Njih četvorica, dva kombija, stotine prijeđenih kilometara i veliko srce. Tako se u nekoliko riječi mogu opisati Goran Šimić, Toni Turčinov, Tomislav Pešić i Ante Škugor. Iz Šibenika, odnosno Murtera su potegnuli, prvo do Mađarske, a potom i Slovačke kako bi pomogli izbjeglicama iz Ukrajine. Goran je dobio nagradu Ponos Hrvatske za zaštitu okoliša, odmah nakon toga sjeo je u kombi i krenuo u akciju. Ekipa je u Mađarskoj treba pokupiti Ukrajince, sve je bilo dogovoreno, i odvesti ih u Hrvatsku.
Igrom sudbine, izbjeglice su se snašle i sjele neki autobus za Jadran. Ekipi nije preostalo ništa nego da potraži druge ljude kojima treba pomoći. Sjeli su opet u kombi i uputili se u Slovačku, na granicu u mjestu Višne Nemecke, odmah pokraj ukrajinskog grada Užgoroda gdje smo ih i zatekli.
- Uvijek smo na pomoć ljudima. Pomagali smo i u Petrinji i stalno imamo neke akcije. Pričali smo kako bi valjalo pomoći ljudima, dogovorili smo kombije od Malonogometnog kluba Murter i otisnuli se na put. Uzeli smo sa sobom i humanitarnu pomoć, potrepštine, lijekove, higijenske preparate... sve što bi ovim ljudima moglo biti od pomoći. Srećom, sada kada smo ovdje vidimo da je situacija pod kontrolom. Drago nam je da nema previše ljudi kojima je prijeko potreba pomoć - kaže Toni, inače načelnik općine Murter-Kornati. Tomislav je pak tajnik spomenutog MNK Murter.
- Želimo promijeniti svijet, zato ovo sve radimo - kažu.
Nisu jedini. U improviziranom kampu na granici sreli smo i Čehe, braću Jana i Vaclava Formaneka. Oni su se prvo probili do Ukrajine s 22 kombija puna humanitarne pomoći, a onda su na povratku stali na granici kako bi pokupili izbjeglice kojima treba prijevoz.
- U Ukrajini je bila velika gužva. Ali uspjeli smo nekako. Sada na povratku imamo mjesta za samo 18 ljudi jer su neki kombiji morali ići dalje - kaže Vaclav.
Njihovu pomoć u prijevozu iskoristila je 36-godišnja Luba Plavska. Zatekli smo je kada je prešla iz Ukrajine u Slovačku na prvom punktu za pomoć. Nosila je ruksak i torbu s instrumentima.
- Živim od grafičkog dizajna, ali moja ljubav je umjetnost i glazba. Studirala sam glazbu u Indoneziji, putovala svijetom i kupovala instrumente. Cijeli stan mi je inače pun glazbala. Kada je rat krenuo znala sam da bi sve moglo biti uništeno, kao i moj stan u Lavovu. Zvala sam neke prijatelje i svi su mi savjetovali da uzmem što mogu nositi, ali da pokušam zbrinuti najvrjednije instrumente. I tako su tri instrumenta samom krenula iz Lavova. Četiri dana sam putovala iz Lavova do ovdje, ali sam dva i pol dana čekala na granici da bih prešla u Slovačku. No, čim sam došla do granice bilo mi je puno lakše jer sam znala da sam na sigurnom - priča nam Luba dok je otvarala torbu s instrumentima.
Roditelji su joj ostali u gradiću pokraj Kijeva, odakle je ona porijeklom. S njima se čula telefonski.
- Oni nisu niti dobili priliku da izađu iz grada. Čim je počeo rat oko njih su padale granate. Sakrili su se u podrum i čekaju da se sve završi. Srećom, imaju hrane i vode. Ali van ne mogu jer se oko njih vode borbe, stalno padaju granate. Za njih se jako brinem, iako me uvjeravaju da su skroz dobro. S njima je moja baka te naše tri mačke i pas - govori sa spuštenom glavom Luba. Kada smo je opet pitali za instrumente malo se ozarila.
- Ovo je setar, iranski, odnosno perzijski žičani instrument. Nažalost njega ne mogu zasvirati jer nije naštiman.
Potom je izvadila puhački instrument koji podsjeća na flautu. Spojila ga je brzinom munje.
- Ovo znam jako dobro svirati. Mogu vam odsvirati nešto da čujete kako zvuči - govori usred šatora za izbjeglice.
- Može, znate li ukrajinsku himnu? - pitamo.
- Naravno da znam, samo što neće zvučati kao original - rekla je Luba i zasvirala. Na trenutak sve su oči bile uprte u nju, mučna sjećanja rata i puta do granice kao da su, barem na kratko, iščezla.
Više o ruskoj invaziji na Ukrajinu pročitajte OVDJE.
Crkva bi mogla početi zbližavati vjernike svih religija, nepraviti humanitarni koridor prema Kijevu i drugim okruženim gradovima. Svećenici prvi, mirotvorci i humanisti iza njih.Za to netrebaju podršku od zločinaca Putina & Bidena, vojska će biti na našoj strani. Zato svećenicii manje vina a više pokreta!