Subota, 1. srpnja, bit će jedan od prvih “udarnih”, najprometnijih vikenda u ljetnoj sezoni. Subota, 1. srpnja, bit će ujedno i četvrta obljetnica punopravnog članstva Hrvatske u EU. Već sada je, dakle, sasvim izgledno da će odgovor na pitanje što je Hrvatska dobila članstvom u EU za mnoge ljude, na četvrtu obljetnicu, glasiti: nesnosne gužve na praktički svim hrvatskim graničnim prijelazima.
S takvim scenama, bit će to vjerojatno najpesimističnija obljetnica hrvatskog članstva u EU dosad. A nije baš da su dosadašnje bile jako optimistične i ispunjene entuzijazmom, jer, realno govoreći, blagodati članstva u EU Hrvati još nisu, nego tek trebaju osjetiti.
A te blagodati sve se više udaljavaju, umjesto da se približavaju Hrvatskoj. I to je ozbiljan problem koji s vremenom, ako ga se pusti da raste, može eksplodirati.
Više nema nikakve veze u kojoj ste koloni
Nova europska uredba o sustavnim kontrolama svih putnika na vanjskim granicama schengenske zone i Europske unije, koja je stupila na snagu prije desetak dana i u prva dva vikenda primjene izazvala gužve, ukinula je jednu od tih blagodati. Građani EU do prije desetak dana uživali su u pravu da brže prolaze granične prijelaze (kopnene, ali i u zračnim lukama) od onih državljana zemalja koje nisu u EU. Zbog toga su i postojali trakovi za brži prolaz, iznad kojih je pisalo “samo za putne isprave EU/EEZ”. Granični policajci ne samo da nisu bili obvezni nego im je prijašnjom europskom uredbom bilo zabranjeno (da, doslovno zabranjeno!) da sustavno provjeravaju putne isprave državljana neke od zemalja EU u bazama podataka. Smjeli su, naravno, vizualno provjeriti putnu ispravu. Uzeti je u ruke, pogledati, ako treba i pod povećalom, ali nisu smjeli sustavno “skenirati” putnu ispravu svakog državljanina EU koji prelazi granicu, nego samo ciljano, svakog desetog ili pedesetog ili nekog tko izaziva sumnju. Dok je Hrvatska još čekala na ulazak u EU, mnogi Hrvati koji su prelazili granice s čežnjom su gledali prema kućicama rezerviranima samo za državljane EU, pred kojima su kolone ili bile manje ili su išle brže. Kad smo ušli u EU, i Hrvati su se mogli prebaciti u te brže kolone. Ali od petka, 7. travnja 2017., više nema nikakve veze u kojoj ste koloni. Jer nova uredba propisuje da se svi, bez obzira na to bili državljani EU ili neke treće države koja nije članica, moraju podvrgnuti sustavnim kontrolama, koje uključuju skeniranje dokumenata radi provjere u bazama podataka. A takva nova pravila stvaraju veće gužve.
Za Hrvatsku kao turističku zemlju koja je članica EU (pa mora provoditi uredbu), ali nije članica schengenske zone (pa i dalje ima granične kontrole prema ostatku EU), nova uredba i njezin učinak u prvim tjednima provođenja predstavlja katastrofu. Nešto je potrebno učiniti, no da bismo shvatili što je najbolje što se može učiniti, prvo trebamo razumjeti o čemu je ovdje riječ, a nerazumijevanje je obilježilo i neke od reakcija političara (pa i ministra unutarnjih poslova, koji bi trebao najbolje razumjeti stvar) i većinu izvještavanja u medijima. Drugog ili trećeg dana primjene uredbe neki su hrvatski mediji već izvještavali da je uredba ukinuta. Kako bi uopće neki propis, na čijem se usvajanju radilo godinu i pol dana, mogao biti ukinut nakon samo dva dana primjene? Naravno da uredba nije, niti može biti tako brzo ukinuta. Lakoća kojom su mediji i dio javnosti zaključili da je uredba ukinuta govori, nažalost, i o našem iščašenom shvaćanju vladavine prava i samog EU. Posebna priča je iščašeno shvaćanje EU koje je pokazao ministar Vlaho Orepić kad je izjavio da je uredba nametnuta državama članicama odlukom Europskog parlamenta; istina je zapravo da su države članice u studenom 2015. same predložile Komisiji da izradi upravo ovakvu uredbu o sustavnim kontrolama, da su poslije ministri iz svih 28 država to podržali, a na kraju premijeri i predsjednici blagoslovili.
Fleksibilna primjena uredbe
Ključ rješenja nije u ukidanju uredbe, nego u njezinoj fleksibilnijoj primjeni. U samu uredbu unaprijed je ugrađena mogućnost da se, u situacijama kad sustavne kontrole stvaraju velike gužve, te gužve smanje tako što se privremeno ukine režim sustavnih i vrati režim ciljanih kontrola (dakle, ne baš svakog državljanina EU). No, za takvu fleksibilnost potrebna je suradnja susjeda.
Zbog toga bi bilo poželjno ne optuživati Slovence za nekakvu krivnju ondje gdje takve slovenske krivnje (barem zasad) nema. Nije Slovenija kriva što je donesena nova europska uredba. Nije kriv ni imaginarni Bruxelles, nego svih 28 država članica. Traženje krivca neće poništiti uredbu, ali traženje fleksibilnije i koordiniranije primjene te uredbe može riješiti problem s gužvama.
>>Ili će Slovenija braniti schengensku granicu ili nas više neće biti u Schengenu
>>Izbjegnite gužvu! Donosimo popis svih graničnih prijelaza
