Pjesma je “pala” već u autobusu za Cres. Točnije, negdje oko Ravne Gore. Sasvim spontano izvadila se gitara dok su se grickali putni sendviči, a oduševljenje je raslo kad su stigli na Krk i približavali se trajektu koji iz Valbiske vozi prema Meragu. Zvuči kao “svakodnevni” odlazak na more, no ovaj je ipak malo drugačiji. Na obalu su se zaputili oni koji inače nemaju tu mogućnost. Neki od njih spavaju po tramvajima, dio ih preživljava od socijalne pomoći, a ima i umirovljenika koji ne mogu spojiti kraj s krajem tuđe bez pomoći.
Imaju i svoje craft pivo
Na Cres, u samostan sv. Frane, odlučili su ih odvesti zagrebački franjevci sa Svetog Duha koji u sklopu svog samostana vode i pučku kuhinju. Ljudi koje su poveli na odmor njihovi su stalni korisnici, a ovo je prvi put da su proveli takvu akciju. Odnosno ovo je tek jedna u nizu aktivnosti po kojima su poznati. Ovaj svećenički red sa Svetog Duha javnosti je poznat po tome što je nedavno osmislio svoje craft pivo “S. Anto”, od čije prodaje novac ide za pučku kuhinju, a u tu su svrhu na Adventu u Zagrebu prodavali specijalitete samostanske kuhinje i jela pučke kuhinje koje redovito pripremaju već 28 godina. U studenom prošle godine podijelili su, pak, čitav šleper doniranih pizza koje su premašivale njihove potrebe. Točnije, radilo se o 9,6 tona, odnosno 24.798 zamrznutih komada koje su podijelili u roku od tri sata. Njihova pučka kuhinja dnevno podijeli tristo obroka, a osobitost im je u tome što ne provjerava identitet korisnika, nego pomaže svakome tko dođe. Korisnici su se za ljetovanje, kaže fra Vladimir Vidović, voditelj pučke kuhinje, sami prijavili, dio ih je i odustao, a na kraju se iskristalizirala brojka od njih 31.
– Pokriveni su im put, smještaj i hrana. Glavni inicijator bio je fra Josip Blažević, a od ideje do realizacije trebalo je proći godina dana. Željeli smo im na taj način pomoći i duhovno, da se osjećaju prihvaćenima, a ne kao ljudi s ruba društva. Na tragu je to papina poziva da idemo upravo među takve ljude. Pa oni su naši braća i sestre u potrebi – govori fra Vlado. U samostan na Cresu stigli su u ponedjeljak i ostaju do nedjelje, a neki su, kaže fra Vlado, prvi put na moru. Željeli su i osigurati da imaju tri obroka dnevno, ali i da su obilni.
– Sve namirnice nosili smo sa sobom, no unatoč tome što imamo dovoljno, dobili smo još donacija kad smo stigli na Cres. Ljudi su čuli da dolazimo pa su, primjerice, lovci dali meso divlje svinje tako da sutra kuhamo gulaš, a jučer su mještani koji pjevaju u zboru ispekli i kolače – govori Snježana Beri, glavna kuharica volonterka, kojoj u kuhinji pomažu brat i sestra – 24-godišnja Petra i 15-godišnji Lovro Dragović. Kuhače se primi i fra Vilček Novački, koji u pučkoj kuhinji na Svetom Duhu radi na podjeli obroka. Kad su tek stigli na Cres, kaže, korisnici nisu bili svjesni da će jesti tri puta dnevno.
– Oni su navikli na jedan obrok i, kad jedu, da se najedu do sitosti – govori fra Vilček koji je svako jutro već u 7 sati u lokalnoj pekari kako bi kupio deset štruca kruha koje se “smažu” istog dana.
– Bude nas sveukupno četrdeset na obroku – govori fra Vilček dodajući da običavaju i pomoliti se prije svakog jela. Dan počinje misom u 7.30 sati, no oni koji ne žele doći, dodaju fratri, ne moraju.
– Korisnike pučke kuhinje ne tražimo da se moraju obratiti na katoličanstvo. Mi kao fratri tu smo da im damo obrok, a dragi Bog odlučit će hoće li do obraćenja uistinu i doći – govori fra Vilček dodajući da i na ovom ljetovanju ima ateista i pripadnika drugih vjera.
– Dolazi kod nas na Sveti Duh i gospođa koja je u Jehovinim svjedocima, volontiraju i učenici iz obližnje Pravoslavne gimnazije. Što se toga tiče, ekumenski smo opredijeljeni – kaže fra Vilček. Da je to uistinu i tako, potvrđuje jedan od korisnika Marijan Trbušić koji, kaže, kad je počeo dolaziti u pučku kuhinju, i nije bio neki vjernik.
– Sada slušam i upijam i nadam se da ću biti bolji vjernik – govori gospodin Marijan koji je na ljetovanje trebao doći sa suprugom koja je preminula prije manje od mjesec dana. Živi, kaže, od 960 kuna socijalne pomoći, s tri odrasla sina u gradskom stanu od 36 kvadrata u zagrebačkoj Primorskoj ulici. Do prije 15 godina radio je u građevini kod privatnika, a po zanimanju je vozač viličara. No onda je, kad je već imao blizu pedeset godina, ostao bez posla, a s pronalaženjem drugog nije imao sreće. Umirovljenica Nada Vajdić digla je pak veliki kredit da bi sredila krov na kući, mora ga otplaćivati od male mirovine, a još financijski pomaže kćeri i unuci.
Splet nesretnih okolnosti
Većinom su to sudbine, kaže fra Vlado, do kojih je došlo spletom nesretnih okolnosti, a koje se mogu dogoditi svakom od nas. No ima i onih koji su se zbog nepromišljenih odluka odali kocki i piću pa situaciju još pogoršali. Bez obzira na to, kaže fra Vlado, svima im je jednako potrebna duhovna pomoć, koju dobivaju putem zajedničkih kateheza, na kojima njihovi korisnici bez ustručavanja podijele svoja svjedočanstva i tešku životnu priču. A boravkom u samostanu na Cresu uspjeli su, barem nakratko, zaboraviti na vlastite brige.
Bravo za franjevce