Kakvo nam je to besplatno školstvo kad smo, osim udžbenika, bilježnica, jezika i različitih drugih aktivnosti, sad dužni plaćati i toaletni papir školama koje pohađaju naša djeca. To pitanje postavila nam je ogorčena mama jednog gimnazijalca, koja tvrdi da je posljednji biser doživjela prošlog tjedna kad ih je na roditeljskom sastanku razrednik zamolio da s pedeset kuna pomognu financirati nabavu toaletnog papira te ostalih higijenskih potrepština.
Ono što nas je šokiralo, za brojne roditelje, nastavnike i ravnatelje, ne samo zagrebačkih nego i mnogih škola diljem Hrvatske, čini se da je posve uobičajeno.
- Plaćam sve i svašta. Moje djevojčice ne razbijaju prozore, ne šaraju po zidovima, ne kradu spužve, ali svako malo dođu iz škole i traže dvadeset kuna za jedno, deset za drugo... - priča nam jedna splitska majka, uz napomenu da joj nije problem to platiti, ali je, tvrdi, ljutita što je svi uvjeravaju da je školovanje besplatno.
Ravnatelj druge zagrebačke gimnazije Drago Bagić, jedan od rijetkih koji je o toj temi bio voljan razgovarati, kaže da se oni ponašaju dosta racionalno i nastoje se pokriti s onim što dobiju od grada, ali ako se pojavi neki nepredviđen trošak, recimo, pokvari se kompjutor, razbije staklo i slično, prisiljeni su tražiti pomoć roditelja.
Pomoć i za fotokopiranje skripti
- Prisiljeni smo moliti roditelje da nam daju novac za kupnju toaletnog papira, ali i za fotokopiranje određenih skripti. Recimo, ako profesor iz stranog jezika mora iskopirati 500 primjeraka neke skripte, jasno je da ćemo novac, kad ga nema, tražiti od roditelja. I mislim da ih iz takvih troškova ne treba isključivati - smatra Bagić i ističe: - Ja se zalažem za participaciju poput one u zdravstvu. Predlažem da svaki učenik mjesečno u troškovima svoje škole sudjeluje s deset ili 20 kuna. Ako može participacija u zdravstvu, zašto ne bi mogla u školstvu - pita se Bagić.
Nebuloznim taj prijedlog ocjenjuje predsjednik Školskog sindikata "Preporod" Vinko Filipović, naglašavajući da se kao roditelj i nastavnik protivi takvom načinu rješavanja problema.
- Ako grad Zagreb ne može financirati sve potrebe svojih škola, pa tko onda može?! To samo opravdava moje mišljenje da je decentralizacija školstva trebala kako bi se rasteretio državni proračun, a ne kako bi školstvu bilo bolje. Nedopustiva je participacija u školstvu, država mora osigurati novac za prosječan prihvatljiv materijalni standard škola - zaključuje Filipović.
Plaćanje besplatnog školovanja
Ni pomoćnici ministra prosvjete za financije Mariji Došen ideja o participaciji u školstvu nimalo se ne sviđa.
- Svi gradovi i županije morali bi moći pokriti tekuće troškove svojih škola. Novac za to dobiju unaprijed iz Fonda za poravnavanje i nitko za to ne treba uvoditi dodatni prirez ili tražiti novac od roditelja - kategorična je pomoćnica Došen.
Ni pročelniku gradskog Ureda za obrazovanje u Zagrebu Ivici Lazanji nije jasno da škole ne mogu pokriti toškove onim što dobiju. - Čudno je to posebno zato što im je mjesečna svota novca veća i 55 posto. Škola kao ustanova dobije 2500 kuna, po razrednom odjelu dobiju još 250 kuna te još od 19 do 23 kune po učeniku. Mjesečno za 65 zagrebačkih srednjih škola izdvajamo više od milijun i dvjesto tisuća kuna - objašnjava Lazanja. Njemu se također ne sviđa ideja o participaciji u školstvu, a protivi se i "žicanja" od roditelja. Izlaz, tvrdi, treba pronaći unutar sustava obrazovanja, ali s obzirom na opće siromaštvo i činjenicu da za obrazovanje izdvajamo samo 3,2 posto bruto društvenog proizvoda, roditelji će nastaviti plaćati besplatno školovanje svoje djece.
Irena Kustura
