RATKO RUDIĆ NE OPRAŠTA VRDOLJAKU Pizzerija Maslina, Kaptol centar, Pri zvoncu (veljača 2024.) Nije lako napraviti zanimljiv film o sportu u kojem igrači nose dresove na glavi. Vaterpolo. U glavnoj ulozi najtrofejniji trener na svijetu Ratko Rudić. A film traje li traje. Skoro k'o "Titanik". Vjerovali ili ne – nije dosadan. U birtiji poslije projekcije čestitam redatelju Aćimoviću, a on me upozori: – Ne pitaj Ratka ništa o Tončiju Vrdoljaku. To ga ljuti.
Pružim ruku Rudiću. – Ratko, čestitam! Dejan je od tebe napravio Roberta DeNira. Smije se. A ja mu postavim samo jedno pitanje. Ono zabranjeno. – Jesi li oprostio Vrdoljaku? – Ne. O njegovim filmovima možemo pričati. O njemu ne. Kuršlus između njih očito je prevelik. Nema tu mirenja. Ni opraštanja.
Sigurno se neće pomiriti ni Bruno Petković i Robert Jarni. Kaznila Disciplinska komisija HNS-a plavu devetku s 5000 € jer je Roberta nazvao klaunom. I svi o tome šute. Svima je to normalno osim glumcu Danku Ljuštini, s kojim se u principu slažem. – Znaju li ljudi koji su kaznili Petkovića što je to klaun? On je apsolutni velikan scenske umjetnosti. Gledao sam uživo Pavlova, kralja klaunova, i uživao. S njim smo se smijali i s njim smo plakali. Kada ti netko kaže da si klaun, to je najveći mogući kompliment. Jarni bi trebao zahvaliti Petkoviću – priča mi Danko Ljuština, koji je prije nekoliko dana proslavio 72. rođendan.
I to kako. Vedran Mlikota mu pozvonio na ulaznim vratima. – Ajmo, Ljuc, na kavu. Pa rođendan ti je! Danko se spusti. Sjede u limuzinu. A Mliki pravac kod Draška "Pri zvoncu". I eto ti ludila. Miroslav Škoro doteglio je nekoliko kartona svog čuvenog vina. Goran Navojec oglodao sve teleće koljenice koje su bile servirane.
A ni ostali se nisu štedjeli.
Gledajući Navojeca kako rukama vrti koljenice, Danko ljubomorno primijeti:
– Gogo ne izlazi iz uloge Mrkomira.
Kad su htjeli platiti ceh, gazda Draško odmahnuo je rukom.
– Nemojte biti smiješni.
VEZANI ČLANCI:
Dan prije u pizzeriji Maslina gitarist Paganini benda Darko Ratkovski Rale proslavio je 64. ročkas.
Kralj požara i ping-ponga.
Najveći dioničar među glazbenicima.
Uz dečke iz benda operni pjevač Tvrtko Stipić i trojka bez previše sluha – Šokota, Leka i ja.
Koliko je tu bilo smijeha.
I duhovitih priča za TV sapunicu.
O tome i o premijeri komedije "Agencija za sreću" nekom drugom zgodom.
O ljubavi glavne glumice Gavranove nove komedije Nevene Vukes i njenog voljenog Marka već iduću nedjelju.
To je ljubavna priča za Shakespearea.
Za osvježavanje duše.
I bockanje uspavanih emocija.
NAJTUŽNIJI I NAJSRETNIJI DAN U MOM ŽIVOTU
Kamenita vrata, Mirogoj (veljača 2024.)
Odlepršala još jedna veljača iz naših života.
Kratko je trajala.
Meni život obilježio 9. veljače.
Najtužniji i najsretniji dan u mom životu, koji se lagano ljulja ka horizontali.
Tog dana umrla je moja majka Kata. A ja sam prestao biti dijete.
Istog datuma, u isti cajt, rodila se moja unuka Uma. Otad njeno srce lupa u meni.
Stara majka Kata hodočastila je svake nedjelje na Kamenita vrata.
9. dana veljače i ja sam, preko puta Gospine slike, palio svijeće.
Za nju, obitelj, prijatelje i sve ljude svijeta.
Sutradan posvećujem pažnju Umi.
Znam da su njoj krpe draže od mog zagrljaja.
Ipak joj za 16. rođendan darujem kuvertu.
U njoj napisah:
Draga Uma,
što sam stariji, sve manje ljudi puštam u orbitu oko svoje duše.
Od tvog rođenja, prije 16 godina, ti si moja najveća ljubav.
Pokretač moga srca.
Volim da si tu.
Ne zato što si moja unuka,
nego zato što si posebna.
Draga moja Uma,
ono što je prošlo,
prošlo je.
Što donose novi datumi,
ne znamo.
Voli sebe.
I sve one koji te vole više od sebe.
A tvoj stari deda jedan je od njih.
Svratio sam taj dan i na Mirogoj. Da stavim ružu na grob majke Kate.
Kako je 9. veljače u Travniku rođen nogometni kralj kajkavskog sevdaha, eto me i na Ćirinom zadnjem počivalištu.
Veseli me što će "mali" Miro urediti grobnicu nad kojom će dominirati bijeli šal.
Preko ceste.
Prvi Ćirin komšija na Mirogoju. Josip Kuže.
Dragi kume i prijatelju, puno fališ.
JANJE ZA BIDENA ILI TRUMPA
Halo, Las Vegas, Gavella (veljača 2024.)
Moj zakržljali mozak nikako ne može probaviti kako jučer i danas mogu biti istovremeno.
A mogu. Itekako mogu.
Zove me iz Las Vegasa prijatelj Branko Borgudan.
– Koje je kod tebe vrijeme? – pitam.
– Jedan od nas je u ponedjeljku, a drugi u utorku. Pa ti pogađaj – uzvrati.
Ma što ja tu imam pogađat' kad mi apsolutno ništa nije bistro. Ni vrijeme. Ni vremenske zone.
– Bio sam jučer sa Zovkom Orsatom u restoranu "Top-bar" koji su nedavno otvorili on, Davor Šuker i Dubrovčanin Sejo Kasić.
– Ima li naših?
– Prvi njihovi gosti bili su Marijan Kustić, predsjednik HNS-a, i izbornik Zlatko Dalić sa suprugama.
– Vidiš li Marka Rubelja?
– Nedavno je bio na sistematskom pregledu u klinici Cleveland. Jedan od osnivača te prestižne klinike je naš purger Tomislav Mihaljević. Kad je prije pregleda Rubelj spomenuo njegovo ime, svi doktori i medicinsko osoblje izrazili su veliko zadovoljstvo i poštovanje što im je Mihaljević šef – nastavlja Borgudan.
– Na prošlim američkim predsjedničkim izborima dobio sam od tebe janje kladeći se na Bidena. Nudim revanš.
– Moj favorit je opet Trump. Iako ga gaze sa svih strana.
– Pa znaš da je želio staviti pod kontrolu američki rezervni fond koji broji bilijune dolara.
– Znam. Slično je pokušao i Kennedy.
– I još si za Trumpa?
– Da!
– Janje na ražnju?
– Može!
Čestitam Branku rođendan i pitam ga kad se vraća u Zagreb.
– Sredinom travnja. Nedostaju mi Nada, unuk Toma i prijatelji. Istina, uživam gledajući na Skypeu kako unuk Toma već ukucava riječi "mama", "tata", "baka", "deda", a još nema ni dvije godine – ponosan je deda.
Baka Nada Abrus redovito ga informira, a meni prav za prav. Još nije jasno tko je od nas dvojice u ponedjeljku, a tko u utorku. Sve mi se smotalo.
Nakon bla-bla s Amerikom eto me u Gavelli na generalki "Kraljeva".
Dolenčić je Krležinu limunadicu od teksta, koju bi našvrljao svaki talentiraniji pučkoškolac, pretvorio u Chivas.
Uklopio bi se u ovaj čudesni ansambl "Kraljeva" i Baby Lasagna s "Rim tim tagi dim".
Jer to je priredba za Euroviziju. Za publiku. I za nagrade. Puno njih.
Nakon generalke po kišici cupkam doma i pišem poruku Kreši:
"Ne diraj ništa. Imaš bingo!"
Vic tjedna:
Dođe plavuša na kiosk: – Prosim vas Nedjeljni Večernji i cigarete. – Koje? – pita prodavačica. – Kako koje? Pa, ja sam!
