Iz stana mog oca čuli su se lom i jauk. Četvorica su u maskirnim uniformama bila unutra. Petorica su na dvorištu stajala uz mene, jedan mi je uperio pištolj na čelo. Ništa me nisu pitali. Otac je potom izašao i pao na dvorište. Imao je rupu na glavi, šaka je mogla stati u nju – ispričao je Milorad Ratković na Županijskom sudu u Osijeku, gdje se Vladimiru Milankoviću i Dragi Bošnjaku sudi za ratni zločin u Sisku 1991. i 1992.
“Autobus je kupio Srbe”
Uhićen je 17. rujna u svom domu u Mošćenici.
– Pred kućom mi se zaustavio kombi. Devetorica su izašla i preskočila ogradu, nisu ni otvarali vrata – naveo je. Pred kućom se nešto kasnije parkirao i autobus. Miloradu, njegovoj supruzi i majci naredili su da uđu u autobus.
– Pitao sam mogu li povesti oca, rekao je neka ga uzmem i nosim. Dovukao sam ga i stavio na stepenice jer je bus bio krcat – opisao je. Zaustavili su se, nastavio je, gotovo kraj svake srpske kuće. Na posljednoj “stanici” ušla je žena sa 11-godišnjim djetetom. Smjestili su ih u školu u Žabnom.
– Otac je zapomagao i zvao moje ime. Lupao sam po vratima da mu se pomogne pa su vikali na mene. Kada su me pitali što imam s tim čovjekom, kazao sam da umire, ali se nisam usudio reći da mi je otac – posvjedočio je. Oca su potom odnijeli na nosilima.
S njim je u učionici bio i Nikola Batula, kojemu je jedan civil naredio da pojede jugoslavensku zastavu.
– Rekao sam da ću i ja pomoći jesti zastavu, ako treba. Kada je izašao, sakrio sam je iza kamina, bila je na štapu. Našao ju je pa je Batulu izmlatio tim štapom – ispričao je.
“Nećeš više raditi”
Milorad je, kaže, razmijenjen na intervenciju Đure Brodarca.
– Čuvari su mi, na izlasku, rekli da o ostalim zatočenima može odlučiti isključivo Brodarac – izjavio je. Brat Dušan odvezao ga je isti dan na groblje.
– Pitao sam zašto smo tu, rekao mi je da ni ne zucnem. Bila je sahrana moga oca i tek sam tada doznao da je mrtav – kazao je. Uhićen je tada bio i Ivko Goga.
– Zaustavili su me na punktu u Mošćenici. Išao sam na WC i začuo rafal. Đuro Brodarac je osobu koja je pucala prema meni pitao: “Zašto ga nisi ubio?” Đuro mi je rekao da više neću ni raditi u rafineriji – ustvrdio je.
SRAMOTA, šta sve su radili ljudima zbopg nacionalnosti i vjere! Najstrože ih treba kazniti, tko god da su, sve redom, jer to nisu ljudi!