Kako komentirate sućut koju je general Gotovina izjavio obitelji
Slobodana Miloševića? Taj je postupak predsjednik Mesić osudio.
– To je njegova osobna stvar, on je tako odlučio. Osobno, sućut
Miloševićevima ne bih izrazio. Uvjereni sam katolik, ali to ne bih
učinio nakon 15 tisuća žrtava u Hrvatskoj i svih patnji koje su Hrvati
proživjeli.
Kad ste preuzeli dužnost ministra obrane, mnogi su vas doživjeli kao
produženu ruku Branimira Glavaša, a nakon raskola u stranci, stali ste
uz Sanadera. No jeste li ipak Glavašev čovjek?
– Nisam ničija produžena ruka, osim ruka Vlade u Ministarstvu obrane i
HDZ-a kojega sam član. Moja je suradnja s Glavašem bila korektna dok je
bio predsjednik Županijskog odbora HDZ-a, a ja predsjednik Gradskog u
Našicama. Danas je on na drugom političkom putu, a ja sam ostao vjeran
HDZ-u.
U anketama o radu Vlade vaše su ocjene
od sredine prema dnu. Dira li vas to?
– Apsolutno sam uvjeren u ispravnost onoga što ovdje radim. Rezultati
moga i rada mojih suradnika već se naziru. Smatram da država u kojoj je
ministar obrane svakodnevno eksponiran ima problem. Kvaliteta našeg
rada je u manjem broju izvanrednih događaja i afera u vojsci. A što se
tiče rada u Vladi, ako sam najgori, ja sam sretan jer to znači da su
ostali moji kolege bolji od mene, a to je dobro.
Neki od najviših časnika HV-a, generalskih perjanica, vrlo su kratkog
fitilja. Recimo, mladi general Kruljac. Zabranjen mu je ulazak u
Australiju, spominje se u aferama, sudario se s tramvajem... Je li
takav čovjek uzor ostalim vojnicima?
– On je vojnički potpuno čist. Njegova je karijera potpuno čista i ono
što se piše ne može biti osnova za zaustavljanje ili prekid vojne
karijere generala Kruljca. Mi ne funkcioniramo po modelu glasina.
Hoćete reći da novinari svojim
napisima pokušavaju zaustaviti karijeru generala Kruljca?
– Dok god te optužbe nisu dokazane presudom, on je posve čist kad je
riječ o događajima u HV-u. Potpuno stojim iza njega.
Najavili ste da ćemo 2015. godine
imati preustrojen sustav, profilirane ljude i moderniziranu vojsku. Je
li to realan rok?
– Apsolutno. Pritom sam mislio na modernizaciju vojske u
materijalno-tehničkom smislu, a kadrovski puno prije. Mi smo sada na
19.500 djelatnih osoba, a projicirane veličine su oko 16 tisuća. Proces
izdvajanja nastavlja se i naši ljudi moraju shvatiti da je sistemu
dugotrajnih bolovanja došao kraj. Ljude moramo priviknuti na nov način
razmišljanja, kako ove koji su u sustavu tako i one koji dolaze, da je
vojnička karijera tek prva u radnom vijeku. Novi vojnici koji dolaze, a
lani su u sustav ušli prvi, jesu vojnici na ugovor koji traje tri
godine, uz mogućnost produljenja na još tri godine ako su obje strane
zadovoljne. Najkvalitetniji će se profilirati u dočasnički kadar s
mogućnošću napredovanja.
Najavili ste da ćete raščistiti sve
afere u MORH-u. Jeste li to obavili ili ste pribjegli metodi vaše
prethodnice, umjesto afera riješili ste se novinara koji su ih
otkrivali?
– Polako. Na koje točno afere mislite?
Recimo na aferu zlostavljanja ročnika,
žena zaposlenih u vojsci pa i seksualnog zlostavljanja dočasnice u
Kabulu.
– Kad je riječ o seksualnom zlostavljanju, pa i ostalima, usprotivio
sam se da se događaji koji su se zbili 2001. godine izvlače iz
konteksta vremena i prikazuju kao da se sada događaju. Ne dopuštam da
se paušalnim ocjenama, bez imena i prezimena, stvara ružna slika o
cjelokupnom časničkom i vojničkom kadru. Otvoreno smo prikazali koliko
je predmeta vođeno, koliko ih je procesuirano i ne možemo govoriti o
prikrivanju.
Koliko je slučajeva seksualnog
zlostavljanja žena Vojna policija procesuirala, a obrade rezultirale
prijavama? Je li itko procesuiran? Ili su svi u vojsci anđeli?
– Apsolutno nisu. Ali nisu ni gori ni bolji u odnosu na druge. Čak
imamo manje afera jer kod naših vojnika stega daje rezultate.
Je li riječ o stegi ili zatvorenom
sustavu iz kojega ništa ne izlazi u javnost?
– Ne, nije zatvoren sustav i ne može biti. U MO je osnovano
povjerenstvo za ravnopravnost spolova, imamo i otvoreni telefon koji
omogućuje prijave takvih slučajeva i apsolutno nećemo telerirati
zlostavljanje, ne samo u smislu muško-ženskih odnosa nego i kad je
riječ o eventualnoj zloporabi nadređenog položaja.
Koliko imamo vojnika u Afganistanu?
Planira li se proširenje misije? Na koliko vojnika i koje bi oni zadaće
trebali obavljati?
– Danas imamo 54 vojnika, pedeset vojnih policajaca i četiri liječnika
u zajedničkom medicinskom timu. Po odluci Sabora, u sklopu hrvatskog
doprinosa uspostavi civilnih institucija te stabilnosti u Afganistanu,
MORH će pripremiti do 150 vojnika za misiju. Mi ćemo i dalje ostati
partneri s Nijemcima i sudjelovati u sklopu njihova kontingenta pa ćemo
tako i odrediti o kojoj će vojnoj struci biti riječ u proširenju
misije. No, radit ćemo, očekujemo, na elementima obuke.
Može li se očekivati da će pješačka
satnija biti uključena u obračun s antivladinim snagama?
– Ne. Naše snage jačine satnije isključivo će biti anagažirane u misiju
ISAF i ona nema zadaću traženja i otkrivanja terorističkih skupina
koje, istina, djeluju u Afganistanu. Za te zadaće ustrojena je druga
misija s posebno obučenim i opremljenim koalicijskim snagama.
Što je s nagađanjima o odlasku HV-a u
Irak? Je li bilo američkog pritiska glede toga?
– Ostalo je samo na nagađanjima. Nikakvih pritisaka nije bilo. Mi smo
rekli koji su naši kriteriji i zašto tamo ne idemo. Naša je obveza,
osim unutarnjih pitanja, pripremiti snage za međunarodna djelovanja, i
za to smo spremni.
Vaš prethodnik Jozo Radoš pripremio je
program izdvajanja osoblja iz sustava, a Željka Antunović pohvalila se
kako ga je lišila 10 tisuća neperspektivnih kadrova. Koliko MORH ima
zaposlenih za vašeg mandata?
– U procesu izdvajanja na osobni zahtjev, dakle nije riječ o
otpuštanju, u 2005. godini izdvojeno je 8000 ljudi. To je vrlo težak
proces koji radimo transparentno, utvrdili smo standarde i poboljšali
odluke o izdvajnaju da možemo zadržati neke ljude koji nam trebaju.
Npr., da se ne dogodi da iz sustava izađu kapetani kanadera pa da za
požarnu sezonu moramo tražiti nove na ugovor o djelu. Promijenili smo i
odluke o otpremninama zbog čega se velik broj službenika odlučio na
odlazak. Najava ukidanja vojnog roka provlači se već godinama. Osim što
su ročni vojnici veliki balast za vojni proračun, od njih neke
konkretne koristi, budimo realni, nema, vojna je obveza nužno zlo.
Dokad će ona trajati? Što znači
zamrzavanje vojne obveze?
– To znači da bi taj institut u zakonu ostao jer ako ga jednom ukinete,
ne možete ga aktivirati bez promjene zakona. Išli bismo s izmjenom
Zakona o obrani, ako se s tim suglase zastupnici, a pratile bi se i
obrambene potrebe zemlje te popuna profesionalnog sastava. Ako to
dobijemo uz dragovoljni vojni rok, koji ostaje, Vlada bi mogla odlučiti
o zamrzavanju, odnosno po potrebama aktiviranju vojnog roka.
Spominjali ste mogućnost da se neke
generacije, ako ne bude potreba, posve poštede vojne obveze?
– Da. Ako se procijeni da je vojska kadrovski popunjena i nema većih
ugroza, ne bi se pozivali mladići na služenje vojnog roka.
Što je s nabavom borbenih oklopnih
vozila, ključnim projektom MORH-a?
– Odluka još nije donesena. Ponuđači su poprilično agresivni u svojoj
medijskoj promociji, što je dopušteno, no ponude su još na vagi.
Zanimljivo kako su stavovi i jednih i drugih ponuđača u našim medijima
bitno povoljniji, a ponude bitno bolje nego u vrijeme kada je MORH
krenuo s preliminarnim natječajima za njih.
Rekli ste da nam je vojna oprema
stara, tenkovi i više od 35 godina, 80 posto vojne opreme pješaštva
neučinkovito, no jasno je i da nema neke ozbiljnije sigurnosne ugroze,
to više što smo u Partnerstvu za mir i uskoro pod NATO-ovim kišobranom.
– Nitko nikada u HV-u nije propisao materijalni ustroj vojnih
postrojbi. S veseljem ću se pohvaliti da ćemo to u mom madatu donijeti.
Svi su imali sve, a nitko nije imao ništa i tako nije išlo dalje pa
napuštamo korpusnu podjelu zemlje i strukturu snaga koja je u svom
sastavu imala i tenkove T-55. S tenkovima M-84 koje zadržavamo imamo
relativno mlade, mobilne i učinkovite oklopne snage. Sličan scenarij
imat ćemo i s drugim borbenim sustavima kroz zadržavanje novije opreme
i uvođenjem nove.
Često se spominju vaše izjave o
velikom naporu u dostizanju interoperabilnosti, prihvaćanju normi i
procedura. To zvuči zanimljivo i dio je naših obveza. No u praksi
gledano, to se čini malo žešćom kompjuterskom igricom. Časnici nam
govore engleski, informatički su pismeni, imaju meke ruke i ratuju
globalno. Gdje su znoj, blato, žuljevi, miris baruta?
– Nisu postali virtualni vojnici. I oni idu na poligone i vježbaju, a
pogreške im se broje i u kompjutorskim simulacijama. Svi su oni samo
ljudi pa im se može dogoditi i da izgube pušku. Ovakav oblik učenja i
vježbe pojeftinjuje njihovu obuku i nerazmjer troškova postaje manji, a
učinak je isti. Tri tisuće gađanja na simulatoru uvjet je za jedno
ispucavanje granate na poligonu.
Osobna iskaznica
DATUM i MJESTO ROĐENJA
23. lipnja 1960. u Boroviku, općina Đakovo
OBITELJ
supruga Vlatka, djeca Ana, Lucija, Marta i Mislav
KARIJERA
1995. Pomoćnik upravitelja Hrvatskih šuma, uprave Šuma Našice
1990. Voditelj Pravnog odjela HŠ-a
POLITIČKA KARIJERA
2003. Gradonačelnik Našica
2000. Zastupnik
2000. Potpredsjednik i član Županijskog odbora HDZ-a Osječko-baranjske
županije
1998.-2001.
HOBI
Rukomet, brdski biciklizam, tenis
Ne želim se riješiti generala Lucića
U kakvim ste odnosima s generalom
Lucićem?
– Dobrim. On je glavni vojni savjetnik predsjedniku Republike i meni.
No ipak ste imali nekoliko sukoba, čak
javnih?
– Pa nisu to bili sukobi, nego samo želja da se odnosi postave onako
kako su utvrđeni zakonom.
Tko je onda predsjednika Republike
pogrešno informirao o nabavi kamiona?
– Ne znam, niti me to zanima. S predsjednikom sam o tome razgovarao i
razjasnio sve okolnosti vezane uz taj predmet.
Želite li se riješiti generala Lucića?
– Ne. Zašto bih? Mi raspravljamo otvoreno, a svaki od nas ima svoju
razinu nadležnosti. On mi je savjetnik u dijelu o kojem ja kao ministar
ne znam, niti moram znati jer nemam ambiciju biti vojnik.
Iskrilo je i između vas i predsjednika
Mesića?
– Nije iskrilo. Riječ je o početku suradnje i privikavanju na metode
rada. Danas imamo neposredan kontakt i vrlo se često čujemo,
konzultiramo. Suradnja je odlična, kao i rezultati.
