Kapetani hrvatskih nogometnih klubova izabrali su najboljeg igrača HNL-a, Sammir je drugi put najbolji igrač naše lige. Uza sve trofeje koje je osvojio otkako je 2006. došao u Dinamo, sad će još jedan krasiti njegovu vitrinu.
– Dugo sam već ovdje pa se skupilo raznih trofeja, šest naslova prvaka, kupova – kazao je Sammir podno maksimirske južne tribine, nakon kraćeg razgovora s kondicijskim trenerom Komesom.
Kako biste ocijenili svoju sezonu?
– Mislim da sam dobro igrao i u HNL-u i u Ligi prvaka. Ne mogu reći za druge, ali sobom sam zadovoljan. K tome, ušao sam u reprezentaciju i to mi je najveći uspjeh.
Uspjeh je i konačno osvojeni bod u Ligi prvaka s kojim je Dinamo okončao svoj europski put u ovoj godini...
– Nije moglo bolje završiti. Bit će bolje druge godine, siguran sam. I sad smo potkraj Lige prvaka igrali sve bolje. Naravno da je i sad moglo biti bolje, ali mislim da nema potrebe da za nečim žalimo.
U šest godina iskusili ste našu ligu, sve upoznali, tko vam je najgori suparnik? Je li vas netko izmlatio na terenu?
Išao bih u Dinamo (K)
– Ne znam tko je najgori. Nije me netko posebno tukao, ali odavno sam primijetio da na mene idu malo žešće, čvršće, no nikoga ne bih mogao izdvojiti, ni klub ni igrača.
Mislite li da ste odigrali posljednju europsku utakmicu za Dinamo?
– Ha-ha! Ne znam, možda jesam, a možda i nisam. Možda bi bilo dobro da jesam, ipak sam već jako dugo u Maksimiru. Ali, nije mi nitko ništa rekao o mogućem odlasku, ni u klubu a ni menadžer.
Predsjednik Dinama Mirko Barišić rekao je su se na službenoj večeri Kijevljani zanimali za vas.
– Ni za to ne znam, osim onoga što sam pročitao u novinama. Ali, već sam puno puta pročitao da odlazim.
Jeste li s Vukojevićem razgovarali o toj mogućnosti?
– Nisam.
Biste li bili spremni otići u kijevski Dinamo ili u Rusiju?
– To je klub s imenom, veliki klub bogate tradicije. Da, išao bih, zašto ne?
U utakmici protiv Kijevljana vidjelo se da ste se priviknuli na zimske uvjete, na snijeg. Lijepo ste “valjali lažnjacima” Ukrajince.
– Nije bilo loše, ali koliko sam već ovdje, naravno da sam se naviknuo i na snijeg.
A kad biste mogli birati, kamo biste išli, u Španjolsku?
– Da, u Španjolsku ili Njemačku.
Igrao bih u brazilskoj ligi
Brazilska liga je sve jača, nogometaši sve bolje zarađuju, razmišljate li o povratku kući?
– Želim tamo igrati jednog dana, nisam igrao u prvoj ligi jer sam rano došao u Hrvatsku i svakako bih volio igrati u Brazilu, volio bih se vratiti. Ali ne još, volio bih se vratiti za tri-četiri godine. Liga je zaista dobra, igra se lijepo, puno je navijača.
Za koga navijate?
– Volim gledati brazilsku ligu, ali ne navijam ni za koga.
Kolika je objektivna odšteta za vas, koliko klub može dobiti?
– Ne znam, to morate pitati u klubu, koliko klub traži. Teško mi je reći što je objektivno, a nisam o tome nikad ni razmišljao.
Kako gledate na svoj ostanak ili odlazak, jeste li nestrpljivi ili ste se pomirili s ostankom, možda i do SP-a 2014.?
– Mislim da je odlazak blizu, iako godinu i pol dana imam ugovor. I možda ostanem do kraja. Ako Dinamo želi zaraditi, treba me prije prodati.
Biste li potpisali novi ugovor?
– Ne bih, i mislim da neću.
Što vam toliko smeta?
– Nije nimalo novac u pitanju, prije svega atmosfera. Volim igrati kad ima ljudi na tribinama, a to ovdje nije slučaj. Želim otići samo zbog sportskih motiva, pa ovdje ni Liga prvaka nikoga ne zanima, ništa im ne znači.
Ovaj vikend igra se zadnje kolo prvenstva, pa slijedi odmor. Kad idete u Brazil, odmah u ponedjeljak?
– Ne, ostat ću još neko vrijeme u Zagrebu na terapiji, pa ću 14. ili 15. prosinca otići u Brazil, još nisam odlučio ni kupio kartu.
Koliko ćete ostati?
– Čekat ću Dinamo da dođe na pripreme u Sao Paulo.
Pripremit ćete mu teren?
– Da, iako ne znam gdje ćemo tamo biti, ali kad mi jave, ići ću pogledati.
Kakve imate planove za odmor, što ćete prvo napraviti?
– Nisam radio planove, niti sam o tome razmišljao, samo se želim odmoriti, fizički i psihički, to mi je zasad jedini plan.
Hoćete li i trenirati?
– Radit ću neke vježbe radi tetiva.
I kad ste prošli put bili u Brazilu, trenirali ste, pa su vas ozljede svejedno pratile.
– Pa da, zato je možda bolje da sad ne radim ništa. Šalim se, radit ću po planu koji dobijem u klubu.
Što će sin Noah dobiti za dar od tate Sammira?
– Ne znam, kupit ću mu nešto, ali nisam još smislio što.
Idete prvo k sinu, pa onda k majci?
– Da, prvo idem do Noaha, pa onda do mame.
Nosite li u Brazil hrvatske dresove, je li vam netko naručio da donesete?
- Nije me nitko tražio, a nosim samo svoj u kojem sam zabio gol (u Rijeci selekciji HNL-a), stavit ću ga na zid.
Osim što će Dinamo na pripreme u Brazil, trebala bi i Hrvatska reprezentacija na Svjetsko prvenstvo. Sammiru bi to posebno odgovaralo. Protiv koga bi radije igrao, Brazila ili primjerice Messija s Argentinom?
- Protiv Brazila, naravno, pa rođen sam tamo, to bi mi bio veći izazov.
Dugo ste čekali poziv za reprezentaciju, koliko vam je značio?
- Jako puno, mislim da ljudi nemaju predodžbu koliko mi je to značilo, koliko mi je stalo.
Niste rođeni ovdje, a bliži se utakmica sa Srbijom. Kako gledate na te tenzije koje se uvijek stvaraju kad su takve utakmice u pitanju?
- Dugo sam ovdje i razumijem puno o svemu tome, o odnosima. Pratio sam sve što se događa, dosta sam naučio. No, mislim da sport nema veze s time. Znate, kad se izađe na teren, onda se više ne misli o nečem drugom, nego samo o nogometu.
Zavidim Modriću što je u Realu
Tko vas je igračkim kvalitetama najugodnije iznenadio u reprezentaciji?
- Iako sam igrao s Lukom u Dinamu, Modrić je poseban. I Kranjčar, stvarno sve zna s loptom.
Prije nego ste pozvani, rekli ste da ste ravnopravni s našim reprezentativcima, kakav je sad dojam?
- I dalje dovoljno vjerujem u sebe, mogu igrati, mogu konkurirati.
Darijo Srna u jednom je intervjuu izjavio da vas ne bi trebalo zvati u reprezentaciju. Jeste li pričali o tome?
- Jesmo, rekao mi je da on to nije tako izjavio, rekao mi je što je doista rekao i nemamo problema.
Kako ste se osjećali kad ste prvi put došli u reprezentaciju?
- Uh, bilo je nervoze kad sam dolazio na prvo okupljanje, a kad sam ulazio protiv Makedonije, prvi put u životu su mi se tresle noge, nisam znao kako ću igrati.
Zavidite li Modriću na Realu?
- Naravno, kako ne bih!
Protiv kijevskog Dinama Sammir je odigrao 70. europsku utakmicu za plave. Koju bi izdvojio kao najbolju?
- Malmö. Ne bih izdvojio niti jednu drugu. Ta je bila daleko najbolja.
Kod Krune Jurčića upisani ste pod prvim rednim brojem za izvođenje jedanaesterca. No, protiv Kijevljana pucao je Krstanović, kako to?
- Iskreno, nisam imao prave kopačke i bojao sam se da se ne poskliznem. Imao sam takav osjećaj, a Krstanović inače dobro puca, te je imao prave kopačke. I kad je sudac svirao jedanaesterac, odmah mi je kroz glavu prošlo kako sam promašio protiv Club Bruggea i nisam želio riskirati, a Ivan je odmah pokazao da on želi pucati.
Ne pričam s manekenkama
Čačić vas je stavljao u vrh napada, samoga. Kako vam je to izgledalo?
- Teško mi je bilo igrati, naviknuo sam da sam ja taj koji napadačima daje lopte. A sad i kad sam primio loptu, nemam je kome dati, baš sam se čudno osjećao. Mislim da je bolje kad igram iza napadača.
Često vas viđamo na modnim revijama, zanima vas moda?
- Naravno, volim to, volim tu atmosferu, volim vidjeti što se nosi.
Pričate li s manekenkama, prilaze li vam?
- Neee, samo gledam.
Je li ‘šoping’ u Parizu bio dobar?
- Išao sam jer smo svi išli, da ‘ubijemo vrijeme.
legendarni sammir