Fraktura je uoči Interlibera objavila novu knjigu Miljenka Jergovića, roman “Herkul” koji je, kako se čini, deseti autorov roman. Prvi mu je bio roman “Dvori od oraha” objavljen 2003. godine, a onda se Jergović javljao romanima u dosta pravilnom ritmu od oko osamnaest mjeseci, mijenjajući nakladnike, a posljednjih se godina ustalio baš kod Frakture i urednika Seida Serdarevića koju mu je objavio ukupno trinaest knjiga od kojih su neke i reprinti poput zbirke priča “Sarajevski Marlboro”.
I dok je nakladnik “Herkula” nazvao opominjućom satirom, opremivši je karikaturalnim i vrlo slikovitim, uspjelim crtežom Vedrana Klemensa na naslovnici knjige, može se reći da ovaj roman ima i svoju snažnu distopijsku notu. Ukratko rečeno, riječ je o romanu upozorenja, o semaforu čije je svjetlo na prijelazu iz žutoga u crveno, o svojevrsnom VAR-u koji će poništiti ne samo jedan, nego i nekoliko neregularnih i necivilizacijskih zgoditaka s kojima se proteklih mjeseci ovo hrvatsko društvo sve više i sve sluđenije hvasta. Naravno, Jergović je opet dosljedan sebi pa je ishodište romana u Bosni i Hercegovini pa i u Sarajevu, u njegovim ratnim danima i u njegovim izbjeglim stanovnicima koji su grad napustili kada su ratne trube već odzvonile svoje, našavši utočište i bolji život u Beču.
Zoran i Borka utekli su iz sarajevskog poslijeratnog stresa uz svesrdnu pomoć i gurkanje Borkinih roditelja, idealističnog generala JNA koji se nije htio odazvati srpskim genima te je za vrijeme dugogodišnje srpske opsade Sarajeva zauzeo neutralnu pozu i njegove žene generalice koju je u samo nekoliko šahovskih poteza poharao rak. U Beču su Sarajlije uz pomoć šarmantnog Kasima, generalova kolege iz vojske koji je postao mondeni chef, brzo život hrabro uhvatili za rogove dobivši i blizance koji su rođeni baš na godišnjicu generalove smrti koja je opasno zaudarala na bezuvjetno samoubojstvo. Druga paralelna priča ovog romana bavi se Antom Gavranom iz Zenice koji je još nekako odmalena bio ustašofil. A to se ustašofilstvo još pojačalo za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji, kada Gavran napušta Bosnu i odlazi kao dragovoljac u Hrvatsku, braniti stoljetna hrvatska ognjišta gdje kao ljuti hosovac dobiva nadimak Ćumur.
A u tom poslu postaje i general, ali nema baš puno prilika za pobjedničko slavlje i likovanje jer mu voljena žena, inače pravoslavka Evangelina, rađa sina Herkula, koji se i ne razvija baš onako kako bi se trebao te su mu doktori dijagnosticirali nešto između umjerene i teže mentalne retardacije. U trećem dijelu romana, Jergović brutalno, uz dosta karikaturalnosti, spaja Zorana i Borku s Ćumurom, Evangelinom i Herkulom, i to u jednom dalmatinskom novokomponiranom turističkom mjestu u kojem je beton pojeo kamen, a profit bukvalno požderao duhovnost. U tom dinamičnom i neželjenom, gotovo slučajnom sukobu dvije jako različite, a opet i slične bosanske obitelji, nekako se metaforički odražava čitava naša današnja hrvatska stvarnost prepuna bizarnih obrata i karikiranih sudbina.
U pedesetak stranica ispisana je moguća budućnost jedne zemlje koja je članica Europske unije, koja ima uglađenog premijera koji se hvali znanjem stranih jezika, ali i nogometnu reprezentaciju koja je strah i trepet i boljih i bogatijih i moćnijih nogometnih nacija. U dramatičnom, brutalnom finalu ovog u početku gotovo nježno i obiteljski intoniranog romana, raspada se državni i društveni kostur jedne mlade zajednice, i to potaknut jednom blesavom, krajnje nepotrebnom prometnom nesrećom koja je dokazala svu fatalnost one rado citirane Čehovljeve puške iz zadnjeg čina. Osobno se toplo nadam da “Herkul” neće imati i da nema snagu pretkazanja, ali nisam preoptimističan jer svakodnevne vijesti nikako ne ulijevaju optimizam čak ni među najgorljivije idealiste koji su ostvarili svoj tisućgodišnji san i sada bezbrižno žive svoji na svome s hrvatskom puškom na hrvatskom ramenu i hrvatskom lisnicom u hrvatskom džepu. Ali vrag nikada ne spava. Sezona lova na ideološki pravovjerne idealiste stalno je otvorena, sudbina u ovim krajevima radi prekovremeno.
Može pobjeći iz Sarajeva,ali Sarajevo neće pobjeći iz njega.