Lipanj 2011. ušao je u povijest kao najcrnji mjesec najtrofejnijeg i najbogatijeg argentinskog kluba. Tada se River Plate prvi put otisnuo na put u pakao druge lige. Mogao je izbjeći tu strahotu pobjedom nad Belgranom u kvalifikacijama, ali su igrači, paralizirani odgovornošću i strahom, pokleknuli u utakmici o kojoj nisu ni sanjali.
Riverovi su sljedbenici devastirali stadion Monumental. Ostali su Argentinci bili zapanjeni. Navijači Boca Juniorsa povrh toga još i ushićeni, jer im je u ruke palo oružje kojim će – vjerovali su – moći dovijeka bockati vječnog suparnika.
Noćna je mora trajala kratko, no kad se River sljedećeg proljeća vratio, malo je tko slutio da će u roku od tri godine pokoriti argentinsku ligu i Copa Sudamericanu i naposljetku podići pehar Copa Libertadoresa za prvaka Latinske Amerike. A da bi se domogli trećeg trofeja u Copa Libertadoresu u srazu s meksičkim UANL Tigresom, igrači u majici s "bandom rojom" (crvenom prugom) morali su još jednom proći kroz pakao: La Bomboneru, stadion Boca Juniorsa! Osmina je finala okrutno spojila dva najveća argentinska kluba, kontinentalne divove Bocu i River.
Bila je to repriza jesenskog dvoboja u Copa Sudamericani, kad su "milijunaši" svladali "narodnjake" s pogotkom Leonarda Pisculichija, unuka doseljenika iz Novog Vinodolskog. I ovom je prilikom River slavio sa 1:0 na svom Monumentalu, no nije dočekao kraj uzvrata. Klima superclásica bila je neprijateljska i prije početka utakmice, kad su domaći navijači izvjesili prijeteće poruke gostima i podigli dron koji je nadletio Bomboneru s podsjetnikom na Riverovo ispadanje. Kad su se igrači vraćali na travnjak nakon prvog dijela bez pogodaka, riverovci su napadnuti kroz otvore napravljene u tunelu koji vodi iz svlačionica.
Bocini su ultrasi probušili rupe i u pravom trenutku – možda i uz signalizaciju nekoga tko je pratio kretanja igrača – bacili bombice sa suzavcem na gostujuće igrače.
Pet je igrača bilo zahvaćeno nadražujućim plinom, a najgore je prošao Leo Ponzio, koji je dobio suzavac u lice. Nijedan od petorice nije mogao nastaviti igrati, no sucima i delegatu trebalo je 90 minuta da objave prekid susreta. Sudbonosna odluka nije mogla biti donesena prije raspoređivanja policijskih pojačanja na i oko Bombonere jer argentinski huligani nisu samo batinaši nego i ubojice. Južnoamerički nogometni savez Conmebol dodijelio je Riveru pobjedu sa 3:0 i naredio Boci igranje četiriju domaćih utakmica u međunarodnim kupovima bez gledatelja.
Tigres naudio sebi
Kalvarija na Bomboneri nije bila jedina kroz koju je River morao proći. Prethodno je u grupnoj fazi došao na korak do ispadanja jer mu nije bilo dovoljno da u zadnjem kolu svlada bolivijski San José. Uz to mu je trebala pobjeda već kvalificiranog Tigresa u gostima kod peruanskog Juana Auricha. Odradivši svoj dio posla s laganih 3:0, River je s oduševljenjem dočekao vijest da je Juan Aurich u drami poražen sa 4:5 i u zadnji tren predao mjesto u osmini finala. Tko zna bi li se Tigres tako potrudio da je znao da će ga na kraju River koštati trofeja?
Momčad Marcela Gallarda počela je nalikovati budućem prvaku Latinske Amerike tek u uzvratu četvrtfinala protiv brazilskog prvaka Cruzeira. Izgubivši u Buenos Airesu sa 0:1, u uzvratu u Belo Horizonteu River je slomio "križare" sa 3:0 i uvrstio se među četiri najbolja. U tom je vatrenom krštenju iskovana momčad koja će dva mjeseca poslije trijumfirati s puno manje stresa. Laganih 2:0 i 1:1 protiv paragvajskog Guaraníja i glatkih 0:0 i 3:0 protiv Tigresa okrunili su River prvakom Zelenog kontinenta treći put, a prvi od 1996. Tako su junaci prethodnih dviju pobjedničkih generacija, Nery Pumpido, Oscar Ruggeri, "Negro" Enrique i Juan Funes iz 1986. te Enzo Francescoli, Ariel Ortega, Hernan Crespo i osobno Gallardo iz 1996. napokon dobili društvo u Fernandu Cavenaghiju, Matiasu Kranevitteru, Lucasu Alariju i Tabaréu Viúdezu.
Tvorac prošlogodišnjeg trijumfa u Copa Sudamericani Pisculichi ušao je u igru u 77. minuti uzvrata i namjestio treći gol. Europljanima najpoznatiji igrači Lucho Gonzalez i Javier Saviola nisu odigrali presudne uloge, dok je legendarni Pablo Aimar nosio Riverov dres početkom sezone, da bi proljetos, shrvan ozljedama, prekinuo karijeru.
Podvig "Lutka" Gallarda
Omaleni Gallardo, zvani "Muñeco" (Lutak), ostvario je jedinstven podvig postavši pobjednik Libertadoresa kao trener 19 godina nakon što se istim trofejem ovjenčao kao igrač. Ironično, na travnjak je istrčao tek po svršetku uzvratne utakmice jer ju je zbog crvenog kartona u prvom susretu u Monterreyu gledao s tribina.
Trijumf "Srebrne rijeke" ući će u povijest po još jednoj osobitosti: Nicolás Bertolo i Jonatan Maidana prvi su osvojili Libertadores i s Boca Juniorsom 2007. i s River Plateom 2015. Ako ih dosad nisu mogli smisliti na Bomboneri, sad su nedvojbeno postali neprijatelji broj 1 i 2.
Mudar je Carlos Tévez što se nije htio zamjeriti Bocinim fanaticima: on se nakon 10 godina u inozemstvu vratio u matični klub. Staro neprijateljstvo može ići dalje jer će se državno prvenstvo odlučiti između San Lorenza, Rivera i Boce. Jedino se ultrasi s Bombonere više ne mogu šegačiti sa suparnicima s Monumentala.
>> River Plate od iduće sezone u 2. ligi, navijači prekinuli meč!
