Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda izbralo je po prvi put Sjedinjene Američke Države u svoje redove. Ovo tijelo postoji od 2006. godine, a uspostavila ga je glavna skupština UN-a nakon što su se redale pritužbe na rad Komisije za ljudska prava koja je djelovala do tada. Od 192 članice Vijeća, 167 je glasovalo za primanje SAD-a i još 17 zemalja.
Nove članice postale su i Belgija, Mađarska, Kirgistan i Norveška, a 13 je zemalja ponovno izabrano. Nakon ignoriranja Vijeća za vrijeme vladavine Georga Busha, novo se američko vodstvo odlučilo na drugačiji pristup. Obamina administracija odlučila se priključiti Vijeću kako bi mu pomogla da razvije svoj puni potencijal. Susan Rice, veleposlanica SAD-a u Ujedinjenim narodima, rekla je da se vesele suradnji te da će podupirati Vijeće iznutra kako bi, unatoč tome što nisu savršeni, dokazali američke principe i vizije poštovanja ljudskih prava i podržavanja demokracije.
Od osnutka Vijeća američka je strana kritizirala njegov rad zbog, kako kažu, antiizraelske pozicije. George W. Bush često je kritizirao rad Vijeća navodeći da se ne zalaže dovoljno odlučno za svoje ciljeve i da u svoje redove prima zemlje sa sumnjivim poimanjem ljudskih prava. Ovdje se ponajprije misli na afričke i azijske zemlje.
Zapadnjački blok
Zapadnoeuropske su zemlje priželjkivale uključivanje SAD-a jer, kako kaže politički analitičar Brett Schaefer, Europljani nisu voljni preuzeti teret odgovornosti kod onih tema koje tradicionalno pripadaju djelokrugu Sjedninjenih Država. No, ne smije se zaboraviti da su Amerikanci ističući svoje poštovanje ljudskih prava ipak sagradili zatvor na Guantanamu, te se koristili upitnim metodama ispitivanja tijekom svih vojnih akcija koje su vodili. Stoga se na pristupanje Vijeću za ljudska prava gleda kao na jedan hipokritski čin koji SAD neće osloboditi vlastite krivnje.
Na SAD-u je da dokaže suprotno.
