Na referendumu održanom u nedjelju i ponedjeljak talijanski su se birači izjasnili za smanjenje broja parlamentaraca s 945 na 600, odnosno s 630 na 400 zastupnika te s 315 na 200 senatora, a smanjuje se i broj parlamentaraca koje biraju Talijani u inozemstvu s 12 na 8 zastupnika i sa 6 na 4 senatora. Na referendum su bili pozvani svi birači, odnosno 46,5 milijuna i za smanjenje broja parlamentaraca izjasnilo se između 65 i 68 posto, prema izlaznim prognozama. Održani su i izbori za nove vlasti u sedam od 20 regija, a na birališta je pozvano 18,5 milijuna birača, te za vlasti u 957 općina (od više od 7903 općine, koliko ih ima).
Međusobna borba vladajućih
Bili su to prvi izbori u eri (post) koronavirusa s biračima, članovima biračkih komisijama (neki su odustajali zbog straha od zaraze i zamijenjeni su) pod zaštitnim maskama, a završeni su jučer u 15 sati kada su objavljeni prvi rezultati na osnovi izlaznih anketa. Govorilo se kako bi rezultati regionalnih izbora mogli promijeniti dosadašnju političku sliku Italije, a i stabilnost koalicijske vlade Giuseppea Contea u kojoj su Pokret 5 zvijezda (M5S), Demokratska stranka (PD), Italija živa (IV) te Slobodni i jednaki (LeU), ali čini se da desni centar ipak nije postigao željene rezultate.
Biralo se u regiji Valle d’Aosta u kojoj je na vlasti autonomna valdaotanska unija, koja i ovaj puta pobjeđuje. U Venetu je na vlasti Liga i guverner Luca Zaia potvrđen je s čak više od 70 posto. U Liguriji je na vlasti desni centar, a guverner Giovanni Toti ponovno je izabran s više od 50 posto. Sada dolaze četiri regije (Toskana, Marke, Kampanja i Apulija) u kojima je na vlasti do sada bio lijevi centar. Regiju Marke je preuzeo desni centar (Liga, Naprijed Italijo i Talijanska braća), a dosadašnji se guverner Luca Ceriscioli (PD) nije kandidirao. Pobijedio je Francesco Acquaroli, član desne stranke Talijanska braća. U Toskani nikada na vlasti nije bio neki predstavnik desnog centra, a nije ni sada došlo do preokreta. Demokratska stranka (PD), nasljednica Komunističke partije (koja je uvijek vladala Toskanom), podupire Eugenija Gianija, člana Italija živa, stranke koju je osnovao bivši čelnik PD-a i bivši premijer Matteo Renzi, koji je bio i gradonačelnik glavnoga toskanskog grada Firence.
Giani je u prednosti s 43 posto u odnosu na kandidatkinju Lige Susanu Ceccardi, koja dobiva 40 posto. Dosadašnji guverner Vincezno De Luca (PD) ponovno je pobijedio s od 54 do 58 posto glasova. U regiji Apuliji dosadašnji guverner Michele Emiliano (PD) ponovno se kandidirao, ali su se u toj regiji potpuno razdvojile stranke ljevice i svaka je imala svoga kandidata, što je utjecalo na raspršivanje glasova birača lijevih stranaka te je kandidat desnog centra Raffaele Fitto sad izjednačen s Emilianom. Osim toga, u svim regijama u kojima je na vlasti lijevi centar svoje je kandidate imao i M5S. Dakle, stranke koje su u koaliciji u središnjoj vladi (Pd i M5S) sučeljavale su se na regionalnim izborima, jer se nisu mogle dogovoriti o imenima kandidata kojeg bi zajednički poduprle.
To je na određeni način pomoglo desnom centru za ostvarivanje dobrih rezultata u “crvenim regijama”. Od šest regija (tu ne računamo Valle d’Aostu) čiste pobjede ima desni centar u tri regije, u dvije pobjeđuje lijevi centar, dok je rezultat u Apuliji u ravnoteži. U parlamentu je tijekom četiri glasovanja s 97 posto pobijedio prijedlog smanjenja više od trećine parlamentaraca, ali posljednjih mjeseci izašlo je na vidjelo ne samo da takav rez ne smanjuje mnogo troškove, kako su to govorili čelnici M5S, koji su se za to zalagali, već i da demokratski sustav time postaje više krnj.
Premalo smanjenje troškova
Rez od 36,5 posto broja parlamentaraca donio bi uštedu od samo 0,007 posto ukupne javne potrošnje. M5S je govorio kako bi se uštedjelo 100 milijuna eura godišnje, odnosno 500 milijuna eura po parlamentarnom mandatu, ali stvarna ušteda bi bila samo 57 milijuna eura godišnje ili 285 milijuna eura u pet godina mandata. Premda su plaće talijanskih parlamentaraca najviše u Europi, one ipak znače mali dio troškova, recimo, donjeg doma parlamenta koji košta talijanske porezne obveznike gotovo milijardu eura godišnje.
Sa smanjenjem broja zastupnika (sa 630 na 400) povećava se odnos prema ljudima koje zastupaju s 96.006 na 151.210 osoba po zastupniku, a nakon smanjenja broja senatora povećao bi se sa 188.424 na 302.420 stanovnika koje predstavlja jedan senator. Omjer broja zastupnika po stanovniku kojeg predstavljaju postao bi nagori u Europi. Bit će potrebno donijeti novi izborni zakon, kao i odrediti nove izborne okruge.
Uvijek je dobro smanjivati broj zastupnika. Onda se smanji broj i onih koji ne dolaze na sjednice ili spavaju na njima. Hrvatska ima apsolutno preveliki broj zastupnika, 1 na 26.500 stanovnika, a obzirom da se broj stanovnika, za razliku od Italije, kod nas smanjuje bilo bi mudro da se smanjuje i broj zastupnika.