Četiri lokrumske maskote – magarci Royal, Max, Ćiro i Lazar – koje su javnost i Društvo za zaštitu životinja Dubrovnik spašavali i prije šest godina konačno su, kažu iz te udruge, našli svoju stalnu adresu – na Braču. Prije nepunih mjesec dana magarci su “preko noći” nestali s Lokruma da bi ih zaštitari pronašli na OPG-u Antunović u Kuni Pelješkoj. Jučer su pak, zahvaljujući angažmanu udruga Bračke šape i Zemlja za nas, općina Sutivan i Nerežišća, supetarskih vatrogasaca te prijatelja s Brača, iz Splita, Čilea, Novog Zelanda, Engleske, Australije, uselili u nastambu u masliniku šefice udruge Bračke šape, Tine Duk, gdje će i ostati do kraja svog magarećeg života.
Zamalo završili u kobasama
Za magarce se, podsjetimo, prvi put čulo 2014., kada su se četiri magarca, magarica i konj našli kao “pokretnina” u stečajnoj masi propalog društva Park Prevlaka u većinskom vlasništvu države. Stečajni upravitelj Vlaho Monković govorio je da nemaju novca i ne mogu se brinuti o životinjama. Tovare i konja, starog 30 godina, kupio je nekadašnji mesar i klaoničar Božo Deranja iz Gruda za 6500 kuna, a kako “nisu roba od velike vrijednosti”, htio ih je, tvrdio je, prodati dalje za 10.000 kuna.
– Ako toliko u idućih nekoliko dana nađu zaštitari, dat ću ih njima. Magaricu ću zadržati za svojih pet unuka – kazao je tad za Večernji list Deranja. Dubrovački zaštitari tad su prikupili 10.000 kuna “otkupnine” za magarce, a iako im je utočište nudio OPG Mila Antunovića iz Kune Pelješke koji na imanju i danas ima 80-ak magaraca u turističke svrhe te za proizvodnju magarećeg mlijeka, zaštitari su ih radije prepustili Javnoj ustanovi Rezervat Lokrum, gdje su postali atrakcija za turiste. No ne i trajna.
Prostor Lazareta u kojem su boravili magarci ponovno će se otvoriti posjetiteljima “kao svojevrsna oaza mira uz odgovarajuću interpretaciju povijesnog značaja te vrijedne kulturne baštine koja im je dana na upravljanje”, kazao je ravnatelj Lokruma Ivica Grilec za Dubrovački vjesnik.
– Izolirani od javnosti, magarci su godinama boravili u neodgovarajućim prostorima s nedostatnom skrbi – objašnjavao je, a kako je rezervat upisan i kao vlasnik magaraca, ponuđeni su upravo Antunoviću, koji se i šest godina ranije nudio kao spasilac.
– OPG će ih sada konačno resocijalizirati u svoje matično stado, a s obzirom na dugogodišnje iskustvo i znatno bolje skrbiti o njima – kazao je Grilec.
No kako dubrovački zaštitari ovoga puta “pušu i na hladno” i ne sviđa im se način “resocijalizacije” u ekonomske svrhe u Kuni Pelješkoj, u suradnji s udrugom Bračke šape četvorka je, prema riječima voditeljice udruge Sandre Sambrailo, “dobila rajsko mjesto za život na Braču, bez straha da će završiti u Istri ili Italiji u klaonici gdje često završavaju mužjaci koji nisu za rasplod”.
Cvjeta biznis s tovarima
– Na OPG-u Antunović preferiraju ženke. Mužjaci nisu za rasplod pa se bojimo da će procijeniti da od njih neće imati koristi i ne trebaju im. Zato smo im mi našli bolji smještaj gdje će živjeti u miru – kazala je Sambrailo, ističući kako u današnje vrijeme cvjeta biznis s tovarima, koji nerijetko završavaju u kobasama ili na slavonskim imanjima, samo kako bi se na njih ostvarili poticaji.
Zato je ponuda Tine Duk iz Bračkih šapa da se Royal, Max, Ćiro i Lazar udome u njezinu masliniku bila puno sretnija opcija. Tina Duk kaže kako se magarci već osjećaju kao doma, pasu i brste zelenje na 5000 kvadrata maslinika, a bude li im nedostajalo hrane, nabavit će. U njihov smještaj, ogradu... već su uložili oko 10.000 kuna, a sad trebaju skupiti i 4000 kuna za kastraciju.
– Jako dobro se slažu, no tako će biti mirniji – kaže Duk.
Milo Antunović kazao nam je kako je on, da bi izbjegao pompu, bez prigovora prepustio magarce zaštitarima. Ipak su ih oni, priznaje, i platili prije šest godina.
A gdje je konj? je li on ostao na životinjskoj farmi???