroković i ostali ekspresno prihvatili i Istanbulsku konvenciju i Marakeški sporazum koji hrvatsku tradiciju u temelju podrivaju.
Četvrtak 26. prosinca
Domoljublje i Bruxelles kao Beč, Pešta, Beograd
Članica Europskog parlamenta i potpredsjednica Hrvatske konzervativne stranke Ruža Tomašić promijenila je stav iz lipnja ove godine, kad je rekla da će, ne prođe li Škoro, u drugom krugu glasati za Kolindu. Sada tvrdi da će joj uskratiti glas. Kaže kako Kolinda “nije ono što je bila prije pet godina” te da je u govoru u izbornoj noći “mogla priznati da je politički griješila i obećati da će u drugom mandatu biti potpuno neovisna o HDZ-u i sukreirati hrvatsku politiku”. Umjesto toga “samo je ponavljala Hrvatska, Hrvatska, ali ne pokazuj mi domoljublje riječima nego djelom”. Doista, “ne pokazuj mi domoljublje riječima” ima pravo reći Ruža koja je nekad na riječima bila nepotkupljivi patriot i pravašica. A onda je malo-pomalo gradila karijeru i postala članicom Europskog parlamenta s golemom plaćom koju joj daju njezini poslodavci iz EU čije moćne zemlje tako nemilosrdno otimaju novac hrvatskoj sirotinji. Pokupovale su nam sve banke i neke velike državne tvrtke te iz njih iznose van milijardske dobiti, a gospođa Tomašić takvom EU, onako domoljubno, pravaški, članstvom i radom u Europskom parlamentu daje legitimitet. Kao što su ga nekad domoljubi davali pljačkaškom Beču, Pešti i Beogradu.
Petak 27. prosinca
Hrvate prepustiti Sarajevu da bi iščeznuli
Opet je, kao i u povodu svakih izbora u Hrvatskoj, bilo podosta komentara, i među političarima i u medijima, u kojima se osporava pravo Hrvatima u BiH i u iseljeništvu da glasaju u Lijepoj Našoj. Ti komentari uvijek dolaze slijeva, a jedan je od razloga što uvijek manje-više sve glasove dobije HDZ ili neki njegov kandidat. Ali ne bi li bilo logično da ljevičari, umjesto što se neprekidno protive tom glasanju, Hrvate u BiH i inozemstvu uvjere da će raditi za njihove interese te ih tako na izborima pridobiju!? Zbog toga je logično i pitanje nije li im cilj da Hrvati u inozemstvu izgube bitnu identifikaciju s domovinom i što više se odnarode? A da se u BiH ne samo odvoje od Hrvatske nego prepuste volji Sarajeva. I tako – politički nestanu. S vremenom da nestanu i fizički. Tako pišu i neki komentatori koji su rođeni i živjeli u BiH, na primjer u Mostaru, što potvrđuje pravilo da jedan narod najviše može mrziti onaj tko je s njim dijelio zajednički život. Tako pišu da “jedino mjesto na kojem do bilo kakvog rješenja njihovih političkih zahtjeva može doći... jest Sarajevo” te da nema “Mesije iz Hrvatske koji će riješiti sve probleme”. Židovi Mesiju čekaju tisućama godina i ostaju Židovi...
>> Video: Mirando Mrsić o predsjedničkim izborima
