Ukoliko ga ne angažira Cedevita kao odgovor na Cibonino dovođenje Spahije, Jasmin Repeša bi prvih nekoliko mjeseci nove sezone mogao biti bez klupskog angažmana. Klubovi se popunjavaju trenerima, a on se nigdje ne gura.
- Sada razmišljam samo o reprezentaciji, no naiđe li netko tko razmišlja poput mene, tko ima zanimljiv program, nema problema. Bilo da je Cedevita ili Spartak Moskva. Inače, program reprezentacije je zahtjevniji nego i jedan moj dosad. Zahtjevniji čak i od onog kada smo kroz kvalifikacije prošli na OI 2008. Svi znamo da smo pali nisko ali i da imamo potencijala. Svi bismo htjeli korak više, ta odgovornost nalaže jači angažman.
Prošle je sezone Repeša došao u klub nakon kvalifikacija za Eurobasket što se njegovom tadašnjem klubu (Unicaja) nije svidjelo.
- Problem je što Eurobasket završava 21. rujna i rijetke su momčadi koje će uzeti trenera koji može doći sedam dana prije početka sezone. Na moj klupski angažman može utjecati i sezona iza mene koja nije blistava. No, imali smo 60 posto pobjeda.
A sezona je uistinu bila teška za sve španjolske euroligaše.
- Imao sam deset novih igrača koje je trebalo uigrati, puno oscilacija, a najviše nas je mučio ritam igranja petak-nedjelja, četvrtak-subota na relaciji Euroliga - Španjolska. Tako smo igrali čak 13 puta i to nam je uzelo 3-4 pobjede u Španjolskoj s kojima bi bili među pet. Malaga vam je poput Dubrovnika, ljeti je povezana s cijelim svijetom, no zimi nastaju problemi. Znali smo čak ići vlakom do Madrida ili Barcelone pa dalje zrakoplovom. Čak šest puta smo zbog toga išli na utakmicu bez ijednog treninga.
Repeša je bio u kontaktu s oba naša najjača kluba.
- Zvao bih trenere radi kandidata za reprezentaciju, da bih snimio stanje igrača. Što se tiče angažmana, tu nije bilo velikih kontakata.
Sada je 7-8 pravih klubova
Što se to događa na trenerskom tržištu, zašto je i vrhunskim trenerima sve teže naći posao u inozemstvu?
- Kriza je globalna, u Italiji već neko duže vrijeme, a trese i Španjolsku. Ako je prije 7-8 godina bilo 30 pravih klubova, sada ih ima 7-8. Većina njih ide s jeftinijim trenerom, pa u tijeku sezone traže kvalitetnijeg. Bez pravog trenera teško se mogu napraviti rezultati. Uz puno uvažavanje drugih, trener je najkonkretniji operativac koji mora donositi brze odluke.
Vrlo važnu odluku za hrvatsku košarku Repeša je donio prošlu jesen. Odlučio je opet posvetiti se reprezentaciji pa je zbog toga ušao u nemirno razdoblje u klupskom dijelu karijere.
- Najprije sam pozvan da pomognem u kvalifikacijama. S Malagom sam dogovorio angažman kada nije bilo govora da ću nastaviti dalje s reprezentacijom, a tu sam se obvezao nakon kvalifikacija kada smo uveli reda. Rekoše mi da bi bila šteta da se ne ide dalje i ja sam to prihvatio.
No, cijelo je vrijeme u Malagi morao glumiti da nije izbornik jer to pravilo španjolske lige zabranjuje. Oni zabranjuju rad u reprezentaciji trenerima iz svojih klubova, a furiju je godinama vodio (Scariolo) čovjek koji je radio po ruskim i talijanskim klubovima.
- S te strane, to je licemjerno, no njihova liga je jako organizirana i svi su jako dobro zaštićeni. Trener, igrači i suci. Ako se gleda s tog aspekta, onda to pravilo ima svoju logiku.
Dvaput je bio na korak od preuzimanja Reala. Zažali li ikad za onim prvim pokušajem kada je kraljevskom klubu pretpostavio reprezentaciju?
- Žao mi je što nisam postao trener Reala, no takva je bila odluka i mislim da bih je opet ponovio. Na sličnom sam se raskršću našao i ovo ljeto, reprezentacija je opet u prvom planu.
Koliko se bavio reprezentacijom "u ilegali", dok je vodio Unicaju?
- Program reprezentacije završen je u veljači. S nekim igračima bih popričao kada smo protiv njih igrali, no nisam htio ostaviti niti jedan posto a da to sutra ne bude tako.
A kada je postao siguran 100 posto da će biti izbornik, a ne trener Unicaje, što bi ovo ljeto bile nespojivo?
- Jedno dva-tri mjeseca prije kraja sezone kada sam saznao da su se ljudi iz Unicaje dogovorili s Plazom.
Za to vrijeme važnu ulogu odigrao je Nikša Prkačin, bivši Cibonin sportski direktor i igrač koji je bio poznat po odanosti reprezentaciji.
- On je čovjek od povjerenja, pozitivac, ne gleda svoj interes. Pričao je s igračima, objašnjavao situaciju. Pomogao je puno i bit će na dispoziciji.
Prkačin je bio inicijator skype konferencije među reprezenativcima, inicijative koja je bila za pohvaliti jer nikad dotad naši najbolji košarkaši nisu usred sezone međusobno na taj način pričali o reprezentaciji.
- Po tome se vidjelo koliko je tim dečkima stalo da se nešto napravi.
Ženidba je promijenila Planinu
Nažalost, neki su tijekom tog "skypanja" objavili kolegama da ih neće biti kao što je to učinio Večernjakov košarkaš godine Zoran Planinić.
- Dva, tri puta sam s njim razgovarao i on mi je rekao da neće moći izdržati. Šteta, jer toliko je sazrio, otkako se oženio promijenio je život, a osim toga ima osobnost. Reći će što misli i potreban je kao lider. Ovo što Roko Ukić igra s Diamantidisom mogao bi u reprezentaciji igrati s Planinićem.
Razgovarao je Repeša i s Markom Popovićem, koji je također otkazao (žaleći se na ozljedu leđa), ali i s Markom Tomasom koji dvoji zbog razočarenja oko ponašanja prema njemu nakon što se ozlijedio u reprezentaciji.
- Kad smo započeli razgovor, bio je protiv igranja za reprezentaciju, a kada smo se razišli, bilo je "vidjet ću". Njemu reprezentacija treba da stabilizira tijelo što mu ja jačmim. Ja sam u posljednjih 10 godina na pripremama imao samo jednu ozljedu i to je, čini mi se, bila baš njegova uoči Eurobasketa u Poljskoj. On nam treba kao odličan igrač u oba pravca. Najbolji je naš defanzivac i odličan ofenzivac. U napadu može biti bolji, agresivniji.
Ugrožava li Bogdanovićeva NBA ambicija njegov nastup na EP?
- On će igrati 100 posto, bit će na početku priprema 20. srpnja.
Hoće li se tada pojaviti i Amerikanac s HR-putovnicom Draper?
- Rekao mi je da neće ići na operaciju, pokazao je želju i volju da igra, no ima doista problem s tetivama kojeg pojačava i način na koji igra u Realu. Igra malo i kada se ohladi na klupi kod sljedećeg ulaska osjeti tetive.
Nedavno je brat Dražena Petrovića Aco pozvao sve reprezentativce da se odazovu podsjetivši da je njegov slavni brat prvi dolazio na pripreme.
- Dražen je bio jedinstven i to je model. Ni brat nije bio sličan njemu, no ima rezona u tome što Aco govori. Opet, ako postoji nešto objektivno, onda to treba uvažiti. Kod mene još uvijek ima nešto malo nade i ja bih bio sretan da i Planinić i Popović, nakon što se oporave, kažu: "Ja bih igrao".
