Pune 24 godine, od 1990. do 2014., izuzimajući dvije ratne godine, radio je Elio Lorencin kao pravosudni policajac u zatvoru u Puli. Prije toga deset je godina radio kao tokar u Uljaniku. U mirovinu je otišao, kaže, čim je stekao uvjete – bilo mu je dosta svega, pritisak je bio sve veći, a plaća sve manja. U ispovijesti za Glas Istre otkrio je neke zanimljive detalje iz svog dugogodišnjeg iskustva rada sa zatvorenicima.
Njegovo je iskustvo, naravno, subjektivno, ali u njemu će se zasigurno prepoznati mnogi pravosudni policajci koji su u ponedjeljak prosvjedovali pred Ministarstvom pravosuđa kako bi upozorili na teške uvjete i male plaće – pravosudni policajac vježbenik, na primjer, ima plaću od oko 3500 kuna.
– Razne situacije znale bi nas izluđivati: i sa zatvorenicima i s birokracijom. Vjerujte, dobro bi nam došao psiholog. Mnogi od mojih kolega ne bi to priznali, ali ja bih, eto, da smo imali tu priliku, išao k psihologu – kaže Lorencin, pa otkriva kako mu je jedan zatvorenik opsovao majku koja je neposredno prije toga umrla.
– Razbio sam ga, priznajem. Poslan sam na stegovnu, određena mi je kazna, skinuto mi je s plaće 10, 15 posto, mislim na šest mjeseci. No, mirno sam spavao jer sam znao da je to dio posla. Masu tih zatvorenika vidim kad sam vani, u civilu. "Pozdrav, šefe. Može kava". Odem ja s njima. Sve je to život – kaže Lorencin.
Tvrdi kako je nepisano pravilo da se najveći kriminalci najbolje ponašaju, dok su problem sitni glupsoni koji žele ispasti face.
– Ovdje je recimo bio Hrvoje Petrač. Gospodin čovjek. Pristojan. Zna pravila. On meni svako jutro "dobro jutro, šefe". Ja njemu uredno odgovorim "dobro jutro". Međusobno se poštujemo. Nije bilo nikakvih ekstra traženja ili slično. Čovjek je znao u koji je sustav ušao. Odmah je shvatio pravila i s takvima nemaš problema. Ali ovi koji se žele dokazati, najčešće sitni kriminalci... – kaže Lorencin.
Otkriva kako se trudio držati posao podalje od supruge i djece, ali da je onda "malo pobjegao u svijet alkohola".
– Malo sam vježbao, malo sam previše cugao – kaže, pa zaključuje:
– Dosta sam potrošen, ali ipak se osjećam jako dobro, čak odlično. Kad uzmem u obzir što sam sve proživio, to je sasvim u redu. Ali ne bih želio da se itko zavarava i misli da je to lako. Nije, trećinu života proveo sam s teškim kriminalcima i ubojicama kojima je u zatvoru bilo bolje nego na slobodi.
ti si samo igrom slucaja bio na drugoj strani zakona a kad si zakon smijes "razbiti" zatvorenika i dalje raditi isti posao.