U letu para hrvatskih MiG-ova 21, pratnje zrakoplova koji je vozio papu Benedikta XVI., vidjela se gotovo sva snaga lovačke eskadrile HRZ-a. Preostale. Koja može letjeti i nadzirati hrvatski zračni prostor još godinu, dvije, pa dok traktor i zadnji MiG ne odveze pred muzej.
Kazat će javnost, već sluđena posljedicama ekonomske krize; da ne bismo još trošili milijarde na lovce-supersonike, što će nam to. Kazat će hrvatska politička elita; ne možemo sada misliti o tome, čekaj da prođu izbori, pa ćemo vidjeti što s tim MiG-ovima... I gurnut će svi tako glavu u nojevski položaj.
A stvar je vrlo jednostavna. Kako je RH u NATO-u, preuzela je i obveze, poput one o nadzoru zračnog prostora. Nema li zemlja članica eskadrilu lovaca presretača sposobnih ukloniti terorističku prijetnju, zrakoplove koji će provoditi nadzor zračnog prostora mora unajmiti od druge zemlje članice. Slovenija tu obvezu plaća 40 mil. eura godišnje.
RH bi plaćala barem dvostruko, a toliko, pak, stoji potpuno nov i skup lovac poput Gripena, Eurofightera, ili nabrijanog F-16. Za 10 godina RH će tako svejedno "kupiti" eskadrilu, no ne sebi, nego nekom susjedu. Odluka o zamjeni MiG-ova ne smije se stoga više izbjegavati jer, odu li i preostali piloti HRZ-a u "civilstvo", možemo zaboraviti ratnu eskadrilu. Pitanje – koliko smo mi uistinu luda država?
Kog smo ono vraga uopće ulazili u NATO ako nemamo novca da bismo izvršili potpisane obaveze? Kako to uspijeva onoj albanskoj sirotinji? Od koga oni iznajmljuju avijaciju i s kojim novcem? Nije valjda da smo se uspjeli srozati ispod razine jedne ALBANIJE? Hvala vam \"domoljubi\" i na tome. Imamo Hrvatsku.