Robert Pauletić je već nekoliko mjeseci član Domovinskog pokreta. Danas je na svojem Facebook profilu komentirao obilježavanje obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluja u Kninu. Pauletić je objavu naslovio: 'Vrijedi li jedna srpska žrtva zaista tisuću hrvatskih?', a u njoj se referirao i na govor Anje Šimprage i na objavu Borisa Miloševića.
Objavu prenosimo u cijelosti:
VRIJEDI LI JEDNA SRPSKA ŽRTVA ZAISTA TISUĆU HRVATSKIH?
Već desetljećima je isto, hrvatski mediji (pod kontrolom onih koji ne vole Hrvatsku) stvaraju lažni dojam da je ovdje bio građanski rat, agresor se ne imenuje, a ako je tko činio zločine, tko bi ih drugi činio nego - Hrvati? Mi smo valjda i sami sebe napali, vjerojatno zato što smo nepopravljivi, divlji fašisti?
U mainstream medijima se već desetljećima papagajski navode slučajevi s neprestano istim žrtvama: naravno, žrtvama s agresorske, srpske strane. Imam dojam kao da jedan ubijeni sa strane napadača na Hrvatsku dobiva isti medijski prostor kao tisuću naših civilnih žrtava iz Vukovara, Škabrnje, odasvud!
Mi Hrvati smo dopustili da nas nakon ratne pobjede medijski okupiraju. Zato većina Hrvata i glasuje za onu političku opciju, navodnu desnicu, koja u vlast nerijetko inkorporira otvorene ili prikrivene mrzitelje Hrvatske.
Ovih dana doživljavamo vrhunac toga pristupa medijskog specijalnog rata: ogroman prostor na televiziji i u novinama, nimalo slučajno, sa svojim "ljudskim pričama" dobivaju oni koji su sad i službeno dio vlasti: djevojčica iz srpske kolone izbjeglica, te potpredsjednik Vlade kojem je u Oluji ubijena baka. Tako se agresorskoj strani daje ljudski pečat, pobuđuje sućut, otupljuje oštrica agresorske krivnje, a usput na našu slavnu Oluju baca tamno svjetlo. A gdje su priče o našim žrtvama, o našoj mrtvoj djeci, o našim poklanim civilima? O tome nije zgodno pričati, zbog međunarodne javnosti?
Hrvatice i Hrvati, naše žrtve, više nego ikad dosad, nijemo vapiju u nebo da ne budu zaboravljene, da ih ne prebrišu iz sjećanja oni koji su nas medijski i politički okupirali, pa nam sad sjede u državnoj vlasti i još nam i lekcije dijele!
Da, to je istina. Stalno se u medijima i u političkom životu nameću tih nekoliko zločina s Hrvatske strane, a stalno se prešućuju brojni zločini koje su počinili Srbi. Kao da ništa prije '95 ne postoji... Isto tako i poslije '95, jako se pazi o čemu se izvještava. Pa tako npr. nema niti jednog teksta o tome kako se i nakon "mirne reintegracije" Hrvati nisu mogli vratiti u svoje kuće u Baranji... Naravno, niti Dokumenta niti jedna druga organizacija ne bavi se time, za njih žrtve s Hrvatske strane kao da ne postoje. Nameće se teza da pričati o tome nije politički korektno... Nije u redu sada se nabacivati nekim brojkama, po tome mjeriti težinu zločina, no puno gore od toga je ignorirati nebrojene zločine i fokusirati se na svega par njih koje je počinila Hrvatska strana (za neke nije niti to sigurno)...