Toplo lipanjsko podne, polje nadomak Vidovcu i šest gospođa koje
postavljaju najlonske vezice po kojima će se uspinjati rajčica, omataju
stabljike oko vezica i trgaju suvišne listove. Riječ je o visokoj,
konzumnoj rajčici koja se ručno bere i nije za preradu. Prvu berbu
mladi gazda Tomica Cafuk očekuje polovicom srpnja – ne bude li tuče!
Traume od lani
Poučeni prošlogodišnjim olujnim nevremenima (a slično je počela i ova
sezona), poljoprivrednici pušu i na hladno. Kako bi barem donekle
zaštitio nasade osjetljive rajčice, T. Cafuk na visoko kolje koje služi
za pričvršćivanje vezica postavio je i protugradnu mrežu.
– Nalikuje na vreće za krumpir, ali nešto je jača. Može izdržati tuču
veličine graška, ali ne i polusatnu tuču veličine jajeta. No, bolje to
nego ništa, ne bude li gadnijeg nevremena, poput lanjskog, koje je sve
iščupalo i potuklo urod – kaže T. Cafuk.
Velik rizik
Mreže je naručio iz Šibenika, po cijeni od 2 kune za metar četvorni.
Čavlima su odozgo pribijene za kolje. Nad golemim nasadom jabuka,
nekoliko stotina metara dalje, gazda Cafuk ima pak dvostruko jaču
mrežu. Vijcima je pričvršćena za betonske stupove.
– No, nad rajčicom se ne isplati stavljati takva zaštita. Jer na polju
je samo dio sezone te se gotovo svake godine mora seliti na drugo polje
zbog plodoreda. Ovo je najviše što možemo, jedino još ostaje osigurati
urod, o čemu također razmišljam – kaže.
Poljoprivrednici su tako prepušteni na milost i nemilost vremenskim
(ne)prilikama. A nije riječ o malo novca. Tomica Cafuk uzgaja rajčicu
na tri polja te plasteniku. Na više od hektar i pol ima 18 tisuća
stabljika. Za plasman nema problema – prodaja je već riješena – a
svakodnevno uz njega s rajčicama radi šest-sedam sezonskih radnika.
VARAŽDINSKI POVRTLARI STRAHUJU
