Bar se dvije koristi mogu izvući iz činjenice da je Europska komisija
odgodila screening za pravosuđe sve do rujna. Politička elita to je
elegantno prihvatila, gotovo kao da je i sama razmišljala da je to
dobro rješenje. Ali, prva pljuska u započetim pregovorima trebala bi
imati efekt otrežnjenja, stjecanja jasne slike o tome kakvo je
hrvatsko pravosuđe, koliko je daleko pravna država, unatoč tisućama
kompjutora i modernim kancelarijskim interijerima.
Da bi se osnažila i izoštrila politička volja za suzbijanjem korupcije,
vlasti su trebale pripremiti antikorupcijsku strategiju. Takvom
dokumentu donesenom u vrijeme bivše vlade istekao je rok trajanja, ali
novi akcijski plan borbe protiv korupcije nije izlazio na svjetlo dana
iako bi se dobro nastavio na onaj prvi, zahvaljujući kojem je Hrvatska
dobila pregovore s EU.
Nije napravljena domaća zadaća i uslijedio je minus! Bez obzira u kakve
eufemizme umotali odgodu screeninga, to je realitet s kojim se bolje
suočiti na početku. Druga je korist od te odgode, što se na tom
primjeru najplastičnije vidi da se s početkom pregovora o punopravnom
članstvu u EU, hrvatska vanjska i unutarnja politika u tom segmentu
počinju stapati. Više ne koristi usredotočiti se na EU, a zanemarivati
unutarnje reforme jer ti procesi sada funkcioniraju po sistemu spojenih
posuda.
A na "izoliranom" vanjskom planu, Sanaderu i dalje ide dobro. Europa
potiče Hrvatsku na regionalnu suradnju, a vladajući s oprezom
promatraju kako će to primiti desni radikali. Hoće li još više štrpnuti
od biračkog polja koje je HDZ zamislio kao konzervativan, desni centar?
Hoće li još jače istaknuti neke svoje lidere i brandove, ili će se
zadovoljiti s tim da preko medija okreću javnost od proeuropske
politike?
Manevar kojim je Sanader izbjegao jednu političku minu, onu vezanu za
ugovor o slobodnoj trgovini koji bi vrijedio isključivo za zemlje
zapadnog Balkana, čini se da uspijeva. Proširenje te slobodnotrgovinske
zone na današnje i buduće članice CEFTA-e čini se probavljivo
Bruxellesu, prekjučer Makedoniji, jučer Albaniji... A skora budućnost
mogla bi donijeti kolektivno učlanjenje te države, kao i BiH, SiCG te
Moldavije.
Drugim riječima, Sanaderova taktika "da" za regiju, ali barem
malo širu nego što je prostor bivše Jugoslavije, dobiva prolaz i u
međunarodnoj zajednici. Sad on ide korak dalje, pa je već isplanirao
svojevrsno utapanje balkanskog projekta Pakta o stabilnosti u
inicijativu koja se službeno zove Proces suradnje u jugoistočnoj
Europi, a koja se prelijeva na Grčku koja je članica EU i na Tursku
koja je kandidat.
Na kostur od bivše Jugoslavije nadodano je još malo političkog i
geostrateškog šarenila, kojim se dokazuje da postoji volja za
regionalnu suradnju, ali ne za "kažnjeničku", balkansku čekaonicu. Tu
je inicijativu Sanader jučer izlozio pred širokom novinarskom publikom
u albanskom Draču, a s tim sigurno ne bi izlazio da za to već nije
pripremljen teren u Bruxellesu, a i kod glavnog menadžera Pakta o
stabilnosti, Buseka.
Sve se, dakle, slaže po principu "red Balkana, red Europe", pa je tako
isplaniran i ovaj Sanaderov vanjskopolitički tjedan. Prvo je dva dana
odvojio za Albaniju, još uvijek vrlo siromašnu i nedovoljno
uznapredovalu državu koja, međutim, unutarnjim konsenzusom hrli i prema
EU i prema NATO-u. Kraj tjedna rezervirao je za Irsku, jednu od
najnaprednijih članica EU, gdje će se zadržati danas i sutra. A onda se
vraćamo na početak, gdje nas podsjećaju da je sve to lijepo i dobro,
ali da i u unutrašnjosti dućana mora biti robe koju reklamiramo u
izlogu.
BEZ KRINKE
Red Balkana, red Europe
