Modeli školovanja u Vukovaru više ne zadovoljavaju potrebe djece te je potrebno razgovarati i učiniti nešto što prije kako bi se pronašao način da djeca i roditelji budu zadovoljni, a da se djeca međusobno zajedno više druže. Rečeno je to na današnjoj panel raspravi "Izazovi i perspektive obrazovanja u Vukovaru" koju su organizirali Europski dom Vukovar i njemačka Zaklada Friedrich Ebert.
Profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Dinka Čorkalo Biruški iznijela je tom prilikom rezultate dvije studije koje to i potvrđuju te ukazuju koliko je zapravo situacija u Vukovaru, kada je riječ o obrazovanju nacionalnih manjina, specifična u odnosu na ostatak Hrvatske. U studijama je dan naglasak na nacionalnim manjinama koje imaju organiziranu nastavu po modelu A (mađarska, češka, srpska i talijanska) gdje se pokazalo kako je najgora situacija u Vukovaru. Prema njenim riječima studija, koju su radili u prosincu 2020. godine na uzorku od 1568 učenika i 2000 roditelja, pokazala je kako hrvatska i srpska djeca u Vukovaru ne trebaju jedni druge.
- Kroz istraživanje smo došli do podataka da čak 71 posto učenika hrvatske i srpske nacionalnosti nemaju među prva tri prijatelja nikoga od Srba odnosno nikoga od Hrvata. To niti izbliza nije tako u drugim etničkim zajednicama, rekla je Čorkalo Biruški.
Pozivajući se na te rezultate istaknula je kako se mora razgovarati i pronaći način da škole postanu i mjesto socijalne integracije kao i da postoji niz načina kako se to može napraviti.
Studija iz 2020. godina pokazala je i kako među Vukovarcima, i Hrvatima i Srbima, postoji veliko slaganje oko toga da model B školovanja pripadnika nacionalnih manjina u najvećoj mjeri zadovoljava potrebe svih građana. Na taj način razmišlja čak 75-79 posto građana Vukovara što je, kako je istaknula Čorkalo Biruški, podatak koji se mora respektirati ali i da to ne znači da ima i onih koji imaju pozitivne stavove o modelima A i C.
- Interesantan je i podatak, a koji je također pokazala studija, da se u rangu problema u Vukovar danas odmah poslije iseljavanja i nedostatka posla nalazi i problem odvojenih dječjih vrtića i škola. Kada se sve to uzme u obzir razvidno je da građani nisu zadovoljni s postojećim modelom obrazovanja te da je kroz razgovor potrebno doći do rješenja koje će zadovoljiti i obrazovne kriterije ali i potrebe za zaštitom identiteta. Ovo što danas imamo je rezultat politike u proteklih 25 godina, rekla je Čorkalo Biruški napominjući kako nitko ne govori o ukidanjima bilo kakvih modela obrazovanja nego o potrebi da se na neki način djeca više vremena provode zajedno.
Panel raspravi nazočio je i potpredsjednik Vlade RH Boris Milošević (SDSS) koji je rekao kako obrazovanje nacionalnih manjina ne bi trebao biti problem za nikoga jer ono daje dodatnu vrijednost hrvatskom društvu.
- Na Vukovar ne treba gledati kao problem. Ako postoji neki izazov o njemu treba razgovarati i to trebaju činiti struka i roditelji, a na politici je da stvara okvir tolerantnog društva i da uključi sve zainteresirane. Imamo važeće zakone i međunarodne konvencije kojima smo potpisnici, a u svemu treba iskoristiti i primjere dobre prakse u Istri. Na isti način možemo raditi i u Vukovaru, rekao je Milošević.
Profesor Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Siniša Tatalović kazao je kako bi i jedna i druga zajednica u Vukovaru trebali učiniti dodatne napore da više uče jedni o drugima s obzirom da žive na istim prostorima i u istoj lokalnoj zajednici. Prema njegovim riječima obrazovanje nacionalnih manjina nikome ne bi trebao predstavljati problem te dodao kako su na potezu gradske vlasti i predstavnici većinskog naroda kako bi se prepoznali minimalni elementi međusobnog prepoznavanja identiteta i kulture.
Preduvjet je da djecu nacionalnih manjina podučavaju hrvatski učitelji po hrvatskim programima. .