Ne sjećam se da sam ikoga udarila sjekirom – kazala je za istrage Alojzija Pokrivač (86), najstarija hrvatska optuženica koja u Bolnici za osobe lišene slobode u Zagrebu čeka početak suđenja za dvostruko ubojstvo.
Žrtve zatukla u snu
Krhka starica teška jedva 37 kilograma osumnjičena je da je u ranim noćnim satima 20. lipnja u sobi udomiteljske obitelji u Praporčanu, u kojoj je živjela, sjekirom ubila dvije štićenice doma kojima je bilo 81 i 88 godina. U tužiteljstvu u Čakovcu, koje je podiglo optužnicu, navode da je to učinila psihički rastrojena. Traže da se proglasi krivom i smjesti na psihijatriju.
– Tužiteljstvo je predložilo produljenje pritvora, što je i prihvaćeno. Predmet se vodi kao prema neuračunljivoj osobi, a suđenje bi trebalo početi u rujnu – kazala je sutkinja Ljiljana Kolenko. Što se dogodilo te kobne noći? Prema iskazima, Alojzija se oko 2 sata probudila i izišla u dvorište.
Umrle od ozljeda glave
Nije mogla spavati zbog bolova u trbuhu i dišnim putovima na koje se često, pa i tog dana, žalila. Lutala je besciljno po dvorištu, otišla u garažu, uzela sjekiru i vratila se u dom u kojem je živjela s još desetak štićenika o kojima su se, u dva razdvojena objekta, brinuli majka i sin, Irena i Denis Zamuda. Ušla je u sobu u kojoj su spavale Magdalena Horvat (81) i Marija Županec (88). Podigla je sjekiru i počela udarati. Jedanput, dvaput, triput... Nesretne su cimerice ubrzo umrle od teških ozljeda glave. Izišla je iz njihove sobe i odložila sjekiru. Oko 3 sata otišla je po vlasnicu i požalila se na bolove, uspaničeno govoreći da je teško bolesna. Odvezla ju je u bolnicu u Čakovec. Oko 4 sata pregledao ju je dr. Žarko Mišević, dežurni psihijatar.
– Povraćala je i stenjala. I prije je već imala smetnje s probavom pa sam je poslao na odjel interne.
Poznavala žene otprije
Ništa nije upućivalo na to da je počinila takav zločin – ispričao je i kazao da je starica već evidentirana na psihijatriji. U međuvremenu je snaha pronašla tijela. O Alojziji se malo zna. Sa suprugom Ivanom, kopačem bunara, živjela je u selu Tupkovcu, u derutnoj kućici koje više nema jer se urušila. Bavili su se poljoprivredom. Nisu imali djece. Svi su od nje bježali jer je, kažu mještani, bila prgava i svadljiva.
– Nije bilo gore babe od nje, ali bili smo s njom fini jer smo se bojali da nam nešto ne napravi – kazali su Stjepan i Rozalija Košak, bivši susjedi. Navodno je i prije nego što su se srele u domu poznavala žrtve. U iskazu poslije ubojstva rekla je da se znala svađati s njima. Što joj se toliko zamjerilo, samo ona zna. Događaja netom prije ubojstava i poslije njih sjeća se, ali ne i zločina. Taj je dio prazna sličica.
...ja se htjedoh malo opustiti,a ono dva horora za redom... ...pa zar je toliko dosadno pa vadite ove mračne priče,valjda da luđacima dajete ideju...