ZDRAVSTVENI TURIZAM

Samo zubari hvataju trendove

obz_zub_tx.jpg
import
Autori: Sonja Hoffman, Tea Romić
13.06.2008.
u 21:10

Medical travel posljednjih je godina jedan od najtraženijih pojmova na internetskim tražilicama. Dok se sve zemlje trude steći status top-odredišta, Hrvatska nije prisutna ni na jednom pretraživaču. Unatoč tome što  Lijepa naša nastoji pribaviti status turističke zemlje, čini se da je zaboravljeno jedno od važnijih područja; zdravstveni turizam.

Zna se da se najbogatiji ljudi svijeta ne libe potrošiti cijelo bogatstvo kako bi dobili vrhunsku medicinsku uslugu i pri tome upoznali nove zemlje. Hrvatska obiluje prirodnim bogatstvima poput termalnih voda, aerosolnih lječilišta i mediteranske klime te ima vrhunske liječnike, a ne čini gotovo ništa kako bi to unovčila. 

– Dvojbena je tvrdnja da imamo bilo što vrhunsko ako to nije popraćeno vrhunskom organizacijom, i marketinga   i  medicinskih postupaka i medicinske njege. Istina je ovakva: imamo relativno dobre, katkad vrhunski, opremljene privatne i malo slabije opremljene državne zdravstvene ustanove – kaže prim. mr. sc. Goran Ivanišević, počasni član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske i predsjednik njezina Odbora za zdravstveni turizam i prirodne ljekovite činitelje.

 Tvrdi da se hrvatska medicina još povezuje sa socijalnom državom u kojoj se nedovoljno plaćeni zaposlenici, vojske nezaposlenih i more umirovljenika s bijednim mirovinama ne mogu koristiti kvalitetnom, danas sve skupljom, zdravstvenom zaštitom.
– Na pozornici “medicinskih putovanja” nema Hrvatske jer njezine zdravstvene ustanove i stručni zaposlenici nisu dovoljni za pružanje temeljnih oblika primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite stanovništvu. Osim toga to područje nije ni zadovoljavajuće zakonski regulirano – smatra prim. Ivanišević.

Sve uprskali 
No nije uvijek bilo tako. Prije samo desetak godina u Hrvatsku su pristizali “turisti” iz svih krajeva svijeta,  posebice iz islamskih zemalja poput Iraka, Irana i Kuvajta. Zbog udaljenosti i “skrivena” zemljopisnog položaja čak su i šeici mogli dobiti dijete umjetnom oplodnjom a da se to u njihovoj ortodoksnoj zajednici nije znalo.

– Hrvatska je sama sve uprskala. Afera Kurjak koja je objelodanjena 2002. godine prešla je granice hrvatskoga medijskog okruženja i stvorila sumnju u časnost i stručnost hrvatskih liječnika – kaže prof. dr. Višnja Latin, ginekolog i opstetričar s poliklinike Vili u Zagrebu.
Od tada, otkriva, premda u sklopu svoje poliklinike pruža vrhunsku uslugu parovima koji ne mogu imati djecu, stranci više ne dolaze. Usmenom predajom na polikliniku se “zaleti” pokoji slovenski ili strani par iz nekog od veleposlanstava u Zagrebu.



Usmena predaja, iako zastarjela metoda, danas je jedini način da se stranci odlučuju na tretmane u hrvatskim, uglavnom privatnim poliklinikama. Nekoliko poznatih plastičnih kirurga te novo, privatno rodilište Podobnik mjesta su na kojima se na malobrojne strance i može naići.
– U rodilištu najčešći su gosti još Hrvati. Mnogi dolaze iz Bosne i Hercegovine, no njih svrstavam u domaće pacijente. Pomalo su počele pristizati žene iz Austrije i Slovenije, jer ondje nema dovoljno privatnih klinika – kaže prof. dr. Mario Podobnik.

Plastična kirurgija najveću korist od stranaca ima u Istri, gdje kapacitete na klinikama popunjavaju uglavnom Talijani koji se zbog prihvatljivih cijena i dobre usluge, blizine odredišta te dodatnih turističkih sadržaja odlučuju za Hrvatsku. No točan, čak ni približan broj stranaca koji takve ili bilo koje druge medicinske zahvate obave u Hrvatskoj ne može se doznati jer se nitko u zemlji ne bavi takvom evidencijom, a ni liječnici zbog velikih poreznih davanja državi nisu skloni izdavati račune i prijavljivati strane pacijente.

Dok se liječnici i država igraju mačke i miša, Hrvatska je propustila priliku koju su Indija, Malezija i Tajland objeručke zgrabili te se u posljednjih nekoliko godina pretvorili u meke zdravstvenog  i lječilišnog turizma. Upiše li pacijent u internetske pretraživače medical travel, izlistat će se niz turističkih agencija koje pozivaju na odabir vrste medicinske usluge koju traži u sklopu s odredištem na koje želi ići. Bumrungrad international hospital jedna je od najvećih privatnih bolnica u jugoistočnoj Aziji, s 554 postelje i više od trideset specijaliziranih klinika.

Imaju više od milijun pacijenata u godini, a čak su 400 000 stranci iz 190 svjetskih prijestolnica. Ovaj multibolnički kompleks reklamira se u najpoznatijim svjetskim medijima kao prvak zdravstvenog turizma u svijetu. Reklame pršte na CBS-ovoj poznatoj emisiji 60’s minutes, NBC-evu Today showu  te u Timeu, News weeku... Njihova promidžba otišla je toliko daleko da već na internetu svaki prosječan stranac, osobito Amerikanci mogu usporediti cijene  pojedinih zahvata koje nudi Bumrungrad s onima u svojoj zemlji.



Nije važno imate li karcinom ili samo želite estetski popraviti nos, na reklamnim panoima možete doznati sve pojedinosti liječenja, od očekivana broja dana, do uštede koju ćete ostvariti predate li se u ruke tajlandskih liječnika.  
Indija svoje medicinske usluge reklamira pod nazivom low coast kojim se služe brojne aviokompanije, ne strahujući da će time kompromitirati ugled vlastitih liječnika. Danas jeftino ne znači nužno i loše, već je prestiž dobiti što više za što nižu cijenu.

Neiskorištena tradicija
Liječnici tih udaljenih medicinskih odredišta vrhunski su obrazovani – većina ih se školuje u Europi ili Americi. Dapače, razvijene zapadnoeuropske zemlje i Amerika za svoje su građane sklopile ugovore s osiguravajućim kućama pa “slučajno na putu oboljeli turisti” mogu neka liječenja dobiti i besplatno. Oni koji se ipak odluče na ozbiljnije medicinske zahvate plaćaju ih unaprijed. Bolnica pacijentu ispostavlja “predračun”, a on za jamstvo na “recepciji” ostavlja broj svoje kreditne kartice.

Na kraju liječenja, predviđena svota, ni veća ni manja, skida se s  računa pacijentove kreditne kartice. A kako bi se budući pacijent dobro pripremio za svoje medicinsko putovanje, bolnica ima zaposlene tzv. medicinske koordinatore koji su po struci liječnici i sestre, no nemaju veze s liječenjem pacijenata. Oni se brinu da pacijent ponese svu potrebnu dokumentaciju, organiziraju kompletan put do bolnice i iz nje.



Jedina su spona koja povezuje svjetske trendove i Hrvatsku zubala. Nekoliko domaćih stomatoloških poliklinika oglašava se na internetu te osim svojih usluga promiče svoju zemlju, grad i njegovu kulturno-povijesnu važnost. Internetska adresa, malen i jeftin posao pridonijeli su da je jedan Amerikanac shvatio kako mu se više isplati platiti avionsku kartu i višednevan boravak u Hrvatskoj te se u Ameriku vratiti osunčan, odmoren i s novim zubima nego se za zubalo pobrinuti u svojoj zemlji.  

Osim internetske adrese potrebno je da u promociji zdravstvenog turizma sudjeluje država ili barem turistička zajednica te resorno ministarstvo jer stranac koji je u nas došao popraviti zube plaća i smještaj, a spreman je platiti i brojne druge turističke usluge.

– Problem je Hrvatske u tome što nema potrebnu zakonsku regulativu u vezi s primjenom prirodnih ljekovitih činitelja, organizacijom zdravstvenog i lječilišnog turizma te svim problemima lječilišne medicine. U Hrvatskoj su se prirodni ljekoviti činitelji iskorištavali u zdravstvene i lječilišne svrhe još u Rimsko doba, a pogotovo od druge polovice 18. Stoljeća do danas.

Bogata tradicija i nesumnjiv potencijal svih toplica i mjesta s klimatskim, morskim i topličkim činiteljima, kojih u Hrvatskoj ima više od 220, mogu biti temelj budućeg, boljeg korištenja prirodnih ljekovitih potencijala. Na tom području treba još mnogo toga učiniti, osobito kad je riječ o mjerodavnim ministarstvima – zdravstva i socijalne zaštite, turizma, gospodarstva i drugima – i to prije ulaska Hrvatske u EU – zaključuje prim. Goran Ivanišević.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije