Janko Rebić stajao je pokraj vlastitog, svježe iskopanog groba. Pročitali su mu na brzinu ispisanu smrtnu presudu. – Molio je da ga puste, Matijević je htio popustiti, ali Stanisavljević nikako nije – ispričao je kasnije Rešia Naimkadić.
Terete se za 10 ubojstava
Oprosta nije bilo – ogriješio se o kodeks družine jer nije donio novac od popa. Rebić je počeo bježati od jame, a Jovo Stanisavljević zvani Čaruga i Božo Matijević opalili su svaki po jedan hitac iz revolvera.
– Točno sam vidio da ga je Čaruga pogodio u leđa, a kugla je na prsima izašla – tvrdio je Naimkadić, koji se i sam našao na optuženičkoj klupi.
Zapis je to sa suđenja najpoznatijem drumskom razbojniku Čarugi koji je širio strah slavonskom ravnicom. Vrijedan spis broji više od 1200 stranica, a čuva se u Državnom arhivu u Osijeku. Na njega se gotovo i ne može nahvatati prašina jer slavni razbojnik i danas budi maštu građana. Punih je 90 godina kako je obješen u osječkom zatvoru. Za zvjerstva je platio glavom 27. veljače 1925., i to na svoj, kako piše na križu, 28. rođendan. Njegova je banda osuđena, među ostalim, za deset umorstava i 15 razbojstava. Pokopan je na Aninu groblju u Osijeku. Na starom drvenom križu tek je diskretna pločica s imenom i karikaturom njegova lika, umjesto fotografije. Bližih rođaka nema, no cvijeće na grobu svjedoči da ga i danas netko obilazi.
Još je za života postao mit, dok je vješto "migoljio" iz ruku žandara i za sobom ostavljao krvav trag.
– Kada je Janko pao, naredili su mi da ga odvučem u jamu, što sam i učinio jer sam morao, obojica su imali uperene samokrese. Još se Janko neznatno tresao u jami, na to mu je Matijević ispalio hitac u glavu – opisao je Rešia, koji se na sudu branio kako on nije bio član razbojničke čete, nego su ga zatočili.
Nije bio Robin Hood
– Čaruga nije bio nikakav Robin Hood. On jest nešto potplaćivao, ali nije dijelio. U doba velike nestašice i gladi bilo je zanimljivo kada netko opljačka bogataša pa se zato stvorio mit – govori nam Siniša Bjedov, ravnatelj Arhiva u Osijeku.
Dezertirao je iz vojske, a već je ondje počinio prvo umorstvo. Pridružio se Kolu gorskih tića, razbojničkoj družini zloglasnog Bože Matijevića zvanog Crveni Božo.
Takva slika slavnog razbojnika osvanut će, naime, u tek snimljenom dokumentarcu "Čaruga – ogledalo vremena". Film pažljivo prati sudski spis koji je tako poslužio kao scenarij. Poklopio se i s 90. obljetnicom smrti.
– "Ispast" će ono što u krajnosti jest, pljačkaš i ubojica – dodaje Bjedov.
Jovo Stanisavljević "iskrsnuo" je krajem Prvog svjetskog rata, kada je vladala velika glad, a harali pljačkaši pa je njegova priča zapravo slika toga doba. Dokumentarac su snimale osječke snage s nevelikih 30.000 kuna. Kamere su palili na originalnim povijesnim lokacijama.
– Odglumili smo iskaz seljaka pred istražnim sucem, a kada daktilografkinja na kraju pokazuje zapisnik, podmetnuli smo originalni dokument – otkriva Bjedov. I kada Čarugu "na ekranu" objese, taj će se prizor stopiti s fotografijom stvarnog vješanja ovoga zločinca.
– Pogubljenje ipak nismo snimali u pravom zatvoru, da zatvorenici ne gledaju kako ga vješamo – objašnjava. Zaposlenici Arhiva bili su statisti. Kazalište im je posudilo kostime, a sami su sašili par kapa.
Kobna bila i Katinka
Zanimljivo je, pak, kako je strašni razbojnik "pao" zbog ljubavne priče. Slao je pismo stanovitoj Mandi, ali ju je poštar zamijenio pa ga odnio starici istoga imena. Spominjao je u pošiljci paljenje sijena pa je ona alarmirala žandare.
A prvu je žrtvu, mađarskog vojnika, usmrtio jer im je oko "zapelo" za istu ženu, imenom Katinka. Njegova je žrtva, iako ne direktno, i Stanko Bošnjak. Sukob s Andrijom Stanisavljevićem izazvao je osvetu. Andrija je poslao svoga sina Andriju mlađega i Čarugu da ga ustrijele, u studenom 1918.
– Ja sam na to pošao jašući na konju, a sa mnom je išao Andrija mlađi te sam ja došavši do kuće pokojnog Stanka Bošnjaka odmah zahtijevao da mi preda pušku – priznao je Čaruga na sudu. Donijeli su mu pušku.
– Rekao sam mu: "Ako hoćeš, izvrši zapovijed svoga oca" i otišao sam – nastavio je optuženik.
– Ja nisam ništa kriv jer nisam Andriji naložio da ubije Stanka. Ja sam u vrijeme čina bio kod kuće kao bjegunac iz vojske – branio se.
Čaruga je bio oženjen, ali nije imao djece. Rijetki dalji rođaci žive i danas u rodnim mu Barama.
>> Grad se brine o grobovima plemića, dobrotvora pa čak i pljačkaša
>> Predstava Čaruga prvi puta na daskama zagrebačkog HNK
Jos jedna prica o Srbima u Hrvatskoj.Bas joj se veselim ko lanjskom snjegu.