Je li Hrvatska imala drugog izbora osim da se u ime europske solidarnosti svrsta u prvu borbenu liniju u diplomatskom ratu protiv Rusije?
Ako se Slovenija mogla izuzeti u ime zaštite svojih državnih interesa, i ako je to moglo još desetak članica Unije, mogla je i Hrvatska zauzeti oprezniji, ako ne i neutralniji stav u borbi kojoj se ne vidi ni kraj ni konac. Ne bi smjelo biti dvojbe o tome gdje je strateško mjesto Hrvatske u sve zaoštrenijem (geo)političkom sukobu između Europe, koja prolazi kritičnu fazu novoga formiranja, čak i nazadovanja, i Rusije koja s Putinom u svakom pogledu, osim demokratskom, sve više napreduje kao stara-nova imperijalna sila. Za malu zemlju kakva je Hrvatska ima više načina da izrazi solidarnost sa Zapadom, da osudi (ruski) zločin, a da ne sudjeluje u kazni tako da ugrozi svoje vitalne interese.
Točno je da su oni primarno u Europi; ako se ne mora, ne treba se odricati ni interesa koji na pozitivan način mogu biti vezani i uz Rusiju. Ako je Putin stvarno koristio diplomatsku mrežu za obračun sa svojim nekadašnjim agentom (koji je sa svim tajnama prešao na britansku stranu), onda je javnost prikraćena za dokaz da ruski predsjednik ne spada u fino europsko društvo. Ako državnici koji odlučuju o odmazdi raspolažu čvrstim podacima da je baš rusko ime na otrovu koji truje odnose Europe i Rusije, dužni su ih dati svojim državljanima. Bilo bi manje sumnje gdje je mjesto Hrvatskoj u toj opasnoj diplomatsko-političkoj zavrzlami, s kojom se hrvatske pozicije u Moskvi opet vraćaju ispod nule.
Nije Putinu prvi put da na nedopušteni način operira na Zapadu, a ne samo u svojoj zemlji; opasno je zvanje biti njegov politički protivnik, to se znalo i dosad, ali mu se gledalo kroz prste. Najveće zapadne demokracije nisu ušle u rizik novoga hladnoga rata zbog jednoga čovjeka, pa ni zbog zaštite sakrosantnog načela slobode i sigurnosti ljudi. Na (vi)djelu su sve ozbiljnije suprotnosti u novoj borbi za prevlast u svijetu. Nakon Krima, Osetije i Sirije, nitko ne može znati gdje su granice Putinovih imperijalnih pretenzija. Jesu li velike (ne)prilike za odlučnije odgovore već propuštene kad je Rusija širila svoje granice i demonstrirala silu? Ruski vladar dobio je od Rusa novih šest godina neograničene vlasti. Dosad je izazivao simpatije dok je pokazivao vlastite mišiće; sad izaziva strah, kad pokazuje mišiće sve moćnije države. Od Zapada se očekuje odlučnost koja neće voditi ratu, čvrstina koja neće završiti u neprijateljstvu. Hrvatska je premala da ne bi znala razlikovati sve opasnosti sukoba iz kojeg se ne može izuzeti, ali u kojem ne mora biti na dobitku.
Kakvi su interesi plenkovića? Uništiti hr?