Točno je da sam njegov politički stvoritelj. Da, ja sam ga stvorio. I to od blata! – u dahu je izgovorio Branimir Glavaš portretirajući Berislava Rončevića, bivšeg ministra obrane i unutarnjih poslova, te najvišeg državnog dužnosnika kojemu se sudi zbog korupcije.
Suđenje Rončeviću zbog afere Kamioni (kupnja vojnih vozila mimo pravila koja nalaže Zakon o javnoj nabavi, a uz pogodovanje jednoj tvrtki i nanošenje štete proračunu u iznosu od 10 milijuna kuna) trenutačno je najjači argument koji se može podastrijeti Bruxellesu da su se hrvatske vlasti odlučile obračunati s korupcijom na najvišoj razini.
No, ne još tako davno za Rončevića nitko nije ni čuo. Na političkoj sceni osvanuo je prije nešto više od šest godina, i to doslovno preko noći. “Proslavio” se čim je otvorio usta. Javno je izjavio kako sve što je postigao može zahvaliti Glavašu, čime je cijeloj Hrvatskoj već u startu priznao da je politička kreacija Branimira Glavaša. – Nije mi bilo ugodno zbog te njegove izjave. Bilo me stid što lupeta gluposti – kaže Glavaš oslikavajući Rončevića kao osobu podložnu utjecajima, kojom dominira palanački (malograđanski, op. a) mentalitet.
Kako kaže šef Sanader...
– Došavši u Zagreb činio je sve da bi se uklopio u novu sredinu i smatrao je da to može najbolje postići tako da se ponaša onako kako će odrediti šef stranke, Ivo Sanader – govori prvi politički mentor bivšeg ministra.
Da bi što bolje opisao Rončevićev karakter, Glavaš je ispričao kako je ovaj ušao u izvršnu vlast. Podsjeća da je 2003. godine, nakon parlamentarnih izbora u kojima je HDZ osvojio vlast, središnjica stranke imala svojevrsni dug prema osječko-baranjskoj organizaciji. Glavaš je u unutarstranačkim razračunavanjima Sanaderu pomogao da svrgne Ivića Pašalića i preuzme HDZ, a usto je ova stranka dobila značajan broj zastupnika zahvaljujući glasovima Slavonaca.
– Logično je stoga bilo da participiramo u izvršnoj vlasti – kaže Glavaš dodajući da je razmišljao koga postaviti za ministra obrane, a koga za zamjenika ministra policije. – Jednu večer nazvao sam Rončevića i pitao ga hoće li biti ministar. Iste sekunde odgovorio je da hoće. Uopće nije pitao ministar čega! On je pravnik, no bilo mu je svejedno hoće li biti ministar kulture, gospodarstva ili prometa. Za to uopće nije pitao. Samo je bilo važno da bude ministar – ističe Glavaš. Kaže da je pitao Rončevića i zna li koji strani jezik, na što je ovaj odgovorio da ne zna i dodao da “nema veze, naučit ću”.
Do trenutka kada ga je Glavaš izvukao iz šešira, Rončević je živio svakodnevicom prosječnog stanovnika hrvatske provincije. Rođen je 23. lipnja 1960. godine u Boroviku kraj Đakova, no odrastao je i živio u Našicama, gdje je išao u osnovnu i srednju upravnu školu. Studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a nakon studija ponovno se vratio u Našice, gdje je ostao sve dok nije postao ministar.
Berislav Rončević odrastao je u prosječnoj obitelji. Majka je bila kućanica, a otac je radio u šumariji u Našicama kao šumarski tehničar. Berislavov brat Jakob je inženjer strojarstva, a živi i radi u Našicama. Obitelj se ni po čemu nije isticala. Nisu bili imućni, ali ni sirotinja. Način života koji je Berislav Rončević vodio do 43. godine bio je tipičan za osobu koja nema ozbiljnijih ambicija. U Našicama doznajemo da se kao dijete i mladić ni po čemu nije isticao. Neko vrijeme igrao je rukomet u tamošnjem klubu “Partizan”, no ta epizoda nije dugo trajala, niti se B. Rončevića pamti kao rukometaša. U klubu, unatoč velikom trudu i raspitivanju, nismo uspjeli pronaći čak ni skupnu fotografiju na kojoj bi bio B. Rončević. Nitko nam nije mogao precizno reći koliko je dugo igrao, no zato su svi znali da je 2000. godine, u periodu kada je nakratko ušao u Sabor, postao predsjednik Rukometnog kluba Našice.
Oženio se mlad
Prvi posao nakon fakulteta Rončević je dobio u šumariji u Našicama, gdje mu je radio i otac. Radnici koji ga se sjećaju iz tog vremena kažu da je Bero, kako ga zovu, prije dolaska u šumariju tri mjeseca radio kod izvjesnog Fiće na građevini gdje je opsluživao miješalicu za beton. Prvo radno mjesto bilo mu je šumski radnik – sjekač. No, naši sugovornici, koji su htjeli ostati anonimni, kažu da je Bero bio drvosječa samo na papiru, a da je stvarno odrađivao pripravnički staž kao pravnik i čekao da se oslobodi radno mjesto u pravnoj službi. Iz Hrvatskih šuma, Uprave šuma Našice, nije se maknuo sve do 2003., kada je postao gradonačelnik Našica.
Oženio se vrlo mlad, nedugo nakon što je diplomirao. Supruga Vlatka Rončević, rođena Cindori, nekoliko je godina mlađa od njega, po zanimanju je medicinska sestra, također iz Našica. Imaju četvero djece, Anu, Luciju, Martu i Mislava. Isprva su živjeli u stanu u zgradi u neposrednoj blizini šumarije u kojoj je Bero radio, a životne kvadrate povećali su tek kada su nevolje pritisnule Antuna Kapraljevića, bivšeg saborskog zastupnika HNS-a. Kapraljević se zadužio kod kamatara i više nije mogao otplaćivati dugove pa je ostao bez doma. Kapraljevićevu kuću, koja je otišla na bubanj za 38.000 njemačkih maraka, kupio je Rončević.
Eh, kad se samo sjetim, iz cega je nastao B. Glavas......navrne mi....mucnina!!!!!