Marijana Petir, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu, reagirala je na tekst objavljen u današnjem tiskanom izdanju Večernjeg lista.
– Obraćam Vam se ovim putem vezano uz članak objavljen u tiskanom izdanju Večernjeg lista dana 21. travnja na stranici 106. pod naslovom „Ako je Petir željela upozoriti branitelje, trebala je pritiskati srbijansko Ministarstvo pravde“ autorice Renate Rašović. Vaša novinarka u navedenom tekstu iznosi niz netočnih informacija, pokazuje elementarno nepoznavanje problematike o kojoj piše, svojim komentarima nanosi štetu mom ugledu i časti, te minorizira problem koji predstavlja realnu opasnost za hrvatske branitelje. Molim Vas da temeljem Zakona o medijima objavite moje reagiranje na navedenu medijsku objavu.
Veljko Marić je prilikom privremenog puštanja iz zatvora ovog ponedjeljka javno rekao kome zahvaljuje i tko mu je pomogao da ne umre u srbijanskom zatvoru, a obzirom da nije naveo ime Zorana Milanovića, Freda Matića ili Orsata Miljenića (kojima Vaša novinarka sugestivno i neopravdano pripisuje zasluge za njegov transfer u Hrvatsku), već moje ime, vrlo je vjerojatno da Veljko Marić puno bolje zna od gospođe Renate Rašović tko mu je doista pomogao. Veljko Marić zna tko ga je jedini posjetio u zatvoru u Srbiji. On zna i tko je digao njegov slučaj na europsku razinu. On zna i tko je naručio Pravnu analizu Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine Republike Srbije. Kako bi se i Vaša novinarka upoznala s navedenom problematikom i kako više ne bi obmanjivala javnost neistinama, dostavljam Vam tijek aktivnosti koje sam provodila od 2010. godine u slučaju hrvatskog branitelja Veljka Marića pa sve do lipnja 2015. godine kada je transferiran u Hrvatsku, a koji je javno dostupan na mojim mrežnim stranicama (http://www.petir.eu/veljko-maric-moj-dnevnik/).
Iz navedenog popisa aktivnosti, vidljivo je da sam još bivšu Vladu RH i nadležno Ministarstvo pozvala da obavijesti sve branitelje koji su na crnoj listi Srbije da ne prelaze granicu. Stoga ta informacija i moj poziv nije upućen „iz Bruxellesa sa sigurne udaljenosti“, kako implicira Vaša novinarka, već je upućen iz Hrvatske na Badnjak 2014. godine netom nakon što sam se vratila iz zatvorske posjete Veljku Mariću, a prilikom čega mi je potvrđeno da ista sudbina čeka još tristo hrvatskih branitelja. Bivša Vlada (a pisala sam predsjedniku Vlade Zoranu Milanoviću te ministrima Orsatu Miljeniću, Fredu Matiću i Vesni Pusić) nije poduzela ništa po tom pitanju. Ako je gospodin Šprlje napravio primopredaju prilikom preuzimanja resora pravosuđa, tamo je sasvim sigurno mogao vidjeti moje dopise ministru Miljeniću, kao i pravnu analizu Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine Republike Srbije koju sam naručila kako bih dokazala da si je Srbija uzela ovlasti malog Haaga i da je taj zakon prijetnja i za druge hrvatske branitelje.
Pravna analiza koju je izradila Akademija pravnih znanosti Hrvatske upravo to i potvrđuje te na svojoj 12. stranici, prenoseći priopćenje Tužilaštva Republike Srbije za ratne zločine od 19. ožujka 2015. godine, upozorava da je pokrenuto već preko 220 postupaka protiv potencijalnih počinitelja zločina nad Srbima te da su o tome obaviještena nadležna tijela. Stoga konstatacija da sam ja svojim aktivnostima počinila štetu hrvatskim braniteljima nije ništa drugo doli monstruozna laž zbog koje tražim javnu ispriku jer štetu hrvatskim braniteljima čine oni koji ih nisu obavijestili da se nalaze na „crnoj listi“ Srbije, kao i oni koji nisu željeli kao mjerilo za otvaranje pregovora sa Srbijom postaviti uvjet da se ukinu članci 2. i 3. spornog Zakona.
Nije točno niti da me ministar Šprlje demantirao, kako to novinarka navodi, nego je potvrdio da postoji popis - samo se brojevi koje on navodi bitno razlikuju od onih koje sam ja navela te od službenih i javno dostupnih podataka srbijanskog tužiteljstva. Podsjetit ću da su dva bivša ministra pravosuđa u svojoj prvoj izjavi rekla da popis ne postoji, a potom su u drugoj izjavi demantirali sami sebe i priznali da popis postoji, ali ne znaju što je s njim. Kakvu poruku hrvatskim braniteljima šalju takvom izjavom, zaključite sami.
Komunikaciju sa srbijanskim ministarstvom pravde ili pritisak na isto, na što mene poziva Vaša novinarka, može imati jedino hrvatsko Ministarstvo pravosuđa te je tijekom jedne od takvih komunikacija, našim predstavnicima i dostavljen popis hrvatskih branitelja, o čemu svjedoče sudionici tog sastanka. Ja sam komunicirala s europskim institucijama, što i je moj posao, stoga Vaša novinarka prozivajući me da sam trebala pritiskati srbijansko Ministarstvo pravde ponovo pokazuje elementarno nepoznavanje ovlasti pojedinih razina dužnosnika, kao i međunarodnih odnosa u cjelini. Srbijansku Vladu pritiskala sam putem EU institucija, što je jedino moguće obzirom na moju poziciju zastupnice u Europskom parlamentu, otvarajući to pitanje na sjednicama Parlamenta, postavljajući pitanja Komisiji, podnoseći amandmane na izvješća o napretku Srbije. Zahvaljujući tome po prvi puta je sporni Zakon spomenut u izvješćima o napretku Srbije čime se Srbiju poziva da taj problem riješi „u duhu pomirenja i dobrosusjedskih odnosa u suradnji sa susjedima“. Treba dodati i to da je u svega nekoliko dana nakon što sam Europskoj komisiji dostavila pravnu analizu spornog zakona Veljko Marić napokon transferiran u Hrvatsku.
Gospođa Rašović potpuno zlonamjerno izvodi zaključak da se ja obračunavam s ministrom Šprljom, a prava je istina da ja njega niti ne poznajem te da sam u najboljoj namjeri premijeru Oreškoviću pisala kako bi Vlada zauzela jedinstven stav o ovako važnoj problematici i kako se ne bi dogodilo da zbog toga što svi peru ruke (kao što je to bila dosadašnja praksa) strada još netko od hrvatskih branitelja – navela je u svom reagiranju Marijana Petir.
Da nije Besnica Pusić?