Tenkovi, avioni, podmornice, nosači aviona, dalekometne rakete, bespilotne letjelice,... sve to najčešće pada na pamet kada netko spomene vojnoindustrijski kompleks. I zaista, proizvođači navedenih ubojitih naprava jesu pravi drmatori u svijetu vojne industrije, ali su oni i pravi pokretači nacionalnih gospodarstava. Na tim se poslovima zarađuju milijarde dolara, na što političari ni jedne prave sile nikada nisu bili imuni.
Upravo zbog toga je američki predsjednik Eisenhower, iako je kao svaki pravi general volio da mu nacija bude dobro naoružana, u svom oproštajnom govoru 1961. godine upozorio na opasnosti od prevelika utjecaja vojnoindustrijskog kompleksa. Tada je i skovao taj izraz upozoravajući na opasnosti za demokraciju dopusti li se velikim vojnim industrijalcima pretjerani utjecaj.
Izraelska reklama
Neki bi rekli da se Hrvatska na sreću ne mora brinuti zbog utjecaja proizvođača oružja i vojne opreme na politiku. No stvar se može pogledati i s druge strane pa zaključiti da bi nam svima bilo bolje da nam je vojna industrija razvijenija. Njihovi su proizvodi, naime, uvijek traženi i često za sobom, što inovacijama, što preradama, za sobom vuku i civilnu industriju. Iako su hrvatske oružane snage malene, s prilično skromnim potrebama, oko njih se ipak stvorilo nekoliko desetaka tvrtki koje dobro žive opskrbljujući ne samo njih nego i vojnike na svim stranama svijeta. Jedna od najuspješnijih je tvrtka Šestan – Busch iz Preloga, koja proizvodi vojne, policijske i pirotehničarske kacige.
– Kad smo 1995. godine pokrenuli proizvodnju, mogli smo izraditi oko tisuću kaciga godišnje, a danas ih proizvodimo 350 dnevno – rekao je Alojzije Šestan, suvlasnik tvrtke. Taj poduzetnik još je osamdesetih godina imao malu tvrtku u kojoj je proizvodio plastične dijelove za tenisice. Nakon rata je u Njemačkoj pronašao partnera i počeo proizvoditi kacige – među najboljima na svijetu. Tajna njihovih kaciga, kaže Šestan, u načinu je krojenja i slaganja komada posebnog platna od kojeg se izrađuju, a kvalitetnije su od drugih vjerojatno i zato što su najvećim dijelom ručni rad.
Pomalo je teško vjerovati, ali sve počinje rezanjem žutog platna, potom se ručno nabija u vrući kalup i lijepi, a završava oklopom za glavu koji ne može probiti ni zrno iz magnuma. Njihovu kvalitetu prepoznale su vojske i policije 40 zemalja pa redovito pobjeđuju na međunarodnim natječajima. Hrvatska kaciga tako štiti glave vojnika iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kolumbije, Perua, ruski specijalci rado je nose u pohodima na mafijaše, Talijani njome opremaju vojsku i karabinjere. Jedan od najmilijih trofeja tvrtke izraelska je kaciga – zaslužila je počasno mjesto na ormaru pokraj izložbenog prostora – kojom se proizvođač na natječaju pokušao probiti pokraj Šestan – Buscha.
Oštećenja na njoj najbolje pokazuju zašto svi žele kacige iz Preloga. No, iako Šestanovih 50 radnika u dvije smjene ima prepune ruke posla da bi izradili kacige cijena kojih je između 100 i 135 eura po komadu, Šestan je pred sebe postavio izniman izazov. Američka vlada prošle je godine uložila 40 milijuna dolara u razvoj kacige koja bi bila otporna na zrno iz kalašnjikova, oružja kojim se najčešće koriste njihovi neprijatelji u Iraku i Afganistanu. Iako je izazov prihvatilo desetak američkih tvrtki, nisu uspjeli ostvariti cilj. Nije, naime, problem napraviti dovoljno debelu kacigu koja bi zrno zaustavila, osim što bi vjerojatno bila iznimno teška i neudobna za nošenje. Pravi je problem u snazi udara zrna koji sam po sebi često nanosi teške ozljede glave i vratne kralježnice. Amerikanci su, suočeni s bolnim gubicima u središnjoj Aziji, spremni skupo platiti kacigu koja bi zaštitila njihove vojnike od tog popularnog i jeftinog oružja.
– Vjerujem da ću do kraja godine imati kacigu koja će odgovarati tim potrebama – pohvalio nam se proteklog tjedna Šestan, koji ne može ni sanjati da Hrvatska u njegov projekt uloži novac kakav Amerikanci ulažu u razvoj svoje opreme. Ipak, dragocjena mu je referencija da je Hrvatsku vojsku opskrbio kacigama – bez nje nitko ne bi pogledao njegov proizvod ma koliko kvalitetan bio.
– Znam da je to prvo pitanje koje postavljaju svi kupci. Zato i pokušavamo sve hrvatske proizvođače vojne opreme, ali i svega onoga što vojsci treba, okupiti u klastere koji bi zajednički proizvodili. Tako bi puno više tvrtki imalo posla, ali i referenciju da opskrbljuju domaću vojsku – rekao je ministar obrane Branko Vukelić.
Takvu referenciju još uvijek nema nova jurišna puška tvrtke HS produkt. Njihov proizvod izrađen prema NATO-ovim standardima trebao bi u budućnosti zamijeniti svu silu kalašnjikova koje nose hrvatski vojnici. Međutim, puška se još uvijek testira, trenutačno u postrojbama nakon što je prošla popriličnu “torturu” koja je uključivala smrzavanje, potapanje, udaranje... i, naravno, ono najvažnije – pucanje.
Razvoj jurišne puške VHS počeo je još devedesetih godina kada se razmišljalo od pušci sličnoj kalašnjikovu, s kojim bi dijelila i kalibar 7,62. Međutim, kako se Hrvatska približavala Sjevernoatlantskom savezu koji standardno koristi streljivo kalibra 5,56, u HS produktu promijenili su koncept. Trenutačno je u oružanim snagama tisuću njihovih pušaka, a kada sva testiranja završe i bude li ih vehaesica uspješno položila, HV bi trebao kupiti oko 20 tisuća komada, a HS produkt će moći izaći i na strana tržišta te pokušati ponoviti uspjeh koji je ostvario s pištoljima. Njihov HS2000 uspješno se prodaje i u Americi, a svoju etiketu na njega lijepi Springfield Armory. Sljedećeg tjedna VHS bi trebali testirati i strani vojni atašei akreditirani u Zagrebu na svom redovitom streljačkom natjecanju.
Propali natječaji
Ne računaju li se brodogradilišta koja sve rjeđe dobivaju vojne narudžbe, posljednji primjer su čamci koje je Adria Mar prodao Libiji, hrvatska vojna industrija godišnje izveze nešto više od 50 milijuna eura, što je u svjetskim razmjerima beznačajno. No, ulaskom u NATO pakt svi se proizvođači nadaju da će početi još više raditi. Zbog toga je MORH i izradio katalog hrvatske vojne industrije u kojem su pobrojene vojsci zanimljive tvrtke i institucije.
– Sa svijetom se ne možemo natjecati u proizvodnji iznimno skupih oružja poput tenkova ili aviona, ali možemo im pokušati prodati druge stvari. One, pak, moraju biti iznimno kvalitetne kako bi se nametnule, i to je jedini put kojim možemo ići. Moramo im prodati svoju pamet – smatra ministar Vukelić. Ipak, bez obzira na to što je vojna industrija u ovim nemirnim vremenima otpornija na recesiju od civilne, i nju pogađa kriza. I u Ministarstvu obrane su svjesni da je koncem prošle godine otvoreno jako puno natječaja na kojima su se prikupljale ponude, a da nikad nisu niti će biti realizirani. Zbog toga sada razmišljaju kako pomoći industriji.
ŠESTAN - BUSCH - Kaciga
Posebnost kacige iz Preloga u inovativnom je načinu krojenja i slaganja kompozitnih materijala. Usto, njihova kaciga bolje amortizira udarac od drugih, a posebna je i po tome što je napravljena bez vijaka, koji su slaba točka oklopa.
ĐURO ĐAKOVIĆ - Tenk
U Đuri Đakoviću razvijen je tenk Degman, koji je trebao biti glavni tenk HV-a. Riječ je o moderniziranom ruskom tenku M-84, a prototip se navodno pokazao jako dobrim. Međutim, projekt je napušten.
HS PRODUKT - Pištolji i jurišna puška
HS produkt počeo je proizvodnju oružja još devedesetih godina prošlog stoljeća. Njihov najuspješniji proizvod pištolj je HS2000 kojim se koristi i FBI. Upravo završavaju testiranje jurišne puške VHS u svakodnevnim uvjetima.
PODRAVKA - Suhi dnevni obrok
Uz raznovrsnu konzerviranu hranu koju proizvodi, Podravka iz Koprivnice razvila je i cjelodnevni suhi obrok za vojnike na terenu. Napravljen je prema standardima NATO-a, a Podravka ga je vojnim atašeima predstavila u Poljskoj.
ADRIA MAR - Patrolni brod
Prošle godine isporučili su posljednji od šest patrolnih brodova za libijsku mornaricu. Njihovi brodovi odlikuju se iznimno slabim odrazom na radaru. Dobili su i posao na remontu libijskih brodova te gradnju broda za rad u lukama.
Dok milioni ljudi u svijetu jedva prezivjavaju svaki dan, boreci se da prehrane svoje porodice, milijarde i milijarde dolara/eura i inih valuta se trose na oruzije i vojnu opremu, ratove, osiguranje raznih tirana i vlastodrzaca... Ispod ovog teksta je primjerr do koje tacke bestidnosti je dosao ovaj sadasnji \"moderni\" svijet... Evo šta znači glad Stanovnici Zimbabvea za dva sata \"ogulili\" uginulog slona Za nas - to je tužan prizor, veliki slon srušio se na zemlju zbog svoje starosti, ali za izgladnjele ljude u Zimbabveu, to je bilo kratko čudo. Stotinama seljana ta je činjenica omogućila hranu, pa su se u Nacionalnom parku Gonarezhou obrušili na mrtvu životinju nedugo nakon što se srušila. Koristeći mačete, željezne šipke i noževe krenuli su na strvinu tešku šest tona. Cilj je bio isjeći komade mesa i odnijeti ih kući kako bi nahranili porodice. Za manje od dva sata četiri metra visoka životinja bila je svedena na skelet. Svaki dio je iskorišten za hranu, čak i uši. Također, kosti 70 godina starog slona su odnesene kako bi bile iskorištene za supu, tako da je na mjestu događaja ostala samo krvlju umrljana zemlja. Slika je uistinu šokantna. Ali, ona ilustruje kroz šta sve prolaze ljudi u Zimbabveu koji su prisiljeni da preživljavaju pod režimom Roberta Mugabea. Jučer je Crveni križ upozorio na situaciju u bivšoj britanskoj koloniji za 2,17 miliona ljudi, gdje četvrtina populacije treba hitnu pomoć u hrani. Emma Kundishora, iz zimbabveanskog Crvenog križa, je rekla: \"U pojedinim dijelovima zemlje situacija s hranom je tako loša da mnogi naši volonteri i osoblje nikad prije nisu vidjeli tako nešto\". Može se očekivati da se situacija i pogorša ove godine zbog raspada poljoprivrede čiji je uzrok Mugabeova naredba za nasilnim napadima na farme čiji su vlasnici bijelci od 2000., piše britanski Daily Mail. Ljuta kiša je također uništila usjeve kukuruza. Žetvom će se moći izvući 500.000 tona kukuruza, što je manje od trećine u odnosu na količinu potrebnu za prehranjivanje nacije. Fotograf David Chancellor, koji je napravio ove fotografije, je izjavio: \"Za 15 minuta stotine ljudi pristizalo je iz svih smjerova. Ljudi su se međusobno borili kako bi došli do mesa. Bilo je slavlja u selima sljedeće dvije noći\". Daily Mail se izvinio čitateljima zbog zastrašujućih fotografija, ali su naveli kako one najbolje pokazuju u kakvom je stanju narod Zimbabvea danas.