Malo toga je jasno u vezi s referendumom o prihvaćanju uvjeta koje je Trojka postavila vladi Alexisa Tsiprasa o produžetku pomoći Grčkoj, počev od samog referendumskog pitanja, za koje bi prosječnom Grku trebao kakav financijski stručnjak da bi mu razjasnio smisao, pa do svih mogućih posljedica te odluke, koje bi mogle biti sudbinske, kako za Grčku, tako i za Europsku uniju. To tragičko neznanje ili hamartija, kojim je obavijen ovaj referendum, dio je ukupne slike grčke tragedije, koja je već postala i europska agonija. Logos je odavno napustio obale stare Helade, ali i Europe, pa se čini da nam je još samo ostalo nadati se da će nedjeljni referendum okončati ovu tragediju bez kraja, makar i tragičnim krajem.
Naime, čini se da drukčije nije moguće razriješiti grčki Gordijev čvor nego presjeći ga. S jedne strane imamo ljevičarsku Tsiprasovu vladu, koja ne želi poštovati pravila igre u eurozoni, ali ne bi nikako htjela ni izaći iz nje i napustiti euro. Tsipras je Grcima obećao nemoguće – komunističku revoluciju i kapitalistički standard. S druge strane imamo eurokrate koji Grčkoj nude "paket reformi", koje su sve samo ne reformske, već im je jedini cilj naplatiti realno nenaplativa dugovanja. Tako smo i dobili situaciju u kojoj se reformama naziva podizanje PDV-a i nametanje još jače ukupne porezne presije poduzećima. I jedno i drugo predstavlja samo praznu mogućnost, odnosno, ekonomski gledano – besmislicu. Sve to više podsjeća na neurotičnu prisilnu radnju i fingiranje bilo kakvog rješenja nego na racionalnu politiku koja traga za rješenjima.
Izgleda da nije samo grčki ministar financija Varoufakis igrao na blef kada je vjerovao da će eurokrati popustiti pred njegovim nepopustljivim stavom, već su i eurokrati blefirali kada su vjerovali da će Grci popustiti suočeni s bezizlaznom situacijom. Zbog toga i nervozna reakcija predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera, koji je referendum ljutito nazvao "izdajom", a eventualno referendumsko odbijanje prijedloga Trojke "ravnim samoubojstvu". Na kraju su se svi "preigrali", a premijer Tsipras je, u vlastitoj nemoći, odlučio teret odlučivanja prebaciti na grčki narod, koji mu je samo prije šest mjeseci dao svoje povjerenje.
Premda je i Tsiprasovo raspisivanje referenduma samo još jedan bleferski potez, koji bi ga, doduše, mogao stajati i mandata, mislim da je to bilo najmanje loše rješenje u situaciji u kojoj dobrih rješenja jednostavno nema – točnije, prihvaćanje da rješenja nema i da je blefiranju došao kraj. Tome u prilog govori i Tsiprasova i Junckerova nervoza. Na kraju, uvijek je bolje da odluku donesu oni koji će i snositi njezine posljedice, a ne prevrtljivi političari i birokrati. Makar ta odluka i ne bila donesena na osnovi racionalne kalkulacije koristi i šteta, već na temelju ideoloških preferencija i predrasuda. Tako će, vjerojatno, oni koji budu glasali "za", glasati zbog toga što vole Grčku vidjeti kao dio Europe, a ne Balkana i nekadašnjeg Osmanskog Carstva, dok će oni koji budu zaokružili "ne" to vjerojatno učiniti pod utjecajem "antifašističke" ideološke paradigme, koja u ucjenama Europske unije vidi sličnosti s ucjenama kojima je Grčka bila izložena u vrijeme Mussolinijeve fašističke Italije tridesetih godina.
No, bez obzira na tragičku hamartiju (zaslijepljenost) svih aktera grčke referendumske drame, i u skladu s načelom "bolje tragičan kraj nego tragedija bez kraja", vjerujem da bi referendumsko "NE" i izbacivanje Grčke iz eurozone i Europske unije moglo, ipak, predstavljati nekakvo rješenje. Takav rasplet bi okončao agoniju liječenja katastrofalnog stanja grčke ekonomije pogrešnim i palijativnim socijalističkim politikama, koje su do njega i dovele. Grci bi nakon duljeg vremena bili lišeni iluzije da se može živjeti na tuđi račun i morali bi se ozbiljno posvetiti reformama. Pokazalo bi se i koliko je eurozona nefunkcionalan institucionalni okvir potpuno divergentnih ekonomija koji mnogima od njih ne pruža mogućnost za rast. I na kraju, ali ne i najmanje bitno, grčko "NE" bi značilo pobjedu demokracije i principa suvereniteta nacionalnih država nad nedemokratskim principom nadnacionalnih ideoloških tvorevina kakva je Europska unija.
Aktualna grčka drama neće imati pobjednika. U svakom slučaju, o tome neće odlučiti referendum, već politike za koje se Grci odluče nakon referenduma. Jedina pobjeda koju je ovim referendumom moguće ostvariti je ona na spoznajnom planu. A oslobađanje od dugotrajne zaslijepljenosti pogrešnim politikama i preuzimanje vlastite sudbine u svoje ruke svakako može biti prvi ozbiljan korak prema nalaženju rješenja.
>> Je li Tsipras susretom s ministrom obrane smirivao grčke generale?
>> Grci su pokusom na sebi upozorili sve
Komunizam traje dok ima tuđeg novca i dok ima dovoljno policije za teror.